Prati nas

Vijesti

Jasna Petrović: Budite bijesni, zahtijevajte više od domovine!

Očekujte od svoje domovine da vam osigura 4.300 kuna prihoda mjesečno, pogotovo ako ste odradili 40 godi­na radnog staža. Imate na to pravo. Zahtijevajte to.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Jasna Petrović (foto: Siniša Bogdanić)

Prema Global AgeWatch Indexu za 2015. zemlje koje vole svoje starije su, redom, Švicarska, Norveška, Šved­ska, Njemačka i Kanada. Najgore su, pak, Afganistan, Malavi, Mozambik, Zapadna Obala i Pakistan. Hrvatska je bila na sramotnom 67. mjestu po ekonomskom standardu i sigurnosti. Sada bi bila među zadnjih dvadesetak na svijetu, piše u uvodniku sječanjskog broja Glasa umirovljenika predsjednica SUH-a Jasna Petrović.

S 50 posto mirovina ispod hrvatske linije siromaštva i svakom trećom osobom starijom od 65 godina u zoni rizika od bijede, prihvatili smo kao da je normalno da stari­ce i starci kopaju po kantama za smeće i vise iz kontejnera dohvaćajući plastične boce za otkup. Dvadeset plastičnih boca dnevno i eto pola kruha i pola litre mlijeka!


Smanjili smo svoju mjeru i prihvatili poniženje. Osim po društvenim mrežama, za onih jedva deset posto informatički pismenih starijih osoba s mobitelima, nigdje više nema glasa o generaciji sakupljača boca. Ne samo da su smanjili svoju mjeru, već su je i prihvatili. Prihvatili su da unuku kupe čokoladu za rođendan i sv. Nikolu, a ne toliko potrebne cipele ili školski tablet. Prihvatili su da se više ne posjećuju s rodbinom i prijateljima, jer nije pristojno odla­ziti u posjet bez kave ili cvijeća. Prihvatili su da im televizija zamijeni kazalište i koncerte, osim ako ih ne ulove da ne plaćaju pretplatu. Tada ni to.

Mladi odlaze iz Hrvatske jer ne prihvaćaju mjeru koju im je odredila vladajuća elita. Stariji ostaju jer više nisu konkurentni na tržištu rada, i jer su prihvatili mjeru svoje bijede.

Pa koja je onda mjera prava za tebe? Sa čime se trebaš usporediti? Ako je 2.180 kuna hrvatska linija siromaštva, trebaš li biti sretan što si među 50 posto onih koji imaju mirovine više od te linije? Ili je za tvoju mjeru presudno ako imaš mirovinu višu od prosječne od 2.318 kuna?

Ne, uzmi globalnu mjeru. Prema procjeni objavljenoj na stranici numbeo.com četveročlanoj obitelji u Zagrebu za normalan život mjesečno potrebno je 14.600 kuna i to bez podstanarine. Mjesečni troškovi za jednu osobu iznose, dakle, 4.300 kuna. Prosječna plaća u Zagrebu je 6.972 kune, a prosječna mirovina u glavnom gradu iznosi 2.463 kune. Dakle, 65 posto umirovljenika u Zagrebu ima mirovine niže od potrebnih troškova za normalni život prema svjetskim kriterijima, ali i od europskog modela izračuna linije siro­maštva (60 posto medijana neto plaće).

Neka vam bude muka, neka se razljutite i postanete bijesni, no svoju mjeru postavite na svjetsku i europsku razinu. Očekujte od svoje domovine da vam osigura 4.300 kuna prihoda mjesečno, pogotovo ako ste odradili 40 godi­na radnog staža. Imate na to pravo. Zahtijevajte to.

.

Vijesti

Markotić: ‘200.000 smrti je prihvatljivo? Zamislite nekoga koga volite među njima. Čovjek nije broj!’

Ako ste zdrav i mlad, preživjet ćete na blaži ili teži način. Ali ako imate određene bolesti onda se morate čuvati”, kazala je.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Članica Nacionalnog stožera civilne zaštite i ravnateljica Klinike za infektivne bolesti „dr. Fran Mihaljević“, Alemka Markotić, komentirala je brojne teorije zavjere koje se pletu oko epidemije koronavirusa. Između ostalog, u programu Hrvatske televizije, odgovorila je i na pitanje umiru li kronično bolesne osobe sa koronavirusom ili od njega.

Nekoliko javnih osoba izvan epidemiološke i infektološke struke kritiziralo je mjere obrane od koronavirusa. Tako, kazano je u emisiji, ljudi poput biologa Srećka Sladoljeva i internistice Lidije Gajski dovode u pitanje poteze Stožera navodeći da se radi o neopasnoj epidemiji i blagoj bolesti koju većina preboli.


“Epidemiju ozbiljno shvaćamo i vidimo u kojoj su situaciju države koje inicijalno nisu ozbiljno shvatile tu situaciju. Vodimo se načelom da o stručnim stvarima razgovaramo sa stručnjacima iz zemlje i inozemstva”, odgovorila je Markotić.

Na primjedbe da će u konačnici od koronavirusa stradati jednak broj ljudi kao i od gripe, infektologinja Markotić odgovora: “Ne znam što bih rekla, osim što bih pustila snimke iz Italije i New Yorka gdje su po hodnicima bolnica brojne crne vreće. Vidjela sam baš takvu sliku iz New Yorka jučer. Mislim da to nije nitko zaslužio. Puno puta sam rekla da čovjek nije broj. Svaki ljudski život je vrijedan. Banalizira se i priča o tome da netko zato što je star nije bitan i da je 200.000 smrti nešto što je u redu. Voljela bih da ti koji to govore stave sebe ili nekoga koga vole u tih 200.000. Teorije zavjere uvijek postoje i služe za privlačenje pozornosti i manipulacije ljudima. Mi se bavimo ozbiljnim stvarima na ozbiljan način.”

Odgovarajući na pitanje kako se može znati da je neka osoba umrla od koronavirusa, a ne od neke druge teške bolesti, Markotić je izjavila da je zapravo riječ o kombinaciji, jer “da je osoba bila zdrava, možda ne bi umrla od ove nove bolesti”.

“To su nagađanja. Znamo da kronične bolesti za ovu i većinu drugih infektivnih bolesti predstavljaju visoki rizik. Ako ste zdrav i mlad, preživjet ćete na blaži ili teži način. Ali ako imate određene bolesti onda se morate čuvati”, kazala je.

Spomenula je i epidemiju španjolske gripe 1918. godine te konstatirala da ljudi nisu ni tada umirali samo zbog virusa, već zbog njegove interakcije s drugim čimbenicima kao su četiri godine rata, gladi i iscrpljenosti ljudi. “Španjolska gripa je ubila desetak puta više ljudi nego cijeli Drugi svjetski rat”, zaključila je Markotić.

Diljem svijeta u ovom trenutku od epidemije koronavirusa umrlo je više od 66.000 ljudi. U Hrvatskoj je smrtnih ishoda 15, dok je oporavljenih 125. Od izbijanja epidemije registrirane su 1.182 infekcije.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP