Prati nas

Mozaik

10 stvari koje stariji ljudi više ne žele slušati

‘Izgledaš mlađi nego doista jesi!’ – ova jke izjava zamišljena kao kompliment, ali ona to zapravo nije. Jer ako je dobro izgledati mlađe, onda nije dobro biti te dobi koje doista jesi. Puno je takvih zamki i ljudi bi generalno trebali prestati upadati u njih.

Objavljeno

|

Kako biti mlađa?
Ilustracija (foto: BigStock)

Starenje ne možemo zaustaviti. O tome je gotovo besmisleno razmišljati, ali postoje neke stvari koje bismo u vezi njega trebali prestati raditi i govoriti. Neke od njih je prikupio portal Huffington Post.

1. To nije u skladu s tvojom dobi!

Što to uopće znači? Ako 60-godišnjakinja želi nositi mini suknju i u tome se dobro osjeća, zašto bi to bio bilo čiji problem? Gdje piše da stariji ljudi ne smiju plesati, voziti sportske aute ili biti vani nakon ponoći? Zabava nije rezervirana samo za mlade pa bi ljudi koji misle da nije ‘primjereno dobi’ jednostavno trebali držati jezik za zubima.


2. Prestar/a si za to!

Ozbiljno? Stariji ljudi rade nove stvari svaki dan. Jedan je 103-godišnjak oženio svoju 93-godišnju dragu, 79-godišnja Irkinja iskrala se iz staračkog doma da bi se tetovirala, 72-godišnja Polly odlučila je skočiti s padobranom. U redu, tijekom skoka joj je ispalo zubalo, ali tko kaže da se to ne smije!

Kad zađemo u neke godine, ne prestajemo živjeti. A ne bismo ni trebali. Stariji ljudi se itekako zabavljaju. Mnogi od nas živjet će do 90, možda čak i dulje. Jedino stvar za koju čovjek stvarno postane prestar je pokušavati urazumiti ljude koji stalno govore ‘prestar si za ovo ili ono’.

3. Ti stariš dostojanstveno!

‘Stariti dostojanstveno’ je često sinonim za ‘izgledati mlađe od stvarne dobi’. Ljudi bi trebali prestati misliti daje poželjno izgledati mlađe. ‘Stariti dostojanstveno’ bi trebalo značiti da ti je ugodno u vlastitoj koži. No to je teško ako si pod stalnim pritiskom da izgledaš mlađe.

4. Ne izgledaš kao da ti je toliko godina!’

Ovdje bismo mogli primijeniti istu logiku. Ako netko ima 65 godina i kažeš mu da ne izgleda kao 65-godišnjak, ono što stvarno govoriš je da nemaš pojma kako bi 65-godišnjak trebao izgledati. Iako se to smatra komplimentom, nije baš tako. Time zapravo kažete: ‘Ne izgledaš kao da ti je toliko godina, jer biti tako star kao ti je zapravo loše’.

5. Ovaj djedica je baš sladak!

Psići, djeca i mačići su slatki. Stariji ljudi nisu. Slatko ili dražesno se ne upotrebljava kad se opisuje nekoga s poštovanjem i s time treba prestati.

6. Ne biste se dobro uklopili u našu tvrtku!

Ako bi starija osoba dobro obavljala posao, kakve veze ima bi li s ostalim kolegama poslije posla išla na piće i karaoke ili ne bi? Zašto pretpostavljati da netko stariji neće dobro obavljati posao ili biti kreativan? Ili ljudi možda misle da su samo vrlo mladi u stanju služiti se e-mailom ili društvenim mrežama? To su gluposti! Zapravo to se zove ‘ageism’ (‘dobizam’ – diskriminacija na osnovu dobi) i to mora prestati!

7. Sijeda kosa bi ti sjajno stajala!

U zadnje vrijeme i vrlo mlade djevojke boje kosu u sivo jer je to sad moderno. No među starijim ženama, odluka o prestanku bojenja kose vrlo je osobne prirode tako da tuđe mišljenje tu zapravo nije važno. To je osjetljiva tema i svatko bi tu odluku trebao donijeti za sebe.

8. Pa ti ćeš doživjeti sto godina!

Vjerovali ili ne, mnogi od nas neće doživjeti toliko. Treba živjeti zdravo, i sretno, a ne samo dugo. U životu treba pronaći svrhu i živjeti ispunjen život, pa koliko traje, neka traje. Biti prikovan negdje za neki krevet i ne biti svjestan svoje okoline – pa makar tako živio i sto godina – nije baš slika sretnog života.

9. Znam da bi trebao štedjeti od svoje velike plaće, ali jednostavno ne mogu!

Tek kad dođete u mirovinu, shvatit ćete s koliko malo se može preživjeti. Zato je bolje da starijim generacijama ne objašnjavate kako ‘ne možete uštedjeti’. Iako vam se sada mirovina čini udaljenom stotinu svjetlosnih godina, to će vrijeme doći brže nego što mislite. A onima koji već jesu u mirovini, uopće se ne da slušati kako ljudi s puno većim primanjima imaju financijske poteškoće.

10. Kad ćeš u mirovinu?

‘Što te briga!’ – to je zapravo najbolji odgovor. Kao što je jednom netko rekao, nikome se ne žuri ostarjeti, već te mlađe generacije guraju u tom smjeru. Ako volim svoj posao i dobro mi je na njemu, dobro zarađujem i sretan sam – zašto bih morao ići u mirovinu? Ponekad to pitanje nije postavljeno zbog iskrene brige, već zato što netko reflektira na to radno mjesto.

.

Mozaik

Ovako to rade naši umirovljenici: Spašavanje planete počinje u vlastitoj kuhinji

Kad bi svatko krenuo od sebe i razvrstao svoj vlastiti otpad, i još kad bi se razvrstani otpad reciklirao na pravi način, a onaj otpad koji se ne može reciklirati spalio u spalionici koja usput proizvodi i električnu energiju, problemu s otpadom bili bi učas riješeni. A zašto se to onda ne radi?

Objavljeno

|

“Daleko od očiju, daleko od srca, znate kako se kaže. Ali ovaj je problem došao sasvim blizu očiju i ne možemo ga više ignorirati”, kaže gospodin Petar (68) dok u spremnik za plastični otpad ubacuje boce od mlijeka. “Za ove boce ne dobijem onu naknadu od 50 lipa pa njih bacam tu u spremnik. A ove boce od mineralne odnesem u trgovinu. Gledajte – 10 takvih boca i skupio sam dovoljno za kruh.”

Pitamo ga kad je počeo razvrstavati otpad, a on iskreno priznaje da mu je ta navika skroz nova.


“Tek nedavno, nažalost. Ali bolje ikad, nego nikad. Iskreno, potaknule su me moje unuke. Sudjelovale su i na onom školskom prosvjedu i puno mi govorile o tome. Stvarno smo zatrpali čitav svijet plastikom. O tome se sve više govori i na televiziji, na radiju… Ali i da se ne govori, to je nešto što sad možemo vidjeti i na vlastite oči. Ovo ljeto sam proveo par dana u Ždrelcu na otoku Pašmanu. Moja obitelj tamo ima kuću. U moru je puno plastike. Tko kaže da to ne vidi, slijep je!”

Za kraj gospodina Petra pitamo koliko će uopće njegovo razvrstavanje otpada imati učinka, odnosno što jedan čovjek tu može promijeniti?

“E vidite, u tome je problem. Svatko misli da sam ne može ništa. I onda 10 milijuna misli da sami ne mogu ništa. A ako vas je 10 milijuna – niste sami. Da svatko pridonese samo malo – evo samo ovoliko kao ja – stvari bi se bitno promijenile”, kaže Petar.

Doista, kad bi svatko krenuo od sebe i razvrstao svoj vlastiti otpad, i još kad bi se razvrstani otpad reciklirao na pravi način, a onaj otpad koji se ne može reciklirati spalio u spalionici koja usput proizvodi i električnu energiju, problemu s otpadom bili bi učas riješeni. A zašto se to onda ne radi? Ovo pitanje čini se posve suvišnim ako znamo da takva rješenja postoje i da su ih neki gradovi – da, čak i neki hrvatski gradovi! – uspješno primijenili. No što čekaju ostali? Ovako napisano na papiru sve to izgleda prilično jednostavno, no u praksi su stvari malo kompliciranije. Počevši od vlastite kante za smeće.

Tko za to ima mjesta?

“Karton i papir posebno. Plastika posebno. Biootpad posebno. Miješani komunalni otpad posebno. Pa to su četiri kante za smeće! Tko ima toliko prostora u stanu? Najbolje da čitav stan natrpam samo s kantama za smeće”, govori gospođa Marija (71) dok niz stubište tegli orgomnu vreću punu raznovrsnog smeća.

No gospođa Marija je u krivu. Količina smeća koju proizvede njezino kućanstvo ista je razvrstavao se taj otpad ili ne. Štoviše, razvrstan otpad će u stanu zauzimati manje mjesta. Dakle, problem nije u nedostatku mjesta, nego u nečemu mnogo teže rješivom. Problem je u nedostatku volje.

Testirali smo ovu teoriju: zauzima li razvrstavanje otpada doista više mjesta u vašoj kuhinji ili, naprotiv, štedi prostor?

foto: Silvija Novak

Zašto bismo se mi uzlud trudili?

No ako se i potrudimo i otpad razvrstamo, i dalje ostaje problem neuređenih zelenih otoka i kontejnera za otpad u kojima često ima najmanje onoga čega bi prema oznaci na kontejneru trebalo biti najviše. Zašto se onda uopće truditi razvrstavati, ako će sav otpad na kraju završiti na istom mjestu?

“Vidite, to je pogrešno razmišljanje”, kaže gospodin Petar. “Samo zato što netko drugi ne obavlja svoj dio zadatka kako bi trebalo, ne znači da smo i mi ostali amnestirani od odgovornog ponašanja. Osim toga, i gradovi će početi tretirati otpad kako treba. Ako neće sami od sebe shvatiti da to tako treba, prisilit će ih Europska unija ogromnom globama. Ljudi neke stvari ipak najbolje razumiju kad ih se opali po džepu. Dok se mi, stanovnici, naviknemo na razdvajanje, i gradovi će početi taj odvojeni otpad odvoziti točno tamo kamo bi trebalo. Iako ovo sad djeluje katastrofalno, mislim da će nakon prve dvije ili tri kazne koje plate, gradovi doći k sebi prije od građana kojima je tlaka malo se pomučiti i razvrstati otpad. Lakše je sve natrpati u jednu vreću, a za okoliš koga briga!”

Petar je u pravu. Ako ne zbog ekološke svijesti, gradovi bi mogli ozbiljnije pristupiti odvajanju otpada kad im zaprijete kazne. Neki su već krenuli i svima daju dobar primjer. Na primjer, otok Krk.

Što s glomaznim otpadom?

“Ja ne zovem ove razne ekipe koje se oglašavaju po stupovima i banderama. Zašto? Pa zato što mislim da oni iz neke stare vešmašine uzmu dio koji mogu prodati, a ostalo bace u neku šumu, na Sljeme ili tako negdje. Čisto sumnjam da stvari koje ne mogu iskoristiti nose na Jakuševac i onda tamo plaćaju njihovo skladištenje. Ja pozovem Čistoću da odvezu komad namještaja ili bijele tehnike koji više ne trebam ili sâm utovarim u auto i odvezem u reciklažno dvorište”, kaže gospođa Vesna (48).

“Ali više mi se sviđao onaj sistem kad smo unaprijed znali datum kad će se odvoziti glomazni otpad, nego ovo sad kad ti sam moraš zvati ekipu. Ljudima se ne da zvati, pa onda glomazni otpad ostavljaju kod običnih kontejnera i sve je zatrpano. Te komade namještaja radnici Čistoće ne mogu ubaciti u kamion i onda to tako stoji i stoji. Kiša natapa stari namještaj, skupljaju se štakori, užas.”

Spominjemo reciklažna dvorišta, no gospođa Vesna sasvim opravdano upozorava da za odvoz glomaznog otpada u jedno takvo dvorište treba neki prijevoz, malo veći auto ili kamion, a to također košta. “Ja nemam auto. A ako nekoga zamolim da preveze moju staru vešmašinu u reciklažno dvorište, onad to moram platiti. 50 kuna ovdje, 50 kuna ondje… Novac curi. Radije onda zovem Čistoću – koju ionako plaćam – pa oni odvezu sav otpad.”

No osim što služe za odlaganje otpada, reciklažna dvorišta sve su češće i mjesta na koja se odlazi neke stvari uzeti. U reciklažnom dvorištu u Zagorskoj ulici susrećemo Marka (55). On nije ništa donio, nego je neke stvari došao – uzeti. “Pogledajte ove keramičke pločice. Potpuno su nove. Netko je obnavljao kupaonicu i kupio previše, pa višak bacio. A ja imam jedan mali zid u kuhinji za koji mi trebaju taman takve pločice”, govori Marko sretan zbog današnjeg ulova.

“Ma ta kultura bacanja stvari koje su još dobre svima će nam doći glave. Pa više nitko ništa ne popravlja, sve se baca. Ovdje sam našao skroz upotrebljive stvari. Šteta je tako se odnositi i prema stvarima i prema novcu i prema Zemlji.”

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP