Zdravlje
Gubitak sluha nije smiješan i zadire duboko u psihu
Malo je znano da jedna od tri osobe starije od 65 godina te dvije od tri osobe starije od 75 godina pate od gubitka sluha, a samo 20% njih će potražiti pomoć. Za očekivati je da će upravo tih 20% očuvati kvalitetu života, dok će svijet onih koji se pomire s gubitkom postajati sve tiši i manji.
Gubitak sluha nadilazi slabljenje fizičkog osjetila i, zapravo, svoju najtežu manifestaciju ima kroz gubitak društvene interakcije. Stanje je to daleko od zabavnog i smiješnog, a kako ga često prikazuju humoristične serije.
Zamislite veselo društvo u restoranu koje se smije nekoj šali no jedna osoba nije tu šalu čula. Možda će se isprva i sama nasmijati, praveći se da je sve u redu. Možda će imati dovoljno samopouzdanja i zamoliti da joj se ponovi jasno i glasno. No gotovo sigurno će se nakon nekog vremena umoriti i reducirati pojavljivanje na društvenim događanjima u kojima može sve manje uživati.
Možda ste i sami shvatili da se vaš prijatelj ne može boriti s pozadinskom bukom u restoranu i da je sve češće isključen. Ili ste na vlastitoj koži osjetili frustraciju kako je to promatrati konverzaciju, a nemati mogućnost aktivno sudjelovati u njoj zbog lošeg sluha. Situacija je to slična onoj kada smo primorani provoditi vrijeme u skupini ljudi čiji jezik ne razumijemo.
No gubitak sluha ne znači samo manje društvenih interakcija. Na osobnoj razini on predstavlja i osobni gubitak, smanjenu mogućnost uživanja u umjetnosti, lošiju informiranost i manju povezanost s okolišem. Zato često vodi u depresiju, tjeskobu, strah pa čak i stanja neracionalnog bijesa.
Kako se nositi sa oslabjelim sluhom?
Prvenstveno treba potražiti pomoć stručnjaka i razmotriti upotrebu tehničkih pomagala. Slušni aparati doživjeli su pravu revoluciju; što se veličine, udobnosti, prilagodljivosti i kvalitete zvuka tiče. Neki se uređaji čak mogu bežično povezati sa izvorima zvuka poput televizora, mobitela, glazbene linije…
No važno je i ljudima s kojima smo često u komunikaciji dati do znanja da ih slabije čujemo. Možemo s njima dogovoriti vizualne signale (izraze lica) kojima će pokazati da se obraćaju baš nama. Možemo i birati mjesta na kojima je manje pozadinske buke kako bismo bolje razumjeli sugovornike. U restoranima i kafićima bismo trebali bez ustručavanja pitati koje je najtiše mjesto u objektu.
Koliko su česti ovi problemi?
Malo je znano da jedna od tri osobe starije od 65 godina te dvije od tri osobe starije od 75 godina pate od gubitka sluha, a samo 20% njih će potražiti pomoć. Za očekivati je da će upravo tih 20% očuvati kvalitetu života, dok će svijet onih koji se pomire s gubitkom sluha postajati sve tiši i manji.
