Prati nas

Zdravlje

Prava istina o vašoj stolici

Treba li smrdjeti? Mora li baš svaki dan? Treba li debelo crijevo dodatnu njegu? Možda mislite da ste savladali ovu životnu lekciju, no mi vam nudimo istinu koju mnogi ne znaju, jer su prihvatili vjerovanja od kojih je većina lažna.

S. Bura

Objavljeno

|

foto: BigStock

Svi to činimo. Ali, neki su oko jednostavnog pražnjenja crijeva napravili cijele rituale, prihvatili vjerovanja od kojih su mnoga lažna. Možda mislite da ste savladali ovu životnu lekciju, no mi vam nudimo istinu koju mnogi ne znaju.

 

Dnevno pražnjenje crijeva je normalno i optimalno

Svojevremeno je američka vojska zagovarala takozvani 3S, što je bila kratica za „shit, shower & shave”. U hrvatskom bi jeziku ta kratica za zdravu dnevnu rutinu „sranje, tuširanje i brijanje“ glasila STB. I točno tim redom. Gastroenterolozi kažu da je normalna učestalost pražnjenja crijeva od tri puta dnevno do tri puta tjedno. Pod uvjetom da se ne radi o premekanoj ili pretvrdoj stolici. Učestalost vas treba brinuti jedino ako se naglo promijeni, piše portal za populariziranje znanosti LiveScience.com.


Zatvor ili začep mogu uzrokovati brojni čimbenici; od loše prehrane, dehidracije, nedovoljnog kretanja, promjene vremenske zone do trudnoće i nekih lijekova. Odmor, pijenje vode, kretanje i prehrana s puno vlakana bi trebali izliječiti zatvor.

S druge strane, i proljev može uzrokovati puno toga. Najčešće su u pitanju virusi i bakterije ili alergijska reakcija. Dugotrajan ili stalan proljev može biti znakom težih bolesti poput sindroma iritabilnog kolona.

 

Smrdi, ali ne smije vas baciti u nesvijest

Očekivano, ono što vam izađe iz stražnjice neće mirisati poput kite poljskog cvijeća, ali ne bi smjelo ni smrditi na trulež ili sumpornu močvaru. Nesnosan smrad može ukazivati na bakterijsku bolest. Ili, još gore, na Kronovu bolest.

Giardioza, infekcija parazitom Giardia, je jedan od poznatih uzroka horor stolice. Ako ovakvo stanje potraje, potražite pomoć liječnika. Kada je riječ o plinovima, njihovo je izbacivanje zdravo. No plinovita stolica nije normalna i možda biste je također trebali spomenuti liječniku.

Previše prdim, imam stalno vjetrove

foto: BigStock

 

Debelo crijevo ne treba pranje

Dugoročno gledano, ispiranje crijeva, ma što vam govorili, najgore je što možete učiniti za zdravlje svoje probave. Osim što je riječ o bacanju novca i vremena, takvi tretmani mogu dovesti do ispiranja korisne crijevne flore, kao i do poremećaja u apsorpciji pojedinih vitamina.

Vaše tijelo je dizajnirano da se samo čisti od otrova i otpadnih tvari. Intervencijom ga možete samo oštetiti. Teorije o toksinima koji se u debelom crijevu apsorbiraju u krv su opovrgnute prije stotinu godina i kada vam netko ponudi tretman ispiranje crijeva možete mu reći da je to golo – sranje. Vaše debelo crijevo je zlatni rudnik za takozvanu industriju hidrokolona i zdravog življenja.

 

Ne, nemojte nositi strip u zahod

Sjedenje na zahodu i čitanje, danas možda surfanje na mobitelima, dio je popularne kulture; od Seinfelda do nekih filmova. Možda drugi u zahodima drže časopise kako bi se opustili i „obavili posao“, ali postoje barem dva razloga zašto to ne biste trebali činiti.

Dugotrajno sjedenje na zahodu izaziva hemoroide zbog dugotrajnog ponavljajućeg opuštanja i kontrahiranja nježnog tkiva. Pokazalo je to istraživanje iz 1974. godine, a poduprlo ga je drugo istraživanje iz 1989. godine prema kojemu osobe s hemoroidima dvostruko češće čitaju na zahodu u usporedbi sa zdravim osobama.

Drugi razlog zašto bi trebalo izbjegavati čitanje u zahodu je prljavština. Istraživanja su pokazala kako se u takvim situacijama knjige, časopisi i mobiteli onečiste fekalnim tvarima, a znamo da je iPhone teško oprati.

 

Više pražnjenja crijeva ne pomaže u mršavljenju

Kao i kod svih zdravstvenih obmana, naizgled se čini logičnim. Mnogi ljudi koriste laksative ili čajeve za mršavljenje zbog kojih navodno izbacuju kalorije. No kalorije se apsorbiraju u tankom, a ne u debelom crijevu. Laksativi djeluju baš u debelom crijevu.

Ako vam prodavači dijetalnih čajeva i pilula pokušaju podvaliti tezu da azijati manje pate od pretilosti u usporedbi sa zapadnjacima, jer češće obavljaju veliku nuždu; kažite im da je i to – sranje. Naime, njihova se prehrana u velikom dijelu sastoji od zrnja, cjelovitih žitarica, neoguljenog voća i povrća. A znamo da je hrana bogata vlaknima ona koja „tjera na zahod“, a ujedno je i siromašnija kalorijama od visoko obrađene hrane.

.

Zdravlje

Dolaze nove vrste cjepiva. Koje su njihove prednosti i mane?

I prije pandemije COVID-19 znanstvena zajednica raspravljala je o genetski baziranom cjepivu. No s njim i dolaze rizici koje znanstvenici pokušavaju poništiti prije nego takav lijek uđe u primjenu.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Virusi su prodrli u organizam i u stanju su razmnožavati se u stanicama. U nekima oni ponekad, ali ne uvijek, izazovu bolest. Imunosistem može prepoznati virus i napadnute stanice i odstraniti ih obrambenom reakcijom. To imunosistemu uspijeva kod najvećeg broja virusa, ali ne kod svih – izuzetak je, recimo, HIV, piše Deutsche Welle.

Što je obično cjepivo?

Uobičajena cjepiva podrazumijevaju unošenje oslabljenih ili umrtvljenih izazivača bolesti, ili njihovih dijelova, u organizam. Prema važećem medicinskom učenju, imunosistem reagira na strana tijela antitijelima i pamti taj odgovor u “memorijske stanice”. Tako organizam u sljedećem susretu s virusom reagira bolje i efektivnije, pa se virusna infekcija sprječava ili u najmanju ruku bivaju spriječeni teži oblici bolesti. To znači da tijelo postaje imuno. U kojoj mjeri i koliko to traje – to zavisi od više faktora.


Što su cjepiva zasnovana na DNK i RNK?

Ovakva cjepiva sadrže genetske informacije izazivača bolesti. Stanice organizma u koje se unese cjepivo prevode te informacije u proteine. Bezazleni dijelovi virusa također izazivaju obrambeni odgovor imunosistema. Tako organizam i poslije ovog cjepiva može brže reagirati na pravi virus.

Cjepivo na bazi RNK – ribonukleinske kiseline – se unosi u organizam u obliku takozvane “informacijske RNK”, koja sadrži neku vrstu uputstva za izgradnju antigena, proteina koji provociraju odgovor imunosistema.

Cjepiva na bazi DNK – dezoksiribonukleinske kiseline – funkcioniraju slično, ali molekule DNK moraju najprije prodrijeti u jezgro stanice da bi ih “informacijska RNK” prepoznala i potom tu poruku iznijela iz stanične jezgre.

Prednosti ovih cjepiva su mogućnost proizvodnje veće količine u kratkom vremenu i uz manje mjere sigurnosti – za proizvodnju nije potreban uzročnik ili njegovi dijelovi. I cijepljenje je jednostavnije, obavlja se takozvanim “pištoljima za cijepljenje”.

Rizici koje donose ovakva cjepiva

Cjepiva zasnovana na DNK sa sobom nose teoretski mogućnost da unošenjem stranog genetskog materijala u stanicu on prodre u genetski materijal, genom, same stanice. Moguće posljedice su pojačano formiranje tumora ili autoimunih bolesti. No dosada obimna ispitivanja na životinjama nisu potvrdila ovu mogućnost.

Nasuprot tome, cjepivo bazirano na RNK ne prodire u staničnu jezgru pa ne postoji ni teorijska opasnost da bude integrirana u genom stanice domaćina. Teoretski je ipak moguće da virusi koji su prisutni u stanici “prepišu” RNK u DNK i tako ipak dospiju u genetsku strukturu domaćina. Do sada takav proces nije zabilježen.

Svi ovi teoretski rizici, koji dosada nisu zabilježeni u praksi, odnose se na manji broj stanica u organizmu, a ne na genom čovjeka koji je cijepljen. Tvrdnja da ovakva cjepiva utiču na čovjekov genom je netočna.

Ovakva cjepiva su relativno nestabilna i moraju se stabilizirati, a osim toga, potrebne su im transportne tvari, primjerice nanočestice. Neželjeni učinci nisu dovoljno ispitani, ali prije izdavanja dozvole za proizvodnju i ovi aspekti se moraju istražiti u velikim kliničkim ispitivanjima.

Kakva su iskustva?

Do sada ni jedno cjepivo, bazirana na DNK i RNK, nije dobilo dozvolu za primjenu na ljudima. Više njih se nalazi na kliničkom ispitivanju – tu se cjepivo daje dobrovoljcima. Za cijepljenje životinja nekoliko ovakvih preparata je već dobilo dozvolu.

U Europskoj uniji je moguće da se dozvola dobije za cijeli prostor Unije, ako se traži dozvola za primjenu cjepiva od Europske agencije za lijekove (EMA). Dvije države članice preuzimaju u ime svih ocjenu cjepiva. U Njemačkoj je nadležan Institut Paul Erlih (PEI) pri Saveznom institutu za cjepiva i biomedicinske lijekove.

Trenutno se radi i na drugim vrstama cjepiva. Tako se primjerice bjelančevine uzročnika upotrebljavaju kao antigen. Postoje i takozvana vektorska cjepiva. Ona koriste bezopasne viruse da bi izazvale odgovor imunološkog sustava u čovjeku, piše DW.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP