Prati nas

Nema predaje

J. Petrović: Novi umirovljenički prosvjedi koštaju, ali snaći ćemo se

Gdje je nestao Živi zid koji je obećao predložiti Zakon o minimalnoj zajamčenoj mirovini? Kako je resorno ministarstvo reagiralo na prosvjed umirovljenika održan u nekoliko hrvatskih gradova? I hoće li biti novih prosvjeda? Provjerili smo u Sindikatu umirovljenika Hrvatske koji nikada ne miruje.

Siniša Bogdanić

Objavljeno

|

Jasna Petrović (foto: Siniša Bogdanić)

Od velikog prosvjeda umirovljenika koji je 10. listopada održan u nekoliko hrvatskih gradova prošlo je 40 dana. Što se u međuvremenu dogodilo, provjerili smo u Sindikatu umirovljenika Hrvatske (SUH), velikoj nestranačkoj udruzi koja je prosvjed organizirala.

Živi zid je utihnuo?

Iako je parlamentarna stranka Živi zid nakon prosvjeda objavila kako će u saborsku proceduru uputiti Zakon o minimalnoj zajamčenoj mirovini, komunikaciju sa Sindikatom do danas nisu ostvarili. „Bilo je različitih političkih opcija koje su nas kontaktirale, nudile svoje usluge, no mislim da je Živi zid najkonkretnije prepoznao presudnu priču za umirovljenike. Zajamčena minimalna mirovina bi bitno zaustavila siromaštvo“, govori nam predsjednica SUH-a Jasna Petrović i dodaje: „Najkasnije ćemo ih do kraja mjeseca kontaktirati. Ako su zaista nešto pripremili, vrlo rado ćemo ih podržati. Nebitno nam je koje su boje i s koje su strane. Važno nam je zaustaviti to siromaštvo.“


U SUH-u doznajemo da su ipak minimalni pomaci napravljeni, barem što se tiče Ministarstva rada i mirovinskog sustava koje je nadležno za Nacionalno vijeće za umirovljenike i starije osobe. Učinjena je smjena na vrhu Vijeća koja je po volji Sindikata. „Zadnje dvije godine je namjerno zaustavljan bilo kakav dijalog. To je bio naš uvjet. Prihvaćeno je da se jednom mjesečno sastajemo pa ćemo im valjda uspjeti utuviti u glavu kakva je realnost u Hrvatskoj, jer oni to ne primjećuju.“

foto: S. Bura/S.Bogdanic/Mojevrijeme.hr

Galeriju s listopadskog prosvjeda umirovljenika u Zagrebu pogledajte ovdje.

Ministarstvo nema pojma

Petrović je razočarana kadroviranjem u Ministarstvu. „Postavljaju se ljudi koji stvarno nemaju pojma. Prva radna sjednica je bila pretužna, je mi smo govorilo o životu ljudi, predlagali i obrazlagali, a preko puta smo nakratko imali ministra Marka Pavića koji zaista nema pojma. Stalno nam je ponavljao da postoji Europski socijalni fond 54+ iz kulture. S druge strane je bila netom izabrana državna tajnica, inače profesorica hrvatskog jezika, koja je još manje znala. To su ljudi koji su dobili unaprijed zadaću da paze na okvir budžeta“, komentirala je naša sugovornica. No budžet je malo korigiran, a otvorena je i komunikacija, što Sindikat smatra ostvarenim pozitivnim pomakom.

S druge strane, prosvjedi su postavili i jasne zahtjeve prema resoru zdravstva, jer umirovljenici žele sudjelovati u kreiranju zdravstvene politike, a jasno su poručili da ne žele povratak HZZO-a u Državnu riznicu. „Iako nam je prije ministar zdravstva Milan Kujundžić redovito odgovarao na naša pisma, na ovo nije odgovorio. Drago nam je da su radnički sindikati protiv njegovog modela reforme zdravstva i vjerujem da će to biti u fokusu novih prosvjeda do kojih će doći ako vlada ne shvati da ne može samo davati bogatijima, a zanemarivati siromašne. Ako se ima za pripadnike HVO-a, za ratne zrakoplove, veterane, povlaštene, kako se nema barem za minimalnu mirovinu za one najsiromašnije?“ pita šefica SUH-a.

Može li manje od 1.600 kuna?

Minimalna mirovina bi prema ovoj agilnoj umirovljeničkoj organizaciji, koja je uspjela na prosvjede izvesti više od 7.000 umirovljenika, biti 50% bruto minimalne plaće. To bi značilo od 1.600 kuna za one s 15 godina staža do 2.400 kuna za one koji su radili 30 godina. „Misli li netko da bi trebalo biti manje?“ govori Petrović i dodaje da Sindikat ne miruje te da je novi prosvjed, koji bi se trebao održati na proljeće, već u organizaciji.

„Ljudi su se probudili. Slušamo na društvenim mrežama bilo naroda i starijih osoba. Tjedno primamo po tisuću poruka i prepoznajemo što ljudi žele. Pokušavamo ih razumjeti. Nažalost, svaki prosvjed košta, ali ćemo se snaći. Udružit ćemo se i s drugim udrugama koje okupljaju ranjive skupine. Ovo zanemarivanje, ignoriranje i autizam se više ne mogu tolerirati“, najavljuje Jasna Petrović.

Mi volimo svoje živote i ponosni smo na svoje djelo

Što bi imali branitelji za braniti, da mi nismo izgradili ovu zemlju u respektabilnu i najrazvijeniju u regiji. Što bi bilo od obrane da nismo svojim zamrznutim penzijama financirali nabavu oružja i ponijeli teret recesije na svojim leđima. I nismo to naplatili zemlji koju volimo, nismo uzeli proviziju od domovine, nismo je pokrali.

Kako li je to promašena socijalna država u kojoj mirovina postane kazna! Kako su mali u duši i sitni srcem oni koji kažu da nemamo što tražiti i da nećemo ništa dobiti, jer su nam dali sve što su trebali. Pa onda oni – čija jedna mjesečna plaća može pokriti jednogodišnju prosječnu mirovinu – sjednu u barokne salone i dogovore kako će kupiti osam ratnih bombardera. A nama kažu da su naši zahtjevi za uvođenje hitnih mjera protiv siromaštva starijih osoba – pretjerani i nerealni.

Premijer kaže da će napraviti za umirovljenike sve što je realno i moguće u prora­čunskim okvirima. A bit će u proračunu za ratne zrakoplove? Bit će odmah za povrat „posuđenog” novca svima s povlaštenim mirovinama višim od 5.000 kuna? Bit će, i to iz radničkog mirovinskog fonda, za sve pripadnike HVO-a iz susjedne države? Bit će za povećana prava svim braniteljima, ali neće biti za vas.

Ne bunimo se da nezaposleni branitelji dobiju naknadu. Ne borimo se da se posuđeno vrati. No, pitanje je kada, iz kojeg novca, kojim ritmom. Ali prvo dajte gladnima, žednima i ozeblima. Budite milosrdni. Jer, pa reći ćemo vam otvoreno, u protivnom ni vi nećete trajati. Nećete, jer će vas pojesti vlastita pohlepa i socijalna indiferentnost. (Iz govora Jasne Petrović na prosvjedu umirovljenika 10. listopada 2017. godine u Zagrebu.)

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”. 

.

Mozaik

Ovo ljeto je manje turista pa svoju zemlju ponovno otkrivaju – domaći

Svima koji se bave turizmom, ova sezona nije vrijedna spomena. Međutim, sad kad nema ogromnog broja turista, u nekima od najpoznatijih destinacija ponovno uživaju domaći.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Turistička sezona je na izdisaju – što zbog skorašnjeg kraja ljeta, početka škole i svega što donose i normalne godine, a što zbog egzodusa turista čim su njihove matične zemlje stavile Hrvatsku na crvenu listu zbog porasta broja zaraženih koronavirusom.

Strani turisti koji su ove godine ipak došli na Jadran (statistike kažu njih oko 40 posto od uobičajenog broja), brže-bolje su spakirali stvari i zaputili se prema granici ostavljajući inače krcate turističke destinacije polupraznima. I dok ugostitelji i iznajmljivači očajavaju, ostalo stanovništvo ponovno otkriva neka mjesta koja su prijašnjih godina zbog nepreglednih rijeka ljudi, izbjegavali.


Na Plitvičkim jezerima tako se, nakon dugog vremena, uglavnom čuje samo hrvatski jezik, a osim manjih gužvi, mnoge je na posjet ovom našem najpoznatijem nacionalnom parku ponukala i niža cijena ulaznica kojom je uprava parka željela od sezone spasiti što se spasiti da. Tijekom svibnja i lipnja kad se još činilo da od turističke sezone neće biti ništa, cijena je bila snižena i do 50 posto, no kad su posjetitelji ipak počeli pristizati, cijena je malo povećana, no i dalje je 30 posto niža od uobičajene.

To je bio jedan od razloga i što su park baš sada odlučili posjetiti Branka i Vlado, umirovljenici iz Zagreba koji su u prvu šetnju Plitvičkim jezerima poveli i svog trogodišnjeg unuka Jana.

“Karta je jako skupa. I sada, a o prijašnjoj cijeni da i ne govorimo. Gledajte, nama je kao penzionerima to jako skupo. I onda kad platiš skupu kartu, još se guraš s tisućama turista. No sad kad je cijena malo niža, a gužvi nema, odlučili smo doći. Naš unuk još nikada nije bio na Plitvicama, pa dok mu roditelji rade, mi smo napravili mali izlet”, govori nam Branka i dodaje da su nešto džeparca za ovo putovanje dobili i od svoje djece, Janovih roditelja.

“Karte smo kupili jednu mi, drugu su nam platila naša djeca, a mali ima besplatan ulaz. Ponijeli smo sa sobom sendviče i sokove tako da osim sladoleda nećemo puno više trošiti. Učinilo nam se da je sada idealan trenutak za dolazak. Ima ljudi, ali gužva nije kao ranijih godina. Pa znalo se događati da ljudi bude toliko da auti budu sparkirani uz rub ceste s obje strane uzduž čitavih Plitvica. Ove godine je prava milina. Da bar tako i ostane”, kaže Vlado pripremajući karte za pregled na ulazu u park.

Upravo ovo zadnje je česta opaska koja se može čuti od domaćih ljudi – barem od onih koji ne žive od turizma: ovolik, dakle upola manji broj turista, zapravo je idealan. Samo kad bi oni svi donijeli toliko novca kao da ih je duplo više. Nažalost, to tako ne ide.

foto: Silvija Novak

Svjesni su toga i u Zadru gdje na poznatoj gradskoj plaži Kolovare lokalci ponovno uživaju kao nekad, ali s određenim grčem. “Ovo je taman. Više ljudi je naprosto previše, ali nažalost neće ovo svi uspjet preživjeti. Mislim prije svega na kafiće i restorane. Lako za mene, ja sam u mirovini”, kaže Senka koja je na plažu povela i svoje dvije unučice.

“Da vam pravo kažem i ne sjećam se kad sam zadnji put bila na Kolovarama na kupanju. Kad mi dođu djeca iz Zagreba, odemo na plažu negdje izvan grada. Tu na Kolovarama bude čovjek na čovjeku. Ali ove godine je kako bi trebalo biti”, kaže Senka kupujući djevojčicama sladoled u kafiću na plaži u kojem ove godine nema gužve. “Bilo je ljudi. Imali smo par dana, čak i tjedana početkom kolovoza koji su izgledati kao da nema korone. Ali brzo se to razišlo. Tako da sada, napokon, uživamo mi.”

Ni u trajektnoj luci Gaženica nije gužva. U špici sezone i tu su se, povremeno, znale stvoriti velike kolone za ukrcaj, no to je trajalo svega par udarnih vikenda i nakon toga je stalo. Sada na otok putuju uglavnom samo domaći, oni koji ondje žive ili imaju vikendice, a jedini kruzer u luci ne čeka putnike, već je ondje “zapeo” i čeka da prođe pandemija.

foto: Silvija Novak

No zanimljivo, mnogi otoci, pa tako i Dugi otok, nisu taj pad broja turista baš toliko osjetili. “Srpanj je bio tako-tako, ali kolovoz pun. Nije bilo slobodne sobe”, kaže godpođa Rada koja iznajmljuje apartman u mjestu Verunić.

Naime, na najudaljeniji otok zadarskog arhipelaga i inače dolaze oni željni mira i tišine, a kako taj skriveni biser Jadrana još uvijek nije zahvatila posvemašnja apartmanizacija, čak i kad su svi kapaciteti uglavnom popunjeni, nije prevelika gužva. Također, nisu iznevjerili niti nautičari kojima je Dugi otok jedna od omiljenih destinacija.

No da nije sve baš kao inače, lokalno stanovništvo zna po ipak manje sparkiranih automobila u blizini poznate plaže Saharun i po tome što mnogi restorani, čak ni u srcu sezone, nisu radili čitav dan nego samo poslijepodne i navečer.

Domaći su zato uživali i kupali se i na plažama koje inače, kad je sezona u punom jeku, zaobilaze u širokom luku. Tko ga uspije preživjeti, mogao bi pamtiti ovo ljeto kao jedno od najljepših u životu.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP