Danica: ‘Imam 1.300 eura mirovine i radim. I vi biste radili da vam dobro plate’

Rad u mirovini tema je koja uznemiri brojne umirovljenike kao da nije riječ o izboru, već o moranju. Za razliku od umirovljenika u naprednijim i bogatijim državama, hrvatski umirovljenici ne žele raditi, jasno je iz službenih podataka prema kojima je krajem travnja na pola radnog vremena radilo 38.420 korisnika mirovina.

Taj otpor prema radu i ucijepljenom uvjerenju da je rad u mirovini poraz čovjeka, vidljiv je u brojnim reakcijama pod našim člancima. Deblji kraj pri tome izvuku umirovljenici koji kažu da vole raditi pa ih se pogrdno naziva onima koji se nisu naradili ili uhljebima. Oni koji ih tako nazivaju, sebe pak redovito prikazuju žrtvama dugog i teškog rada, ali i žrtvama malih mirovina.

“To je glumatanje”

Jedna od onih koja se ne da vrijeđati je naša čitateljica Danica (68) iz Zagreba, diplomirana ekonomistica koja ni u mirovini ne zna što je mirovanje. I to vlastitim izborom jer joj je mirovina, otkriva, 1.300 eura.

“Nevjerojatno je koliko se hrvatski umirovljenici odupiru radu u mirovini. Još se više čudim količini zlobe koju prosipaju po nama koji smo odlučili nastaviti raditi. To što su meni napisali da sam uhljeb je čisti jal. Ja sam cijeli život marljivo i teško radila. I dok sam studirala sam radila. Ali kako bi oni to znali i shvatili? Nikako”, navodi Danica koja je svoj radni vijek odradila u računovodstvu i reviziji.

“Ljudi koji nikada nisu imali ozbiljnu odgovornost mene danas omalovažavaju. Ja sam više toga zaboravila nego što su oni naučili u životu. Moje se znanje i danas traži. I zato ga naplaćujem. Protiv rada u penziji najviše se bune oni koji ne znaju ništa raditi osim gurati kolica. Osim običnog manualnog rada, koji poštujem, mnogi nemaju ništa što bi mogli ponuditi”, odgovara kritičarima.

Zavist zbog neimanja izbora?

“Da mogu raditi posao koji ne mrze i od kojega mogu dobro zaraditi, vjerujte mi, radili bi i oni. Ali ne mogu. I zato im smeta svatko tko može pa glumataju brigu za penzionere kao da netko njih tjera da rade”, navodi i dodaje da ne želi uvrijediti umirovljene fizičke radnike ali da neki među njima jednostavno ne znaju gdje je granica pristojnosti.

“Radim posao koji volim jer još mogu dobro zaraditi i jer želim uživati u životu, a ne čekati smrt pred televizorom i trovati Facebook svojim komentarima. Prestanite davati toliko prostora ljudima koji misle da im je svatko tko je odskočio neprijatelj”, kritika je koju Danica upućuje i našoj redakciji.

“Mi smo se naradili”

“Lako je raditi onome tko se nije pošteno naradio”, mantra je koju na našem Facebooku ponavljaju protivnici rada u mirovini. Iz tko zna kojih razloga tako pokušavaju obezvrijediti umirovljenike koji rade. No naša druga čitateljica, zaposlena umirovljenica Tatjana iz Zagreba, odlučila je reagirati.

“Što znači da se netko pošteno naradio? Neki od nas ne radimo kako bismo preživjeli, već zato što smo se bavili poslovima koje smo voljeli i koji nas ispunjavaju. Tako i ja dalje radim i uredno plaćam porez”, piše Tatjana. Dodali bismo da Tatjana plaća i doprinose iz kojih se financiraju mirovine onih koji bi najradije da vrijednih umirovljenika poput nje nema.

Tatjana objašnjava da ona u mirovini, kao profesorica, izrađuje nastavne materijale, daje poduke, prevodi i lektorira. “Naravno da netko tko je radio težak i zatupljujuć posao ne želi to isto raditi u mirovini, ali nije dobro uopćavati stvari! I mi koji se bavimo intelektualnim radom smo se u 40 i više godina rada ‘pošteno naradili’, bili mentori studentima, možda i vama”, odgovara.

“Nismo svi radili u Konzumu na blagajni, čistili urede ili konobarili. Da se razumijemo, ne podcjenjujem nijedan posao, ali nemojte generalizirati!”, zaključuje Tatjana.

Rad u mirovini je zdrav za mozak

Kako smo već ranije pisali, rad nakon formalnog umirovljenja znanstveno je dobro istražen i često nazivan “prijelaznim zaposlenjem” koje ispunjava vrijeme između pune zaposlenosti i potpune nezaposlenosti u poznim godinama.

Umirovljenici koji nastave raditi, osobito kada sami biraju tempo i vrstu posla, često imaju bolje pokazatelje mentalnog zdravlja i manje teškoća u svakodnevnim aktivnostima. Razlozi su dosta jednostavni. Posao im održava dnevnu rutinu, tjera ih na kretanje, uključuje u interakciju s drugim ljudima i daje im osjećaj da i dalje imaju aktivnu ulogu izvan zidova svoga doma.

Slično se objašnjava i veza između rada i kognitivnih sposobnosti. Mozak u starijoj dobi profitira od zadataka koji traže pažnju, pamćenje, planiranje i prilagodbu. Nije nužno riječ o složenim poslovima. Ponekad je dovoljno da posao traži komunikaciju s ljudima, snalaženje u novim situacijama ili učenje novih procedura.