Umirovljenik Ivan (70) iskusio je što nakon 41 godine radnog staža, sa 60 godina života, znači otići u mirovinu od koje se ne može preživjeti, a kamoli pomoći si u bolesti ili platiti dom za starije.
“Kad sam se prije deset godina tek umirovio, mirovina mi je bila dostatna za život. No to se okrenulo nagore. Vlada se na sva usta hvali podizanjem mirovina, a inflacija ih pojede prije nego se podignu. Danas više nemam isti standard kao kada sam otišao u mirovinu”, odgovorno tvrdi naš umirovljeni čitatelj.
Od uredskog posla do ratišta i plastenika
Radni vijek je, otkriva, započeo na uredskom poslu. “Prvih 15 godina radnog staža ostvario sam u firmi u kancelariji, a onda je počeo rat. Dao sam sporazumni otkaz, dakle nisam imao nikakvo pravo na naknadu, a sve kako bih otišao na ratište i branio domovinu. Nakon rata mogao sam se vratiti u istu firmu, iako su tada već davali otkaze, ali su mi ponudili niže radno mjesto jer je moje bilo zauzeto. Odbio sam to prihvatiti”, povjerava nam gospodin Ivan.
Tada je pala odluka koja je njemu i njegovoj supruzi odredila posve novi životni smjer – odlučio se baviti plasteničkom proizvodnjom. Plastenik je, kaže, imao i ranije, ali sada mu je poljoprivreda postala glavni izvor prihoda. “Nudili su mi vojnu invalidsku mirovinu, ali je nisam htio uzeti jer sam smatrao da to treba dati stvarno težim invalidima, a ne svakome tko se prijavi. Odlučio sam raditi i boriti se pošteno dalje kroz život”, otkriva.
Rad u trećoj životnoj dobi zbog niske mirovine
Ističe i kako je odmah počeo uplaćivati radni staž i uplaćivao ga desetljećima. “Kad sam uspio skupiti 41 godinu staža te navršio 60 godina života, otišao sam u mirovinu. Penzija mi trenutačno iznosi 623 eura. Supruga je onkološki bolesnik i ne uspijevamo pokriti sve troškove do kraja mjeseca bez odlaska u minus.”
“Suđeno mi je da sam i sada, sa svojih 70 godina, prisiljen i dalje mukotrpno raditi u poljoprivredi. Svi znamo kakvi su to fizički teški poslovi, jer da su dobri, ne bi mene dopali. A raditi moram da ne idem u minuse jer nisam navikao biti nekome dužan”, opisuje nam.
Svako povećanje mirovine produbljuje jaz
“To je pravo stanje nas umirovljenika. Svako povećanje čini veću razliku među nama. Oni koji imaju više, dobiju i više, jer su tako i navikli tijekom svog radnog vijeka, a mi koji smo daleko krvavije zaradili svoj kruh i sirotinja smo, ne možemo ni u državni dom jer ga ni od mirovine ne možemo platiti. I to vam je prava i pravna država”, zaključuje razočaran 70-godišnji umirovljenik.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
