Iskorištava li vas odraslo dijete? Kako znati pomažete li mu previše

Hrvatska je među europskim zemljama u kojima mladi najkasnije napuštaju roditeljski dom, a sličan obrazac vidljiv je i u zemljama poput Grčke, Italije i Španjolske. Dio toga pripisuje se snažnim obiteljskim vezama i kulturi međusobne pomoći, ali i okolnostima poput cijena stanovanja i životnih troškova.

No roditelji nerijetko svesrdno pomažu djeci i nakon što završe školu i zaposle se, kako financijski, tako i kroz svakodnevnu podršku. Može li takva pomoć, iako dolazi iz najbolje namjere, odraslu djecu nenamjerno kočiti na putu prema samostalnosti?

Poznati obrazac: ‘Mama, posudi mi za ratu auta’

Marija mirno ruča s prijateljima kad joj iznenada zazvoni mobitel. Kći Ana piše joj da je u velikoj krizi jer mora platiti ratu za auto i pita je može li joj posuditi nešto novca. Piše i da će joj vratiti kasnije.

Mariji se raspoloženje mijenja, više ne uživa u ručku, a u želucu osjeća nelagodu. Kćeri odgovara porukom: ”Možemo li o tome razgovarati kasnije?“ Tek se počela smirivati, a stiže nova poruka: ”Ma daj, mama, u redu je. Ne moraš se brinuti za mene!“

Marija se osjeća izmanipulirano i u sebi pomisli kako ovaj put neće nasjesti. No nakon nekoliko minuta ipak popušta i šalje poruku: ”U redu, pomoći ću ti. Ali samo ovaj put.“ Ako vam je sličan scenarij poznat, niste jedini.

Pomažete li ili zapravo odmažete?

Američki psiholog Jeffrey Bernstein za PsychologyToday ističe kako sve češće susreće dobronamjerne roditelje koji upadnu u zamku pretjeranog pomaganja. U želji da budu podrška, probleme počinju rješavati umjesto odraslog djeteta, čime mu otežavaju razvoj samostalnosti i preuzimanje odgovornosti za vlastiti život.

Takvo se ponašanje naziva pretjerano roditeljstvo, a riječ je o roditeljskim postupcima koji više nisu primjereni dobi djeteta jer daleko nadilaze stvarne potrebe adolescenata i mladih odraslih osoba. Istraživanja pokazuju da je takav stil roditeljstva povezan s većim rizikom od emocionalnih teškoća u odrasloj dobi.

Kada pomoć preraste u ovisnost

”Prečesto vidim roditelje koji pretjerano spašavaju svoju djecu od posljedica njihovih problema. Iako im to može dati osjećaj da čine nešto dobro, poruka koju dijete pritom može primiti jest: ‘Nisi sposoban sam se snaći.’ Roditelji moraju biti svjesni koliko štetno može biti stalno uklanjanje prepreka odrasloj djeci“, kaže psiholog.

”Bilo da je riječ o 33-godišnjem sinu koji stalno traži novac uz obećanje da će ga vratiti ili 27-godišnjoj kćeri koja nikako ne uspijeva zadržati posao, odrasla djeca koja se ponašaju nezrelo i neodgovorno mogu biti velik izvor stresa za cijelu obitelj”, istaknuo je i dodao da je u praksi vidio i mnoge slučajeve osoba koje su i u četrdesetim godinama ostale pretjerano ovisne o roditeljima .

”Roditeljima je još teže postaviti granice kada se njihova odrasla djeca bore s ozbiljnim problemima mentalnog zdravlja, uključujući ovisnosti koje zahtijevaju liječenje. No liječenje ne znači da odraslo dijete ne treba sudjelovati u vlastitom oporavku koliko god može“, napominje psiholog.

Kako pomoći odraslom djetetu, a ne stvarati ovisnost

Roditelji trebaju dobro promisliti kako pomoći odrasloj djeci, a pritom ne preuzeti njihove probleme. Psiholog upozorava da se odrasla djeca koja ostanu pretjerano ovisna o roditeljima često nađu u takvom odnosu upravo zato što su im roditelji, iz najbolje namjere, godinama uklanjali prepreke i rješavali probleme umjesto njih.

Bernstein ističe da takav obrazac ponekad proizlazi iz roditeljske potrebe da budu potrebni, a mnogi roditelji to ne žele ni osvijestiti ni priznati. Drugi razlog je snažna roditeljska želja da dijete vide sretno i samostalno, ali i strah da možda ne čine dovoljno kako bi mu pomogli da do toga dođe.

No postavljanje granica odraslom djetetu može biti najbolja stvar koju roditelj može učiniti, čak i kada je teško reći: ”Tu sam da te saslušam i evo u čemu ti mogu pomoći, ali mislim da ćeš se bolje osjećati ako ovo pokušaš riješiti sam.“ Ili: ”Mogu ti pomoći do određene granice, ali slažeš li se da ćeš se bolje osjećati kada i ti napraviš svoj dio?“

Kako provjeriti pomažete li previše?

Ako na barem jedno od ovih pitanja odgovorite s ”da“, važno je obratiti pozornost na to kako vaše ponašanje može utjecati na neaktivnost vašeg odraslog djeteta:

• Rješavate li probleme odraslog djeteta umjesto njega? Zovete, dogovarate, plaćate ili ga izvlačite iz neugodnih situacija?
• Ponaša li se dijete kao da mu vaša pomoć pripada; od stanovanja i auta do novca i drugih pogodnosti?
• Živite li stalno od jedne krize do druge, umjesto da dijete samo traži rješenja?
• Stavljate li potrebe odraslog djeteta ispred vlastitih, čak i kada vas to iscrpljuje?
• Bojite li se reći „ne“ kako ga ne biste povrijedili, razočarali ili udaljili od sebe?
• Osjećate li nakon pomaganja umor, opterećenje, ljutnju ili osjećaj iskorištenosti?
• Pomažete li zato što je to zaista najbolje za dijete ili zato što se bojite što će se dogoditi ako ne uskočite?

Pomozite odraslom djetetu, ali ne zaboravite i na sebe

Kad djeca završe školovanje ili ga prekinu, trebaju postupno preuzimati sve veću odgovornost i raditi na vlastitoj samostalnosti. To ne znači da bi roditelji trebali odraslo dijete naglo izbaciti iz kuće, ali je važno da ono preuzme odgovornost za svoje ciljeve i planove kako bi postalo samostalno.

Ponekad se djeca privremeno vrate roditeljima zbog prekida veze, problema na fakultetu ili zdravstvenih teškoća. To može biti prihvatljivo, ali važno je da pritom postoji plan kako će ponovno krenuti prema većoj samostalnosti.

Kako biti podrška bez stvaranja ovisnosti

• Nemojte se postavljati kao protivnik djetetu dok ga potičete na veću samostalnost. Cilj je pružiti podršku i razumijevanje uz zajednički pristup.
• Budite mirni, odlučni i nemojte kontrolirati kada govorite o očekivanjima koja će pomoći djetetu da postane samostalnije.
• Ako odraslo dijete živi s vama, potaknite ga da dio svoje plaće pridonosi troškovima kućanstva.
• Nemojte davati novac bez jasnog razloga. Financijska pomoć trebala bi biti povezana s trudom prema samostalnosti.
• Ako vas odraslo dijete iznenada zatraži pomoć, nemojte odmah pristajati na sve. Uzmite vrijeme za razmišljanje.
• Dogovorite koliko dugo odraslo dijete može ostati kod kuće.
• Ako možete, pomozite s početnim troškovima najma, ali dogovorite postupno smanjivanje pomoći.
• Zapamtite da uvijek imate pravo reći: ”Predomislio sam se.“
• Ograničite vrijeme koje trošite na rješavanje problema djeteta. Pitajte ga: ”U čemu ti vidiš rješenje?“
• Vaša uloga nije da se djetetu uvijek svidite, nego da mu pomognete osamostaliti se.
• Ako dijete ima problem s ovisnošću ili emocionalne teškoće, potražite stručnu pomoć i podršku.