Među rijetkim umirovljenicimačija mirovina osjetno premašuje prosjekod 724 eura, naša je sugovornica Nevenka (75) iz Zagreba. Tek nakon kraćeg razmišljanja otkrila nam je da prima gotovo 1.350 eura mirovine.
“Ne volim o tome javno govoriti jer želim da se više čuje glas onih koji žive s pola, pa čak i trećinom mojih primanja. To nije ljudski i svi bismo se trebali boriti za dostojanstvo svakog umirovljenika koji je pošteno radio i iza sebe ostavio godine truda. Mirovine mnogih koje poznajem doista su sramotne”, rekla je.
Četrdeset i jedna godina rada
Smatra da je svoju mirovinu pošteno zaradila, a raditi je počela nakon što je u roku završila fakultet, s 23 godine. Umirovila se ubrzo nakon 64. rođendana. “Više od dva desetljeća vodila sam vlastitu ljekarnu koja je dobro poslovala i mogla sam si plaćati velike doprinose. Posao je bio danonoćni, u smjenama, na nogama. Imala sam i zaposlenike o kojima je trebalo voditi računa”, otkrila je.
S mirovinom koju prima, kaže da si može priuštiti i poneki luksuzniji gušt. “A što je luksuz s ovom penzijom? Za mene je to krema od 50 eura, pokoja masaža, malo bolji sir u trgovini, ljeti odlazak u (što jeftiniji) apartman na moru”, kaže.
Različit pristup potrošnji u mirovini
Priznaje potom da joj štedljivost nije jača strana te da svaki mjesec uspije potrošiti cijelu mirovinu, dok suprug, koji ima 84 godine i mirovinom od preko 900 eura, ima posve drugačiji pristup novcu.
“Kad odemo zajedno u trgovinu, obično po kućne potrepštine i hranu jer voli kuhati, ja ću u kolica utrpati i cvijeće, i skuplju kavu, pistacije, lješnjake, bučino ulje. On na to, jer je zbilja skupo, uvijek gunđa i onda počne svatko vući na svoju stranu. Jučer se ljutio jer sam za brioš pecivo dala preko eura, koliko košta cijeli kruh koji imamo za dva dana”, govori.
“On više od mene kupuje robne marke, gleda akcije, jeftinija jaja, jogurte i ne zanimaju ga bio proizvodi, to mu je sve isto. Da nas netko sa strane gleda dok pregovaramo među policama, mislio bi da nemamo ni dva eura u džepu”, kaže iskreno.
Svaki euro pod kontrolom
Za kraj ističe i da svoju potrošnju pomno kontrolira i prati putem aplikacije za mobilno bankarstvo.”Prvo rasporedim za režije, onda odredim za hranu. Što ostane su moji mali gušti, dodajmo tu frizera, džeparac unucima. No točno znam gdje ide koji euro.”
“Ono što me pak nervira kod supruga jest to što on jednostavno podiže gotovinu s bankomata, nekoliko puta mjesečno po 200 eura, i to pokriva sve njegove potrebe. Kaže da ne zna kolika mu je točno mirovina, niti zna koliki mu iznosi zadnje povećanje. Troši koliko mu treba za račune, dio za hranu, doda za benzin, ništa više. Računam na to da se kod njega skuplja štednja”, kaže kroz osmijeh.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
