Prati nas

Mozaik

Maković: Šezdesete su godine prosperiteta, ali i cenzure i verbalnog delikta

Postojao je verbalni delikt, a da smo bili kontrolirani cijelo vrijeme, znali smo to. Nitko na našoj izložbi ne govori da smo bili zemlja visoke demokracije, jasno ističemo i pozitivne i negativne strane vremena.

Objavljeno

|

Nama - Narodni magazin

U zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt otvara se 26. travnja izložba “Šezdesete u Hrvatskoj – Mit i stvarnost”. Istaknuti povjesničar umjetnosti Zvonko Maković 13 godina pripremao je ovu izložbu, autor je koncepta i okupio je tim respektabilnih suradnika s čak 18 područja, da bi napravio presjek života koji se nalazio između, uvjetno rečeno, tački s omladinskih radnih akcija i avangardne, svjetski relevantne likovne umjetnosti. S Makovićem je Globus napravio opsežan razgovor iz kojeg izdvajamo neke akcente.

Šezdesete kao godine najvećeg prosperiteta

Od 1945. do 1955., negdje 1958. godine zemlja se izgradila, izgrađeno je ono što je bilo razoreno u ratu i, kao vrlo važno, podigla se industrija. Pedesete su doba industrijalizacije, riješeni su, u mnogo vidova, neki ključni egzistencijalni problemi za čovjeka kao zaposlenje, zdravstvo, školstvo, počelo se pristojnije zarađivati i onda, krajem pedesetih, poticati potrošnju. U ostalim socijalističkim zemljama je to bilo nezamislivo.


Poticanje potrošačkog mentaliteta

Na Opatijskom festivalu, koji tada i počinje, 1958. pobjednička je pjesma – “Moja mala djevojčica”, a u njoj su  stihovi “Tata, kupi mi auto, bicikl i romobil”… Hrvatska, koja nas zanima na ovoj izložbi kao izdvojena jedinica iz Jugoslavije, ulazi postupno u svijet potrošnje, što je na demokratskom Zapadu bilo veoma rašireno.

Ljudi idu preko granice kako bi kupili traperice

Ja sam doživio traumu kada sam sa 17. ili 18. godina dobio svoje prve traperice. Bile su to originalne levisice 501 s gumbima umjesto zipa. U Osijeku, gdje sam živio, takve hlače nitko nije poznavao. Sramio sam se nositi prave levisice, jer su na cijeni bile jedino talijanske rifle. Trebalo mi je vremena da shvatim što imam.

Plaća je sigurna

Ljudi vjeruju da je jako dobro, mahom su zadovoljni, a za to zadovoljstvo postoje i konkretni argumenti. Znalo se da će svakoga prvoga u mjesecu zaposleni ljudi dobiti plaću. Plaća nije visoka, ali je dovoljna da pokrije svakodnevni život. Nema gladi. Pedesetih je još bilo gladi, ali šezdesetih više ne. Rad se cijenio i plaćao. Postojala je dobra zdravstvena politika, zatim školstvo. Mladi, i vrlo skromnog imovinskog stanja, mogli su se preko stipendija i kredita školovati, pa su radnička djeca najnormalnije pohađala i završavala fakultete, a stimulirao se što kraći studij čime su se umanjivali krediti. Posao se cijenio i bilo ga je.

Usprkos svemu, brojni su ljudi tražili sreću vani

Živio sam pedesetak kilometara od Mađarske, ali tamo se nije išlo, niti su Mađari dolazili k nama, postojale su te barijere. Mi smo imali otvorene granice, mogli smo ići u Trst. Postojalo je još nešto, gastarbajteri. Naši građani, a Hrvati su bili najzastupljeniji u gastarbajterskom svijetu, vani zarađeni novac investirali su ovdje, podizali sebi standard.

Svi paze što će reći i tko sluša

Jugoslavenska politika željela se pokazati liberalnijom od sovjetske, a u nekim aspektima je uistinu i bila. Međutim, ne zaboravimo da smo imali Goli otok, da je postojala jaka cenzura i još jača autocenzura. Postojao je verbalni delikt, a da smo bili kontrolirani cijelo vrijeme, znali smo to. Nitko na našoj izložbi ne govori da smo bili zemlja visoke demokracije, jasno ističemo i pozitivne i negativne strane vremena, izjavio je Maković za Globus.

Kako je bilo na Golom otoku?

Goli Otok (screenshot: National Geographic)

.

Show

Gabi Novak o životu s Arsenom: ‘Uvijek se znalo da će se vratiti meni’

‘Pitali su me kako ga mogu trpjeti, ali ne smiješ biti egoist, ako nekoga iskreno voliš, poštuješ i poznaješ’, kazala je Gabi o 45 godina s Arsenom.

Objavljeno

|

Autor

“Arsen je bio težak čovjek”, izjavila je u programu N1 televizije pjevačica Gabi Novak (83). Prisjećajući se suživota s proslavljenim autorom Arsenom Dedićem (1938.-2015.), a koji je trajao 45 godina, kazala je kako je njihovo upoznavanje bilo dugo te da su u vezu su ušli nakon desetljeća poznanstva i propasti brakova u kojima su bili.

Gabi je, podsjetimo, bila udana za dirigenta i skladatelja Stipicu Kalogjeru, a Arsen je bio oženjen s Vesnom Suligoj s kojom ima kći Sandru. “Jednog dana smo kliknuli i odlučili krenuti. Obavijestili smo obitelji da ćemo biti zajedno. Već se i šuškalo o nama. Ozbiljno smo krenuli 1970. godine”, prisjetila se Gabi. Vjenčali su se 1973. godine kada im se i rodio sin Matija.


“Bila sam mu mirna luka kroz ta sva njegova lutanja i faze. Organizirala sam mu uredniji život. Bila sam mu velika podrška, a on je imao veliko povjerenje i vjerovao je u moj glazbeni ukus i intuiciju. Imali smo predivne godine”, ispričala je o ljubavi koju znamo gotovo cijeli život. Jer tko nije čuo za Gabi i Arsena, njenu blagost i njegovu “bodljikavu” narav?

“On je bio vrlo teška osoba i trebalo je izdržati njegove momente. Znao je biti itekako oštar, sarkastičan, mnoge je uvrijedio. Ali je bio i nježna osoba i dobar čovjek, ali baš poeta. Po njegovim pjesmama sam znala u kojoj je fazi. Bio je vidovit u svojim tekstovima. Bila je to borba u njemu. Trebala mu je takva podrška koja će biti prisutna i koja će mu praštati”, navela je pjevačica koja je bila i prvi filter za ozbiljnije kompozicije koje je radio za, primjerice, film: “Koliko god je bio drzak i samoživ, trebao mu je netko da ga razumije, upravo i u toj zločestoći, sarkazmu i svemu što je izgovorio ljudima… Većina ljudi to nije prihvatila. Neki jesu.”

Najlakše je spakirati kofere…

“Ja sam to sve tolerirala. Kažu ljudi da ne mogu uvijek biti tolerantna. Ali u braku koji ima čvrstu osnovu, ako se poznajemo u dušu, u nadogradnjama moraš naći neku vrstu tolerancije i obzira. Pitali su me kako ga mogu trpjeti, ali ne smiješ biti egoist, ako nekoga iskreno voliš, poštuješ i poznaješ. Lako je uzeti kofer i reći da ti je dosta. Nisam to napravila, jer uvijek se znalo da će se on vratiti Gabi. To je bila sve njegova maska pod kojom je skrivao svoje emotivno stanje. Trebalo je znati živjeti s tom osobom, da ju možeš tolerirati i prihvatiti”, kazala je o “burama i bonacama”, kako naziva život s velikim pjesnikom.

Objasnila je i da je  kada bi joj dao svoje pjesme na čitanje, uvijek u njima prepoznavala njegova politička, svakodnevna razmišljanja i flertove. “Kažu mi ‘čestitamo ti što si to izdržala’, ali ja sam ga stvarno voljela i poštovala”, zaključila je Gabi.

“Ti u mom životu”, pjesma koju Gabi i Arsen nisu nikada objavili na nosaču zvuka

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP