Prati nas

Nema predaje

Bez zahoda: 3% starijih Hrvata živi život Trećeg svijeta

Još je gora situacija u Srbiji i Makedoniji dok svaki treći Rumunj nema ni zahod ni tuš. No i ove brojke pokazuju jedno – siromaštvu u Hrvatskoj su najizloženije starije osobe.

Siniša Bogdanić

Objavljeno

|

Kako živjeti bez wc-a?
foto: S.Bogdanić

Prema podacima koje je 14. studenog 2017. godine objavio europski statistički ured Eurostat, 1,4 posto stanovnika Hrvatske prošle godine nije imalo ni tuš ni zahod s vodenim ispiranjem unutar objekta stanovanja. Mjerenja su to koja Eurostat za Hrvatsku bilježi od 2010. godine pri čemu je navedeni postotak zadnje četiri godine relativno stabilan i kreće se od 1.6 do 1.4 posto.

Analiza objavljenih podataka pokazuje da čak 3% osoba starih 65 i više godina nema ni zahod ni tuš, dok je taj postotak među punoljetnim osobama od 18 do 64 godina tek 1,1 posto. 0,8 posto mlađih od 18 godina u Hrvatskoj nema pristup ovim tekovinama civilizacije. Navedeno potvrđuje da su upravo starije osobe najizloženije siromaštvu, budući da su zahodi i tuševi izravan indikator standarda stanovanja.


Kako je u susjedstvu?

Od zemalja bivše Jugoslavije, a koje Eurostat prati, iza Hrvatske je Srbija u kojoj čak 34 od 1000 (3,4 posto) stanovnika lani nije imalo ni kupaonicu ni zahod s tekućom vodom. Slovenija je, očekivano, po broju sanitarnih čvorova u domaćinstvima na samom europskom vrhu i u njoj tek 2 od 1000 (0,2 posto) stanovnika žive u uvjetima bez tuša i modernog zahoda. Njemačka i Malta prijavile su da svi njihovi stanovnici imaju ove osnovne higijenske uvjete, a slijede ih Nizozemska, Italija i Belgija s 0,1 posto.

Podaci za Makedoniju nisu dojavljeni, no ona je 2015. godine bila na 3,6 posto, dok je 2008. godine gotovo 68 od 1000 stanovnika (6,8 posto) te zemlje živjelo u nesanitarnim uvjetima. Stanje u Bosni i Hercegovini Eurostat još uvijek ne prati.

Rekorder na ovoj crnoj listi jest Rumunjska u kojoj čak 30% građana u 2016. nije imalo ni tuš ni zahod, no i to je napredak, s obzirom da je to pad od čak 11 postotnih u samo devet godina. Naime, 2007. godine, čak je 42% Rumunja živjelo u uvjetima nezamislivim zapadnoj Europi. Rumunjsku slijede Litva i Letonija sa 12 posto te Bugarska s 5 posto.

Zahodi spašavaju živote

Koliko je toalet važan, ne samo kao komoditet, već kao i jamac javnog zdravlja govori podatak da su upravo kontinenti najugroženiji zaraznim bolestima oni na kojima ima najmanje taoleta. Zbog toga su i Ujedinjeni narodi uveli Svjetski dan zahoda (19. studeni), dan naprave bez koje u ovom trenutku živi 4,5 milijardi Zemljana. U brojkama to izgleda ovako:

60 posto globalne populacije nema ono što danas smatramo normalnim zahodom. Broj mobitela premašuje broj kućnih zahoda.

862 milijuna ljudi još uvijek nuždu obavljaju na otvorenom.

Zemlje čiji stanovnici obavljaju nuždu na otvorenom su zemlje s najvećom stopom smrtnosti djece mlađe od 5 godina.

Čak je 1.8 milijardi ljudi izloženo vodi kontaminiranoj nepropisno zbrinutim izmetom.

Samo 2,9 milijardi ljudi ima mogućnost propisno zbrinuti izmet.

Dobri zahodi i sigurna voda mogli bi spriječiti 842.000 smrti godišnje

Prema podacima koje je u kolovozu objavio Državni zavod za statistiku RH, u 38 tisuća stanova nema zahoda, a gotovo 77 tisuća ljudi ima zahod izvan svog stana. Još više građana nema kupaonicu u stanu, njih 115 tisuća u gotovo 59 tisuća stanova nema tuš ili kadu. Svjetska zdravstvena organizacija je 2012. godine izračunala da se svaki dolar uložen u zahode i sanitaciju vraća peterostruko kroz niže troškove javnog zdravstva.

Bolje kopati zahod, nego grob

I dok su nekad zahodi bili „gradska stvar“, danas nekoliko stotina metara od glavnog zagrebačkog trga postoje kuće bez priključka na kanalizaciji i vodovod. Selo je odavno prigrlilo maksimu „Bolje kopati zahod nego grob“ koju je između dva rata promovirala Škola narodnog zdravlja Andrije Štampara. Ovako je to poticao list Narodni napredak broj 15-16, objavljen 20. kolovoza 1933. godine:

Zahod je posljednja stvar na selu: ako baš čovjek ima novaca, onda će nabaviti srebrni sat i kakav jeftini inhalator od putujućeg agenta ili čak dva metra veliku sliku majke božje sa zlatnim ramom ili će opskrbiti svu ženskadiju u širokoj familiji crvenim koralima i svilenim rupcima – ali zahoda neće sagraditi. Kupiće i konjima novu žutu ormu i betoniraće pod u svinjcu – ali zahoda neće sagraditi.

Naši se ljudi srame i govoriti o zahodu. Poznata je uzrečica da se o zahodu govori samo „z dopuštenjem“ ili „da oprostite“. Zahod se smatra nečim sramotnim pa je i to valjda jedan razlog zašto se ta kula sramote ne gradi.

Još nešto odbija naše ljude od zahoda. Čuje se često poslovica: „Grad je smrad, a selo veselo“. Ovo dolazi odatle, što je seljak u svoje vrijeme, pa i danas, imao prilike da vidi prve zahode u gradovima. Ti zahodi su bili zbilja leglo i vrhunac smrada. Bili su po prilici nešto takvo, što se još i danas vidi u malim gostionicama i predgrađu na sajamski dan. Kako je u takvom zahodu, to neću opisivati, jer su to svačije oči i nos zapamtili. Jedva je nešto bolje u željezničkim zahodima. Naravno da takvi primjeri nisu mogli oduševiti našeg seljaka da i on sazida ovakovu spremnicu ili magacin smrada u svojoj kući. Bolji mu je bio zahod na svježem zraku iz plota ili makar u štali. To je drugi razlog, zašto narod ne zida zahode. (dr. Drago Chloupek, Škola narodnog zdravlja, Odsjek za nastavu i propagandu.)

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”. 

.

Mozaik

Ovo ljeto je manje turista pa svoju zemlju ponovno otkrivaju – domaći

Svima koji se bave turizmom, ova sezona nije vrijedna spomena. Međutim, sad kad nema ogromnog broja turista, u nekima od najpoznatijih destinacija ponovno uživaju domaći.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Turistička sezona je na izdisaju – što zbog skorašnjeg kraja ljeta, početka škole i svega što donose i normalne godine, a što zbog egzodusa turista čim su njihove matične zemlje stavile Hrvatsku na crvenu listu zbog porasta broja zaraženih koronavirusom.

Strani turisti koji su ove godine ipak došli na Jadran (statistike kažu njih oko 40 posto od uobičajenog broja), brže-bolje su spakirali stvari i zaputili se prema granici ostavljajući inače krcate turističke destinacije polupraznima. I dok ugostitelji i iznajmljivači očajavaju, ostalo stanovništvo ponovno otkriva neka mjesta koja su prijašnjih godina zbog nepreglednih rijeka ljudi, izbjegavali.


Na Plitvičkim jezerima tako se, nakon dugog vremena, uglavnom čuje samo hrvatski jezik, a osim manjih gužvi, mnoge je na posjet ovom našem najpoznatijem nacionalnom parku ponukala i niža cijena ulaznica kojom je uprava parka željela od sezone spasiti što se spasiti da. Tijekom svibnja i lipnja kad se još činilo da od turističke sezone neće biti ništa, cijena je bila snižena i do 50 posto, no kad su posjetitelji ipak počeli pristizati, cijena je malo povećana, no i dalje je 30 posto niža od uobičajene.

To je bio jedan od razloga i što su park baš sada odlučili posjetiti Branka i Vlado, umirovljenici iz Zagreba koji su u prvu šetnju Plitvičkim jezerima poveli i svog trogodišnjeg unuka Jana.

“Karta je jako skupa. I sada, a o prijašnjoj cijeni da i ne govorimo. Gledajte, nama je kao penzionerima to jako skupo. I onda kad platiš skupu kartu, još se guraš s tisućama turista. No sad kad je cijena malo niža, a gužvi nema, odlučili smo doći. Naš unuk još nikada nije bio na Plitvicama, pa dok mu roditelji rade, mi smo napravili mali izlet”, govori nam Branka i dodaje da su nešto džeparca za ovo putovanje dobili i od svoje djece, Janovih roditelja.

“Karte smo kupili jednu mi, drugu su nam platila naša djeca, a mali ima besplatan ulaz. Ponijeli smo sa sobom sendviče i sokove tako da osim sladoleda nećemo puno više trošiti. Učinilo nam se da je sada idealan trenutak za dolazak. Ima ljudi, ali gužva nije kao ranijih godina. Pa znalo se događati da ljudi bude toliko da auti budu sparkirani uz rub ceste s obje strane uzduž čitavih Plitvica. Ove godine je prava milina. Da bar tako i ostane”, kaže Vlado pripremajući karte za pregled na ulazu u park.

Upravo ovo zadnje je česta opaska koja se može čuti od domaćih ljudi – barem od onih koji ne žive od turizma: ovolik, dakle upola manji broj turista, zapravo je idealan. Samo kad bi oni svi donijeli toliko novca kao da ih je duplo više. Nažalost, to tako ne ide.

foto: Silvija Novak

Svjesni su toga i u Zadru gdje na poznatoj gradskoj plaži Kolovare lokalci ponovno uživaju kao nekad, ali s određenim grčem. “Ovo je taman. Više ljudi je naprosto previše, ali nažalost neće ovo svi uspjet preživjeti. Mislim prije svega na kafiće i restorane. Lako za mene, ja sam u mirovini”, kaže Senka koja je na plažu povela i svoje dvije unučice.

“Da vam pravo kažem i ne sjećam se kad sam zadnji put bila na Kolovarama na kupanju. Kad mi dođu djeca iz Zagreba, odemo na plažu negdje izvan grada. Tu na Kolovarama bude čovjek na čovjeku. Ali ove godine je kako bi trebalo biti”, kaže Senka kupujući djevojčicama sladoled u kafiću na plaži u kojem ove godine nema gužve. “Bilo je ljudi. Imali smo par dana, čak i tjedana početkom kolovoza koji su izgledati kao da nema korone. Ali brzo se to razišlo. Tako da sada, napokon, uživamo mi.”

Ni u trajektnoj luci Gaženica nije gužva. U špici sezone i tu su se, povremeno, znale stvoriti velike kolone za ukrcaj, no to je trajalo svega par udarnih vikenda i nakon toga je stalo. Sada na otok putuju uglavnom samo domaći, oni koji ondje žive ili imaju vikendice, a jedini kruzer u luci ne čeka putnike, već je ondje “zapeo” i čeka da prođe pandemija.

foto: Silvija Novak

No zanimljivo, mnogi otoci, pa tako i Dugi otok, nisu taj pad broja turista baš toliko osjetili. “Srpanj je bio tako-tako, ali kolovoz pun. Nije bilo slobodne sobe”, kaže godpođa Rada koja iznajmljuje apartman u mjestu Verunić.

Naime, na najudaljeniji otok zadarskog arhipelaga i inače dolaze oni željni mira i tišine, a kako taj skriveni biser Jadrana još uvijek nije zahvatila posvemašnja apartmanizacija, čak i kad su svi kapaciteti uglavnom popunjeni, nije prevelika gužva. Također, nisu iznevjerili niti nautičari kojima je Dugi otok jedna od omiljenih destinacija.

No da nije sve baš kao inače, lokalno stanovništvo zna po ipak manje sparkiranih automobila u blizini poznate plaže Saharun i po tome što mnogi restorani, čak ni u srcu sezone, nisu radili čitav dan nego samo poslijepodne i navečer.

Domaći su zato uživali i kupali se i na plažama koje inače, kad je sezona u punom jeku, zaobilaze u širokom luku. Tko ga uspije preživjeti, mogao bi pamtiti ovo ljeto kao jedno od najljepših u životu.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP