Prati nas

Vijesti

Sindikat o dopunskom: Ne budite naivni, uzmite samo HZZO

Ovako se loše i jadno nisam osjećala ni kad su mi spašavali život. Nesi­gurno i povrijeđeno. Zar dopunsko osiguranje treba samo zdravim ljudi­ma?

Objavljeno

|

Cijena dopunskog zdravstvenog osiguranja
foto: hzzo.hr

Mirko iz Zagreba prošle je godine popustio pod višestrukim pozivi­ma iz jednog privatnog osigura­nja i s HZZO osiguranja prešao k njima, jer su mu ponudili policu s B listom lijekova. Mislio je kako se to isplati, jer je kroničar, piše šefica Sindikata umirovljenika Hrvatske Jasna A. Petrović za Glas umirovljenika.

“Pet kuna manje mjesečno plus B lista lijekova, prava prilika, zar ne? No, već za koji mjesec slijedilo je otrežnjenje. U lje­karni su mi pri podizanju lijeka s B liste rekli da moram platiti, jer sam potrošio limit! Kakav limit, imam dopunsko. No, pokazalo se da nisam čitao ‘sitna slova’ u kojima piše sve ono što mi nisu rekli, što su podlo prešutjeli. Limit je bio dva pakiranja lijeka s B liste tijekom jedne godi­ne”, priča Mirko.


Nerijetka je to priča kad osiguranici kod HZZO-a prihvate bez promišljanja ponudu nekog od osam postojećih pri­vatnih osiguravatelja na hrvatskom trži­štu. Svi u početku vjeruju da su “dobro prošli”, a onda shvate da postoji i druga strana priče, odnosno ograničenja na koja nisu računali.

Zove nas Jadranka iz Siska. “Ne mo­žemo pratiti vaše troškove”, rekla joj je službenica njezinog osi­guravatelja, jer je zadnje vrijeme češće na pretragama, pa je prešla limit od 3.300 kuna i zbog toga joj otkazuju ugovor o dopunskom zdravstve­nom osiguranju. “Ovako se loše i jadno nisam osjećala ni kad su mi spašavali život. Nesi­gurno i povrijeđeno. Zar dopunsko osiguranje treba samo zdravim ljudi­ma?” pita se Jadranka.

Zvonimir iz Splita prije više od dvije godine sklopio je s osiguravajućom ku­ćom Uniqa ugovor o dopunskom zdrav­stvenog osiguranju koje je uredno pla­ćao 65 kuna mjesečno, no Uniqa mu je otkazala ugovor. “Kad sam potpisao ugovor, bio sam u potpunosti zdrav i nisam znao da se ne smijem ni razboljeti, jer da sam to znao, sigurno s njima ne bih potpisivao ugo­vor”, rekao je Zvonimir i objasnio kako je obolio od Chronove bolesti zbog koje je veliki dio prošle godine proveo u bolnič­kom krevetu.

I onda ga je nazvala službenica osigu­ranja i obavijestila kako mu neće produ­ljiti ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju zbog prekoračenja limita. Samo su mu hladno poručili kako im je neisplativ kao stranka. O postojanju ikakvog limita nije bio obaviješten prigo­dom potpisivanja ugovora, a niti su mu kasnije pismeno obrazloženo otkaziva­nje. “Čim su me obavijestili, otišao sam u HZZO i oni su mi odmah dali dopunsko osiguranje, jer kod njih nema nikakvih ograničenja”, zaključio je, a osiguravatelj nam odgovara da je točno da su izvršili procjenu rizika i raskinuli ugovor.

Slično je doživjela i Petra. “Onkološki sam pacijent i zato su mi otkazali uslugu. Nisu pristali ni na moj prijedlog da mi povećaju cijenu police, ali sad se pitam zašto mi onda nisu vratili barem dio mo­jih uplata, s obzirom na to da godinama nisam trošila ništa”, kazala je Petra.

No, neki imaju i bolja iskustva, pa tako Katarina Miklečić Donadini iz Splita kazuje kako su je nakon dugogodišnjeg dopunskog kod Croatia osiguranja drsko odbili dalje osigurati zbog preboljenog karcinoma. “Prešla sam u Uniqu, predočila nalaze i ugovorila s njima. Plaćam nešto veću premiju, jer ipak sam rizični osiguranik, ali nam je odnos korektan i ja sam zado­voljna”, zaključuje.

Dragi čitatelji, nemamo namjeru re­klamirati samo državni HZZO, niti smo za to plaćeni. Ipak, poslušajte one koji su svjedočili na Facebook stranici Sindikata umirovljenika Hrvatske, gdje je “prijatelj” Dragoslav Tomić dobro obrazložio: “Privukli su vas niskim cijenama, kako ste naivni! Ako HZZO i poveća cijenu do­punskog, najbolji je osiguratelj na ovom prostoru.”

Završna poruka umirovljenicima je jasna, nemojte nasjedati na telefonsku prodaju ni mobitela, “jeftine struje”, ali niti privatnih osiguravatelja dopunskog zdravstvenog osiguranja. Budite oprezni!

Stariji su nepoželjni

Za razliku od HZZO-a, većina ostalih osiguravatelja osigurava samo do maksimalno 65. godine s tim da su police nakon 60. u pravilu dvostru­ko skuplje od onih državnog osiguravatelja. Sve to govori da je prije odluke o polici dopunskog nužno vrlo pažljivo ispitati sve moguće uvjete kako ne bi bilo iznenađenja onda kad ga najmanje trebamo.

Svih sedam privatnih osiguravatelja ima ukupno oko 230.000 osigurani­ka, naspram HZZO-a koji je lani imao 1.734.845 polica koje plaćaju građani, odnosno ukupno 2.551.905 milijuna s policama koje plaća proračun.

Najveći su problem iznenađenja i netransparentnost kod privatnih osi­guravatelja, dok je HZZO-ovo dopunsko najtransparentnije. No, u koruptivnoj Hrvatskoj puno toga nije jasno, pa ni to da dopunsko osiguranje svih MORH-ovih zaposlenika dobiva privatni osiguravatelj, a ne državni, što bi bilo logično.

Cijena police kod “privatnika” ovisi o dobi. Tako smo se predstavili kao otac i sin koji bi se osigurali, sin ima 28 godina, a tata 71 godinu te krenuli vrtjeti telefonske brojeve potencijalnih osiguravatelja.

Mnogi su odmah odbili bilo kakvo osiguranje za osobu stariju od 60, od­nosno 65 godina ili je pak iznos osigurnine bio drastično veći. Eto rezultata mjesečnih iznosa, ovisno o paketu:

HZZO: 70 kn za sve dobi
Croatia osiguranje: 80 kn – 150 kn
Uniqa: 65 kn – 190 kn
Wiener: 45-65 kn – 130-230 kn
Allianz: 45-65 kn – 170-250 kn
Generali: 63-90 kn – za starije od 60 godina samo individualni obračuni
Merkur: 85-95 kn – za starije od 60 godina nema osiguranja
Triglav: 30-70 kn – za starije od 65 godina nema osiguranja

(Jasna A. Petrović, Glas umirovljenika)

.

Vijesti

Kujundžić primio europsko priznanje: Hrvatsko zdravstvo je među najboljima na svijetu

Dokaz je to, smatra ministar, odgovorne politike vlade Andreja Plenkovića. Do kraja godine, očekuje da će Hrvatska preuzeti vodstvo po dostupnosti zdravstvenih usluga.

Objavljeno

|

Autor

Veseli nas da si tu, dragi čitatelju. Ponekad nam se čini da ljudi više uopće ne čitaju ono što komentiraju. Ako zaista čitaš ovo, stisni lajk pod tekstom i nemoj ništa komentirati na našoj Facebook stranici. Možeš ga i podijeliti bez komentiranja, ako ti nije teško. Neka ovo bude naš mali eksperiment po uzoru na onaj koji je svojevremeno proveo NPR. Pratimo zajedno raspravu.

Čitatelj je naš saveznik, čak i kad kritizira

Okrit ću ti tajnu: mi novinari volimo kad se ispod naših članaka na društvenim mrežama razvije rasprava. Volimo i kad netko od čitatelja argumentirano (to znači na temelju poznavanja materije i provjerljivih izvora, a ne osobnog osjećaja i vjerovanja) ospori našu tezu ili podatke. Možda se čini da to ne uvažavamo, ali istina je sasvim suprotna. Provjerit ćemo mi sve tvoje navode koji na prvu nisu dim.


Jer naš posao sastoji se od prikupljanja relevantnih podataka i ponekad donošenja stava na temelju tih podataka. Ovisno kojom se novinarskom formom bavimo. Trenirani smo prepoznati logičke greške, uočiti uzorke, odvojiti vrijedne fakte od podvala i slutnji.

Kao ljudi rastemo sve dok smo spremni svoje stavove oblikovati i revidirati prema dostupnim činjenicama. I zato više koristi imamo od uvažavanja i analiziranja onoga što izaziva našu stvarnost. Izgubljeni smo slučajevi kad stvarnost počinjemo savijati prema vlastitim očekivanjima pa uvažavamo samo ono što već postoji u našoj glavi. Novinarski posao je rasti. I zato ga tako teško ostavljamo.

Nečitatelj je vlastiti neprijatelj

Ono što stvarno ne volimo jest kad netko komentira naš rad (prilog, članak), bez da ga je pročitao, pogledao ili poslušao. Toliko to mrzimo da smo o našem zanimanju počeli razmišljati kao uzaludnom. A to ide na štetu i tebi, dragi čitatelju. Jer postoje ljudi koji žele da novinari ne postoje. Oni žele da ti budeš lako upravljiv i da reagiraš na temelju primitivnih impulsa i emocija te reducirane slike svijeta. Oni žele da i ti postaneš nečitatelj. Što se pravopisa u komentarima tiče, od toga smo već davno odustali. Piši kako god želiš.

Dopusti da ti dam primjer: Prenijeli smo priču Novog lista prema kojoj HZZO kreće u kontrolu pružanja zdravstvenih usluga iseljenicima koji se (kao nezaposlene osobe) nisu odjavili s domaćeg zdravstva i koriste ga, a poreze uplaćuju (ili ne) u drugim zemljama. U prilog ove priče ide činjenica da se osiguravatelji umrežuju na razini EU kako bi spriječili zloupotrebe. Priču podržava i Hrvatska udruga ugovornih ordinacija te HZZO. Napose, objavili smo i tekst iz kojeg je nedvojbeno vidljivo da agencije koje posreduju pri zapošljavanju u Irskoj savjetuju svojim klijentima da koriste zdravstvo matične zemlje. Postoje i iskazi iseljenika drugim medijima koji potvrđuju ovu priču.

Dakle, valjalo je odvojiti nekoliko minuta za čitanje, eventualno provjeriti druge izvore i posložiti dobivene informacije koje mogu voditi samo do jednog zaključka: problem postoji. Možda ne znamo koji je njegov opseg, ali postoji. Alarm se trebao uključiti i najvećim naivcima koji vjeruju u poštenje “malog hrvatskog čovjeka”.

Uzalud. Jer naš čitatelj, nazovimo ga Kužator, bez da je pročitao, zna da je to jedna velika LAŽ. Kužator kuži sve; od toga kako se stječe zdravstveno osiguranje preko utjecaja podzemnih voda na tečaj japanskog jena pa do toga da bi ukidanje glasa dijaspore dovelo do poboljšanja zdravstvenog sustava. Njemu je od informiranja i učenja važnije poručiti drugima da “kuži”.

Postoji svijet izvan tvoje glave, prouči ga

Još prije pet godina takvi su kužatori stršali u raspravama kao “drek u punču”. Mogao si ih prepoznati po tome što su, baš kao u navedenom primjeru, postavljali pitanja na koje je već odgovoreno u tekstu ili su se hvatali isključivo naslova u koji ne može stati cijela vijest.

Većina pokušaja upućivanja na čitanje i sagledavanje objavljenih podataka završavala bi neprijateljskim optužbama ili, recimo to otvoreno, glupim provociranjem autora ili administratora na društvenim mrežama. Jer kužatori “znaju sve”. Svako izazivanje njihovih predrasuda (unaprijed postavljenih sudova zasnovanih na nedokazivim tvrdnjama i lažnim autoritetima) u njima izaziva agresiju. Njima informacije nisu potrebne i za njih ne postoji svijet izvan njihove dnevne sobe i njihovog osobnog iskustva. Uzgred, zahvalni smo onima koji ne žele čitati, ali pri tome zadržavaju dobroćudnost i zabavnost u komentarima. Mora se čovjek ponekad i opustiti.

Ima i caka

U međuvremenu se razina javne komunikacije toliko spustila da broj komentatora ponekad debelo premašuje broj čitanja nekog članka, a mi novinari otvaramo šampanjac (pretjerujem) kad se u dugoj “dretvi” pronađe nekoliko stvarno informiranih i kvalitetnih komentara. To nije naročito problematično u zabavnim temama, ali jest u svim ostalim koje bi trebale potaknuti društveno odgovornu akciju.

Postoji još jedna “caka”: novinari i mediji žive doslovno od čitanja. Naš posao nije održavati chat na društvenim mrežama, iako nekad uživamo u tome. Mi te putem društvenih mreža želimo potaknuti na čitanje kako bi bolje razumio svijet oko sebe i donosio kvalitetnije odluke. I zato se nemoj ljutiti kad te uputimo na neko korisno štivo.

A zapravo, čovjek se osjeća neugodno kad odraslim ljudima mora objašnjavati da je poželjan (i za sve sudionike u procesu intelektualno koristan) slijed: čitanje, lajkanje , dijeljenje, komentiranje. Sve poslije čitanja je tek opcija, ali opcija koja je bezvrijedna upravo bez čitanja. Ako si došao do ovoga mjesta s čitanjem, onda to već i sam znaš. Kao što si i shvatio da je gornji naslov samo prevara u funkciji teksta. Živio!

Rezultate našeg eksperimenta možete pogledati na ovoj adresi na Facebooku.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP