Prati nas

Mozaik

Što kaže CIA?

Američki špijun 1951. u Jugoslaviji: Gladni Zagrepčani prodali su kuće seljacima

‘Nekim bivšim zemljoposjednicima vraćeni su dijelovi njihovih kuća, obično tek nekoliko soba u njima s malim dijelom vrta ili vinograda. Nakon godina gladi i raznih patnji ti su ljudi postali jako skromni i osjećaju se zadovoljnima.’

Objavljeno

|

Jugoslavija, 1972.

Kako se živjelo u nekadašnjoj državi? Želeći izbjeći varljiva osobna sjećanja, odgovor na to pitanje često tražimo u starom tisku. Tako ponekad potvrđujemo i ono što smo već znali; po osobnim slobodama i standardu, Jugoslavija u poslijeratnim pedesetima bila je sasma druga država od one u “prosperitetnim sedamdesetima” ili “slobodnim osamdesetima”.

Dok domaći tisak mahom hvali uspjehe radničke klase i političkog vodstva države, strani mediji nisu se libili kritike komunizma i, kako su ga često zvali, diktatora Josipa Broza Tita. No zamjetno je da su u tim kritikama gotovo uvijek isticani i pozitivni dosezi jugoslavenskog društva. Ovoga puta posegnuli smo za nešto drugačijim dokumentima – izvješćima koje je sastavljala američka Središnja obavještajna agencija (CIA).


Naime, CIA je u kolovozu 2005. skinula oznaku tajnosti s dokumenta “Stanje i trendovi u Jugoslaviji” koji na tri stranice donosi zapažanja agenta koji je u listopadu 1951. godine obišao Maribor, Ljubljanu, Zagreb, Karlovac, Dalmaciju i Split. Iako je dio dokumenta u kojem se vidi identitet agenta cenzuriran, navodi se da je riječ o bivšem zemljoposjedniku s političkim i diplomatskim iskustvom, a koji se nakon završetka rata iselio iz Jugoslavije. “Iskusan, objektivan i istinoljubiv”, riječi su s kojima je opisan u dokumentu.

Do vize bez problema

U izvješću piše da je agent bio začuđen činjenicom da je vizu u jugoslavenskom konzulatu ishodio za samo nekoliko sati, bez ikakvog ispitivanja. Nakon devet godina izbivanja zatekao je nekad prosperitetne slovenske gradove Maribor i Ljubljanu u stanju propadanja, radnike u bijedi, ceste u užasnom stanju na kojima je često mora voziti brzinom od tek 15-ak kilometara na sat. Nadalje navodi da su jedino ceste Zagreb-Beograd i Rijeka-Trst u dobrom stanju.

foto: CIA

Seljaci u Hrvatskoj su zadovoljni

U sjevernim dijelovima Hrvatske, navodi, situacija je drugačija; seljaci su napredni, u selima su brojne novosagrađene kuće i staje, stoke ima u izobilju, konja, svinja… Sela su učinila vidljiv ekonomski napredak, navodi ovaj američki špijun. Iako je u dokumentu cenzurirano o kojem se selu točno radilo, navodi da je sa seljacima razgovarao slobodno, da se nisu bojali milicije, da je crkva bila održavana, kao i stara seoska škola.  Vjeronauku je zabranjen ulazak u školu, ali se, bez problema, predaje u crkvi.

Radnike je dotukla glad

Izvješće navodi i kako je agent svjedočio siromaštvu radnika i bogatstvu seljaka koji su, očito, puno zaradili na crnom tržištu – zahvaljujući gladi. Istovremeno su u Zagrebu mnoge građanske kuće prešle u seljačke ruke. Kako se navodi, nije riječ o nacionaliziranim objektima, već o posljedici nametanja iznimno visokih poreza. “Vlasnici koji nisu ostvarivali prihod prodavali su kuće seljacima tijekom godina gladi, ponekad i u zamjenu za hranu“, stoji u dokumentu.

Podsjetimo, to je vrijeme u kojem je Jugoslavija već okrenula leđa Staljinu, a Tito obilno hvali Sjedinjene Države koje su Jugoslaviju spasile od gladi nakon što je poljoprivredu ranijih godina uništila velika suša.

Nekompetentni komunisti

Američki agent se osvrnuo i na oporavak mirovinskog sustava. “Javni službenici sada dobivaju mirovinu, osim ako nisu ponovno pozvani u službu. Isto se odnosi i na radnike u industriji, inženjere i druge. Mnogi od njih ponovno su zaposleni kako bi zamijenili nekompetentne komuniste”, objašnjava pa nastavlja: “Nekim bivšim zemljoposjednicima vraćeni su dijelovi njihovih kuća, obično tek nekoliko soba u njima s malim dijelom vrta ili vinograda. Nakon godina gladi i raznih patnji ti su ljudi postali jako skromni i osjećaju se zadovoljnima. Nitko ne posjeduje privatni automobil i poljoprivreda nije mehanizirana.”

Amerikance je, dakako, zanimala i nacionalna netrpeljivost između Hrvata i Srba. Mržnja je, kaže agent, vidljivo splasnula. “Provincije u Jugoslaviji imaju svoje administracije koje posluju bez utjecaja Srba. Ovo je primjetna promjena nabolje u usporedni sa stanjem prije Drugog svjetskog rata.”

Ne talasaju oko Stepinca

Američkom doušnik čvrsto potvrđuje da su u Dalmaciji brojni svećenici i časne sestre preživjeli poslijeratno “čišćenje društva”. “Crkvene zgrade su dobro održavane, a većina srušenih je iznova izgrađeno. Osim na potezu od Knina do Karlovca gdje su u partizanskim borbama crkve spaljene, a svećenici poubijani. Tu crkve nisu obnovljene, a nema ni svećenika. U Zagrebu pak ne žele talasati oko slučaja nadbiskupa Alojzija Stepinca, ali uvjeravaju da je dobro zbrinut u svom selu. Smatraju da bi povratak Stepinca u Zagreb mogao uzrokovati nove nemire”, zapisali su Amerikanci te 1951. godine u dokumentu “Stanje i trendovi u Jugoslaviji”.

.

Mozaik

Što god da pisalo, garancija vam vrijedi dvije godine!

‘Često imamo situacije da se potrošače zavarava vezano za trajanje jamstva. Kad se kaže da imaju jamstvo od samo godinu dana, to nije točno jer zakonski vrijedi rok od dvije godine za reklamaciju bilo kojeg uređaja.’

Objavljeno

|

“Taman je istekla garancija i mašina se pokvarila. Evo, pet godina i par mjeseci je prošlo otkako smo je kupili. Majstor je rekao da je crkla elektronika i da se to ne popravlja. Sad kupujemo novu. Ma dobro smo i prošli. Evo susjedu krepala nakon tri godine. U redu, njegova je još bila pod garancijom, ali ipak. Problem je to i nepotrebna komplikacija. A prije – prije si kupio mašinu i imao si je čitav život. Danas mi se čini da su stvari baš tako dizajnirane da se pokvare kad istekne garancija”, govori Branko Šimić (68) umirovljeni grafičar iz Zagreba.

Vjerujemo da su se mnogi susreli s ovakvim problemom, iako nije do kraja jasno radi li se samo o dojmu ili su današnji uređaju doista tako “programirani” da se pokvare taman kad istekne jamstvo. Bilo kako bilo, Europski parlament usvojio je Izvješće o produljenju trajanja uređaja kojim se zabranilo programirano kvarenje, ugradnja vitalnih dijelova koji se nakon kvara više ne mogu zamijeniti, a usvojen je i prijedlog o većoj dostupnost rezervnih dijelova i uvođenja minimalnog trajanja električnih aparata.


No bez obzira na akcije Europskog parlamenta, i u okviru već postojećih propisa, prava potrošača su u nekim slučajevima veća – samo što to mnogi kupci ne znaju. Da – opet se radi o malim slovima na ugovorima i jamstvenim listovima koji, barem u ovom slučaju, nezadovoljnom potrošaču idu na ruku.

Porazgovarali smo s Dunjom Maletić, pravnom savjetnicom iz područja zaštite potrošača koja nam je otkrila neke od dobro čuvanih tajni koje bi kupci morali znati.

Dunja Maletić (foto: privatni album)

“Često imamo situacije da se potrošače zavarava vezano za trajanje jamstva. Kad se kaže da imaju jamstvo od samo godinu dana, to nije točno jer zakonski vrijedi rok od dvije godine za reklamaciju bilo kojeg uređaja da se ostvari pravo na besplatni popravak ili zamjenu uređaja. Znači, to je prvo: zavarava se kupce vezano uz duljinu trajanja roka za reklamaciju”, otkriva nam Maletić.

Važno je znati i da, barem u prvo vrijeme, imate pravo birate želite li pokvareni uređaj popravljati ili uzeti novi. “Drugo je – i to potrošači trebaju znati – ako kupe uređaj i u prvih šest mjeseci dođe do kvara, oni imaju pravo predati u tih prvih šest mjeseci uređaj na servis da bi se ustanovilo postojanje kvara, ali u prvih šest mjeseci mogu birati žele li popravak ili novi uređaj. Nakon protoka tih šest mjeseci, ide se na popravak, ali unutar tih šest mjeseci kupac bira hoće li popravak ili zamjenu. Ako je popravak nemoguć, onda ide zamjena. To vrijedi općenito za sve električne uređaje koje je kupila fizička osoba. Dakle, ne ako je kupljen preko firme ili obrta već ako ga je kupila fizička osoba.”

Otpremanje uređaja na servis također je zadaća trgovca, nastavlja Maletić: “Treba naglasiti još jedan detalj kojeg potrošači često nisu svjesni. Oni ne moraju uređaj slati na servis o svom trošku, nego je trgovac kod kojeg je uređaj kupljen dužan poslati uređaj na servis i vratiti ga nazad potrošaču. Hoće li za to vrijeme potrošač dobiti zamjenski uređaj nije regulirano zakonima i propisima već to ovisi o dobroj volji trgovca. Treba naglasiti i da mnogi trgovci kažu da uređaj može biti na servisu 45 dana, no to ne propisuje ni jedan zakon već smatramo da bi razumni rok za popravak trebao biti mnogo kraći. Tako da kad netko kaže potrošaču da je rok 45 dana, ovaj mora znati da to nije tako propisano već da se radi o subjektivnom tumačenju.”

Oko nekih rokova ipak valja biti oprezan, kaže Maletić: “Kad se neki uređaj, recimo mobitel ili tablet, kupi u poslovnici, trgovac nije dužan odobriti zamjenu u roku od 14 dana ako taj uređaj nema nedostatka. To je također korisno znati. Znači, za uređaje kupljene u poslovnici ne vrijedi onaj rok od 14 dana kao kod ugovora sklopljenih na daljinu, preko telefona ili interneta.”

Za kraj, Maletić savjetuje koji je najbolji način za upućivanje prigovora: “Jedini ispravni način je pisani način. Dakle, prigovor trgovcu se uvijek mora uputiti pisanim putem – e-mailom ili regularnom poštom – kako bi postojao pisani trag o reklamaciji, ali i zbog još jedne važne stvari. Naime, na pisani prigovor je trgovac dužan odgovoriti u roku od 15 dana, dok se u razgovoru osobno u poslovnici ili preko telefonom stvari mogu unedogled odugovlačiti. Znači, prigovor uvijek treba upućivati pisanim putem.”

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP