Prati nas

Mozaik

Što kaže CIA?

Američki špijun 1951. u Jugoslaviji: Gladni Zagrepčani prodali su kuće seljacima

‘Nekim bivšim zemljoposjednicima vraćeni su dijelovi njihovih kuća, obično tek nekoliko soba u njima s malim dijelom vrta ili vinograda. Nakon godina gladi i raznih patnji ti su ljudi postali jako skromni i osjećaju se zadovoljnima.’

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Jugoslavija, 1972.

Kako se živjelo u nekadašnjoj državi? Želeći izbjeći varljiva osobna sjećanja, odgovor na to pitanje često tražimo u starom tisku. Tako ponekad potvrđujemo i ono što smo već znali; po osobnim slobodama i standardu, Jugoslavija u poslijeratnim pedesetima bila je sasma druga država od one u “prosperitetnim sedamdesetima” ili “slobodnim osamdesetima”.

Dok domaći tisak mahom hvali uspjehe radničke klase i političkog vodstva države, strani mediji nisu se libili kritike komunizma i, kako su ga često zvali, diktatora Josipa Broza Tita. No zamjetno je da su u tim kritikama gotovo uvijek isticani i pozitivni dosezi jugoslavenskog društva. Ovoga puta posegnuli smo za nešto drugačijim dokumentima – izvješćima koje je sastavljala američka Središnja obavještajna agencija (CIA).


Naime, CIA je u kolovozu 2005. skinula oznaku tajnosti s dokumenta “Stanje i trendovi u Jugoslaviji” koji na tri stranice donosi zapažanja agenta koji je u listopadu 1951. godine obišao Maribor, Ljubljanu, Zagreb, Karlovac, Dalmaciju i Split. Iako je dio dokumenta u kojem se vidi identitet agenta cenzuriran, navodi se da je riječ o bivšem zemljoposjedniku s političkim i diplomatskim iskustvom, a koji se nakon završetka rata iselio iz Jugoslavije. “Iskusan, objektivan i istinoljubiv”, riječi su s kojima je opisan u dokumentu.

Do vize bez problema

U izvješću piše da je agent bio začuđen činjenicom da je vizu u jugoslavenskom konzulatu ishodio za samo nekoliko sati, bez ikakvog ispitivanja. Nakon devet godina izbivanja zatekao je nekad prosperitetne slovenske gradove Maribor i Ljubljanu u stanju propadanja, radnike u bijedi, ceste u užasnom stanju na kojima je često mora voziti brzinom od tek 15-ak kilometara na sat. Nadalje navodi da su jedino ceste Zagreb-Beograd i Rijeka-Trst u dobrom stanju.

foto: CIA

Seljaci u Hrvatskoj su zadovoljni

U sjevernim dijelovima Hrvatske, navodi, situacija je drugačija; seljaci su napredni, u selima su brojne novosagrađene kuće i staje, stoke ima u izobilju, konja, svinja… Sela su učinila vidljiv ekonomski napredak, navodi ovaj američki špijun. Iako je u dokumentu cenzurirano o kojem se selu točno radilo, navodi da je sa seljacima razgovarao slobodno, da se nisu bojali milicije, da je crkva bila održavana, kao i stara seoska škola.  Vjeronauku je zabranjen ulazak u školu, ali se, bez problema, predaje u crkvi.

Radnike je dotukla glad

Izvješće navodi i kako je agent svjedočio siromaštvu radnika i bogatstvu seljaka koji su, očito, puno zaradili na crnom tržištu – zahvaljujući gladi. Istovremeno su u Zagrebu mnoge građanske kuće prešle u seljačke ruke. Kako se navodi, nije riječ o nacionaliziranim objektima, već o posljedici nametanja iznimno visokih poreza. “Vlasnici koji nisu ostvarivali prihod prodavali su kuće seljacima tijekom godina gladi, ponekad i u zamjenu za hranu“, stoji u dokumentu.

Podsjetimo, to je vrijeme u kojem je Jugoslavija već okrenula leđa Staljinu, a Tito obilno hvali Sjedinjene Države koje su Jugoslaviju spasile od gladi nakon što je poljoprivredu ranijih godina uništila velika suša.

Nekompetentni komunisti

Američki agent se osvrnuo i na oporavak mirovinskog sustava. “Javni službenici sada dobivaju mirovinu, osim ako nisu ponovno pozvani u službu. Isto se odnosi i na radnike u industriji, inženjere i druge. Mnogi od njih ponovno su zaposleni kako bi zamijenili nekompetentne komuniste”, objašnjava pa nastavlja: “Nekim bivšim zemljoposjednicima vraćeni su dijelovi njihovih kuća, obično tek nekoliko soba u njima s malim dijelom vrta ili vinograda. Nakon godina gladi i raznih patnji ti su ljudi postali jako skromni i osjećaju se zadovoljnima. Nitko ne posjeduje privatni automobil i poljoprivreda nije mehanizirana.”

Amerikance je, dakako, zanimala i nacionalna netrpeljivost između Hrvata i Srba. Mržnja je, kaže agent, vidljivo splasnula. “Provincije u Jugoslaviji imaju svoje administracije koje posluju bez utjecaja Srba. Ovo je primjetna promjena nabolje u usporedni sa stanjem prije Drugog svjetskog rata.”

Ne talasaju oko Stepinca

Američkom doušnik čvrsto potvrđuje da su u Dalmaciji brojni svećenici i časne sestre preživjeli poslijeratno “čišćenje društva”. “Crkvene zgrade su dobro održavane, a većina srušenih je iznova izgrađeno. Osim na potezu od Knina do Karlovca gdje su u partizanskim borbama crkve spaljene, a svećenici poubijani. Tu crkve nisu obnovljene, a nema ni svećenika. U Zagrebu pak ne žele talasati oko slučaja nadbiskupa Alojzija Stepinca, ali uvjeravaju da je dobro zbrinut u svom selu. Smatraju da bi povratak Stepinca u Zagreb mogao uzrokovati nove nemire”, zapisali su Amerikanci te 1951. godine u dokumentu “Stanje i trendovi u Jugoslaviji”.

.

Mozaik

‘Mi ćemo koronavirus preživjeti, ali naš brak neće!’

U izvanrednoj situaciji, ljudi se ponašaju izvanredno, no to nije uvijek dobro. Hoće li brakovi i općenito odnosi nakon ovog iskustva postati čvršći ili se raspasti? Kako koji…

Ksenija Habunek

Objavljeno

|

Žali mi se neki dan prijateljica preko telefona. Kaže da ju muž izluđuje. Otkako je počela epidemija, ne prestaje kopati po nekim opskurnim portalima i tražiti alternativna objašnjenja ovoga što se događa. Ne vjeruje, kaže, ni Vladi, ni Nacionalnom stožeru, ni Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. Svi su oni, uvjeren je, potkupljeni u cilju potlačivanja masa i organiziranja novog svjetskog poretka.

“Ja ću izluditi! Kaže da su se kompletna znanstvena zajednica, svi epidemiolozi na svijetu i sve vlade svijeta organizirale kako bi nas podjarmile (kao da im je za to trebao nekakav virus) i da će novi svjetski ustroj biti nešto posve drugo. Uzalud mu ja objašnjavam da sve svjetske vlade najčešće ne mogu dogovoriti niti zajednički stav o tome koji danas dan, a kamoli da bi uspjeli organizirati nešto ovako komplicirano i sveobuhvatno. On i dalje pili po svome! Uopće ne znam gdje mu je nestao sav razum! Kad ovo i jednom završi, ne znam hoću li ga ikada više moći gledati na isti način”, gotovo u dahu mi govori prijateljica.


Jedna druga prijateljica ima jednako neugodan, ali posve suprotan problem. Njezin je muž pomahnitao od silnog nastojanja da se zaštiti od virusa.

“Stalno sve dezinficira. Po nekoliko puta dnevno alkoholom briše sve kvake, ključeve, mobitele… Natjerao nas je da cipele ostavljamo na stubištu, a vrećice iz dućana i sve kupljene namirnice brišemo dezinfekcijskim maramicama. Kad sam mu rekla, u šali, da zašto nije tako puno pospremao i čistio i ranije, izderao se na mene da je stvar ozbiljna i da nije trenutak za zezanje. I dok je samo čistio, sve je bilo OK, ali sad nam je počeo braniti da uopće izlazimo iz kuće, u trgovinu idemo najviše dva puta tjedno, a vešmašina non-stop radi jer on stalno prokuhava zaštitne maske. Kuća nam izgleda kao bolnica.”

No nisu malo skrenuli samo muževi. Susjeda ima problema s – mamom. Gospođa, iako je već u poznim godinama, uopće ne mari za savjete liječnika i nimalo se ne pazi. Kaže da ako je preživjela dva rata, smrt muža i karcinom, onda će preživjeti i ovo. Uopće neće slušati kad joj se objašnjava da upravo zbog tog preboljenog karcinoma i poznih godina, pripada rizičnoj skupini.

“Poludit ću s njom! Ali nije samo to što se svađamo, nego sam sad i stvarno zabrinuta. Evo, jučer je išla do prijateljice na kavu. Poslije je malo prošetala do placa i jako se naljutila što je sve zatvoreno. Kad joj kažem da će ju policija vratit kući kad već neće slušati epidemiologe, onda počne psovati i političare, i Plenkovića, i Beroša, i sve. Ponaša se kao malo dijete. Ali ne mogu ja svoju mamu stavit u kaznu i zabranit joj izlaske”, priča mi susjeda.

Kad čujem ove priče, postanu mi jasna sva ona upozorenja psihologa da će koronavirus ostaviti teške psihičke posljedice čak i ako uspijemo zaobići zarazu. Mnogi od nas sada po prvi puta vide kako naši bližnji reagiraju na izvanrednu situaciju, a mnoge od tih reakcija nimalo nam se ne sviđaju.

U Kini je doista zabilježen povećan interes za razvodima brakova sad kad je kriza s virusom polako jenjala. Neće biti drugačije niti kod nas, a mnogim odnosima koji su se otprije klimali, koronavirus će zabiti posljednji čavao u lijes.

Ipak, ako želite moje mišljenje, trebali biste još malo pričekati prije nego nekog zauvijek otpišete. Imajte na umu da su u izvanrednoj situaciji i reakcije ljudi izvanredne. Jednom kad epidemija prođe, kad se svijet vrati u normalu, a mir u vaše živote, možda pronađete novo razumijevanje za sve ludosti vaših muževa, žena, mama, baka i susjeda. A možda jednostavno i zaboravite i pravite se kao da se ništa nije dogodilo.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP