Prati nas

Nema predaje

Bez zahoda: 3% starijih Hrvata živi život Trećeg svijeta

Još je gora situacija u Srbiji i Makedoniji dok svaki treći Rumunj nema ni zahod ni tuš. No i ove brojke pokazuju jedno – siromaštvu u Hrvatskoj su najizloženije starije osobe.

Objavljeno

|

Kako živjeti bez wc-a?
foto: S.Bogdanić

Prema podacima koje je 14. studenog 2017. godine objavio europski statistički ured Eurostat, 1,4 posto stanovnika Hrvatske prošle godine nije imalo ni tuš ni zahod s vodenim ispiranjem unutar objekta stanovanja. Mjerenja su to koja Eurostat za Hrvatsku bilježi od 2010. godine pri čemu je navedeni postotak zadnje četiri godine relativno stabilan i kreće se od 1.6 do 1.4 posto.

Analiza objavljenih podataka pokazuje da čak 3% osoba starih 65 i više godina nema ni zahod ni tuš, dok je taj postotak među punoljetnim osobama od 18 do 64 godina tek 1,1 posto. 0,8 posto mlađih od 18 godina u Hrvatskoj nema pristup ovim tekovinama civilizacije. Navedeno potvrđuje da su upravo starije osobe najizloženije siromaštvu, budući da su zahodi i tuševi izravan indikator standarda stanovanja.


Kako je u susjedstvu?

Od zemalja bivše Jugoslavije, a koje Eurostat prati, iza Hrvatske je Srbija u kojoj čak 34 od 1000 (3,4 posto) stanovnika lani nije imalo ni kupaonicu ni zahod s tekućom vodom. Slovenija je, očekivano, po broju sanitarnih čvorova u domaćinstvima na samom europskom vrhu i u njoj tek 2 od 1000 (0,2 posto) stanovnika žive u uvjetima bez tuša i modernog zahoda. Njemačka i Malta prijavile su da svi njihovi stanovnici imaju ove osnovne higijenske uvjete, a slijede ih Nizozemska, Italija i Belgija s 0,1 posto.

Podaci za Makedoniju nisu dojavljeni, no ona je 2015. godine bila na 3,6 posto, dok je 2008. godine gotovo 68 od 1000 stanovnika (6,8 posto) te zemlje živjelo u nesanitarnim uvjetima. Stanje u Bosni i Hercegovini Eurostat još uvijek ne prati.

Rekorder na ovoj crnoj listi jest Rumunjska u kojoj čak 30% građana u 2016. nije imalo ni tuš ni zahod, no i to je napredak, s obzirom da je to pad od čak 11 postotnih u samo devet godina. Naime, 2007. godine, čak je 42% Rumunja živjelo u uvjetima nezamislivim zapadnoj Europi. Rumunjsku slijede Litva i Letonija sa 12 posto te Bugarska s 5 posto.

Zahodi spašavaju živote

Koliko je toalet važan, ne samo kao komoditet, već kao i jamac javnog zdravlja govori podatak da su upravo kontinenti najugroženiji zaraznim bolestima oni na kojima ima najmanje taoleta. Zbog toga su i Ujedinjeni narodi uveli Svjetski dan zahoda (19. studeni), dan naprave bez koje u ovom trenutku živi 4,5 milijardi Zemljana. U brojkama to izgleda ovako:

60 posto globalne populacije nema ono što danas smatramo normalnim zahodom. Broj mobitela premašuje broj kućnih zahoda.

862 milijuna ljudi još uvijek nuždu obavljaju na otvorenom.

Zemlje čiji stanovnici obavljaju nuždu na otvorenom su zemlje s najvećom stopom smrtnosti djece mlađe od 5 godina.

Čak je 1.8 milijardi ljudi izloženo vodi kontaminiranoj nepropisno zbrinutim izmetom.

Samo 2,9 milijardi ljudi ima mogućnost propisno zbrinuti izmet.

Dobri zahodi i sigurna voda mogli bi spriječiti 842.000 smrti godišnje

Prema podacima koje je u kolovozu objavio Državni zavod za statistiku RH, u 38 tisuća stanova nema zahoda, a gotovo 77 tisuća ljudi ima zahod izvan svog stana. Još više građana nema kupaonicu u stanu, njih 115 tisuća u gotovo 59 tisuća stanova nema tuš ili kadu. Svjetska zdravstvena organizacija je 2012. godine izračunala da se svaki dolar uložen u zahode i sanitaciju vraća peterostruko kroz niže troškove javnog zdravstva.

Bolje kopati zahod, nego grob

I dok su nekad zahodi bili „gradska stvar“, danas nekoliko stotina metara od glavnog zagrebačkog trga postoje kuće bez priključka na kanalizaciji i vodovod. Selo je odavno prigrlilo maksimu „Bolje kopati zahod nego grob“ koju je između dva rata promovirala Škola narodnog zdravlja Andrije Štampara. Ovako je to poticao list Narodni napredak broj 15-16, objavljen 20. kolovoza 1933. godine:

Zahod je posljednja stvar na selu: ako baš čovjek ima novaca, onda će nabaviti srebrni sat i kakav jeftini inhalator od putujućeg agenta ili čak dva metra veliku sliku majke božje sa zlatnim ramom ili će opskrbiti svu ženskadiju u širokoj familiji crvenim koralima i svilenim rupcima – ali zahoda neće sagraditi. Kupiće i konjima novu žutu ormu i betoniraće pod u svinjcu – ali zahoda neće sagraditi.

Naši se ljudi srame i govoriti o zahodu. Poznata je uzrečica da se o zahodu govori samo „z dopuštenjem“ ili „da oprostite“. Zahod se smatra nečim sramotnim pa je i to valjda jedan razlog zašto se ta kula sramote ne gradi.

Još nešto odbija naše ljude od zahoda. Čuje se često poslovica: „Grad je smrad, a selo veselo“. Ovo dolazi odatle, što je seljak u svoje vrijeme, pa i danas, imao prilike da vidi prve zahode u gradovima. Ti zahodi su bili zbilja leglo i vrhunac smrada. Bili su po prilici nešto takvo, što se još i danas vidi u malim gostionicama i predgrađu na sajamski dan. Kako je u takvom zahodu, to neću opisivati, jer su to svačije oči i nos zapamtili. Jedva je nešto bolje u željezničkim zahodima. Naravno da takvi primjeri nisu mogli oduševiti našeg seljaka da i on sazida ovakovu spremnicu ili magacin smrada u svojoj kući. Bolji mu je bio zahod na svježem zraku iz plota ili makar u štali. To je drugi razlog, zašto narod ne zida zahode. (dr. Drago Chloupek, Škola narodnog zdravlja, Odsjek za nastavu i propagandu.)

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”. 

.

Mozaik

Opet čitamo stari fake news da ranije umirovljenje znači i duži život. Tko stoji iza toga?

I sami smo, prije nekoliko godina, razmišljali o prenošenju ove vijesti, no nismo to učinili. Ovo su naši razlozi.

Objavljeno

|

“Deset godina rada može vas koštati dvadeset godina mirovine!” Ovi dana neki hrvatski portali, neskloni provjeri podataka, donijeli su “šokantnu analizu” koja pokazuje da rad u zreloj dobi znatno skraćuje život.

Pa se tako tvrdi da aktuarska analiza dr. Ephrema Chenga, vodećeg stručnjaka za mirovinski sustav, provedena na mirovinskim podacima Boeinga i nekoliko drugih velikih kompanija pokazuje da su radnici umirovljeni sa 65 godina života u prosjeku poživjeli još 18 mjeseci, dok su njihove kolege koje su se umirovile s 55 godina u mirovini uživale još 25 godina.


Kao izvor ove vijesti, koju su spremno prenijeli i neki sindikati na svojim stranicama i društvenim mrežama, navodi se objava portala biznews.com iz rujna 2013. u kojoj “financijski savjetnik Alec Riddle” objašnjava razloge zašto je tomu tako.

Zaista šokantno, zar ne? No kada je nešto baš toliko šokantno, postoji velika vjerojatnost da nije istinito, pogotovo kada u sebi ne sadrži informaciju za koju instituciju i kada je analiza provedena te na kojem uzorku, a sve bez poveznice na originalni materijal ili reference na dublji izvor. I pri tome proturječi kredibilnim istraživanjima koje možemo naći u ozbiljnim znanstvenim bazama.

I sami smo, prije nekoliko godina, razmišljali o prenošenju ove vijesti, no nismo to učinili. Ovo su naši razlozi.

Priča se poziva na autoritete, no tko su oni?

Dr. Ephrem (Siao Chung) Cheng nepoznanica je internetu, osim kada se radi o ovoj vijesti koju izdašno prenose izdanci financijske industrije, prvenstveno stranice iza kojih stoje privatna mirovinska osiguranja i financijski savjetnici. Nismo pronašli kredibilan izvor koji bi nam rekao kakvo je njegovo obrazovanje niti za koga radi ili je radio. Iako je njegova navodna analiza pokazala šokantne podatke, dr. Cheng je uspješno izbjegao gostovanja na televizijama, u radijskim programima i časopisima. Samozatajno.

Provjerili smo i financijskog savjetnika Aleca Riddlea koji je napisao “otrežnjujući tekst koji bi nas trebao potaknuti na razmišljanje o vlastitim mirovinskim opcijama i strategijama”, kako sugerira biznews.com. Južnoafrički financijski savjetnik i motivacijski govornik Alec Riddle na linkedinu, mreži koja okuplja poslovne ljude, pojavljuje se pod tri profila. Od toga su dva bez kontakata, a treći broji više od 500 konekcija. Prema onome što je napisao, radi za investicijsku kuću Private Wealth Managament te drži inspiracijske govore o tome kako je pobijedio pretilost i postigao zavidne sportske uspjehe na Ironmanu.

Kako su ozbiljni mediji popratili ovu priču?

“Boeing studija je citirana u novinama, magazinima i među stručnjacima. Kruži internetom godinama. Problem je što Boeing jednostavno kaže da nije istinita”, piše BBC u kolovozu 2012. godine, dakle prije objave na biznews.com. “Na stranu Boeing, postoji li bilo kakav dokaz koji bi mogao poduprijeti ideju da rano umirovljenje produžuje život? Iznenađujuće, istina bi mogla biti potpuno suprotna: kasnije umirovljenje – duži život”, navodi ovaj ugledni medij u analizi koja detaljno ‘rastavlja’ ovaj mit.

BBC nas je zaintrigirao. A što točno kaže Boeing?

S obzirom na “bradatost” ove vijesti, ne čudi da nismo pronašli službenu objavu na kompanijinim stranicama. No ta objava pod nazivom “Umirovimo glasine o očekivanom životnom vijeku”, citirana je na nekoliko blogova. Poslužili smo se blogom australskog profesora matematike Murraya Bourna.

“Ne postoji korelacija između dobi umirovljenja i životnog vijeka Boeingovih umirovljenika”, stoji u Boeingovom priopćenju uz grafikon koji prikazuje stvarnu dob umirovljenja i životni vijek promatranih radnika. “Prvi netočni podaci o životnom vijeku pojavili su se u ranim osamdesetim godinama, a njihove verzije kruže godinama, gotovo kao urbani mit. Internet ove dezinformacije širi dalje, brže i u oblicima koji izgledaju profesionalnije. Boeing i druge kompanije su pokušale razbiti ovu zabludu. Ali, nažalost, loše vijesti, čak i kada su izmaštane, privlače pozornost. Istovremeno su dobre vijesti (da Boeingovi radnici žive duže od nacionalnog prosjeka) točne i nezapažene”, stoji u tom priopćenju. Na Bourneovim stranicama možete pronaći i interpretaciju problema i podataka.

Što kažu komentari?

Iako komentari na internetu nisu pouzdani izvor informiranja, pogotovo kada se objavljuju pod pseudonimima, zanimljivim smo procijenili one ostavljena na forumima koji okupljaju profesionalne pilote i ljude iz prateće industrije, s obzirom da se primarna vijest navodno bazira na podacima avio-industrije, a aktualizira se kada kompanije žele pomladiti kadar i poslati u raniju mirovinu veći kontingent starijih radnika.

“Sjećam se sredine devedesetih kada je uprava Douglas Aircrafta objavila ovu tablicu u pokušaju nagovaranja starijih zaposlenika da se umirove kako bi stvorili mjesto za mlađu radnu snagu. Kako sam u to vrijeme bio sindikalni povjerenik, dobivao sam puno poziva oko ovog dokumenta”, stoji u jednom komentaru ostavljenom na Bournovom blogu.

Što smo vam, zapravo, htjeli reći?

Kao i uvijek, pazite čemu vjerujete. Ne dopustite da se netko okoristi vašim predrasudama i emocijama. Provjeravajte prije nego što podijelite.

Fake news: Otiđite u mirovinu s 55 i živite do 80; otiđite u mirovinu sa 65 i umrite sa 67

Zamislite da radite dokle god je to moguće i onda u zasluženoj penziji uživate tek dvije godine. Studija koja je provedena analizom nekih od najvećih mirovinskih fondova u SAD-u, pokazala je da zaposlenici koji rade do 65. godine, najčešće umru unutar sljedeće dvije godine, piše Biznews. Studiju o korelaciji duljine životnog i radnog vijeka proveo je doktor Ephrem (Siao Chung) Cheng.

Deset godina rada koštat će vas dvadeset godina života u mirovini

Studija je temeljena na broju odrezaka mirovine poslane korisnicima mirovinskog fonda Boeinga. Ustanovljeno je da oni koji su otišli u mirovinu sa 65, odreske dobivaju još otprilike 18 mjeseci. Slično je ustanovljeno i nakon analize poslanih mirovinskih odrezaka korisnika mirovinskog fonda Lockheed Martin koji mirovinu primaju u prosjeku tek 17 mjeseci.

Slična iskustva imaju i u mirovinskom fondu Ford Motor Company i Bell Labs. Iako najveći broj ljudi zaposlenih u velikim američkim kompanijama odlazi u mirovinu oko 57. godine, pa su oni koji u penziju odlaze sa 65 zapravo manjina, ovakvi podaci o životnom vijeku prilično su alarmantni.

Zaključak koji se može izvući iz ovih podataka je sljedeći: zaposlenici koji naporno rade i u kasnijoj dobi, značajno opterećuju svoje tijelo i um pa zbog stresa obolijevaju od niza bolesti. Sve to dovodi do smrti unutar razdoblja od dvije godine nakon umirovljenja. S druge strane, oni koji u mirovinu odu ranije, recimo oko 55. godine, obično u mirovini uživaju oko 25 godina. Za pretpostaviti je da oni koji su u poziciji da se penzioniraju ranije, u životu imaju manje stresa te imaju bolje isplaniranu financijsku budućnost te mogu živjeti komotno i nakon prestanka radnog odnosa.

Poguban stres

Važno je naglasiti i da oni koji su otišli u mirovinu s 55, nužno ne miruju, no pod značajno su manjim stresom od ljudi iste dobi koji još uvijek rade. To znači da i mlađi umirovljenici rade na pola radnog vremena ili se bave kakvim hobijem, no to im uzrokuje značajno manje stresa nego posao na puno radno vrijeme. Zaključiti se može sljedeće: ljudi koji su u mogućnosti ranije otići u mirovinu, u toj će mirovini uživati značajno duže od onih koji su morali raditi do krajnjih granica. (sn)

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP