Prati nas

Zdravlje

Sport i COVID-19

Trčanje i vožnja bicikla u vrijeme korone: Koliki razmak treba držati?

Blocken puno vozi bicikl, ali trenutno izbjegava biciklističke staze. Radije se vozi po cestama, na kojima, zbog ograničenja kretanja, nema mnogo automobila.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

foto: Jorick Jing/Unsplash

Najnovija studija belgijskih i nizozemskih znanstvenika pokazuje da preporučeni razmak od 1,5 metara tijekom sporta na otvorenom nije dovoljan da bi se izbjegao kontakt i prijenos koronavirusa kapljičnim putem, javlja Deutsche Welle.

Prema dosadašnjim informacijama, virus SARS-CoV-2 pada na zemlju, nakon što ga zaražena osoba izdahne. Na temelju ove spoznaje zasniva se preporuka o sigurnosnom odstojanju od jedan i po do dva metra od drugih ljudi kako bi se izbjegla infekcija kapljičnim putem. Ali što se događa kada se bavite sportom, odnosno kada se brzo krećete ili trčite?


Trenutno je to tema o kojoj se podosta raspravlja. Za razliku od drugih zemalja, u kojima su mjere znatno restriktivnije, pojedinačni sport je u Njemačkoj i dalje dozvoljen kao dio zdravstvene prevencije. Maksimalno dva sportaša mogu trenirati zajedno, ali moraju držati određeno rastojanje – i upravo tog aspekta se uhvatilo jedno istraživanje Sveučilišta u Leuvenu (Belgija) i Eindhovenu (Holandija).

Grupa zanstvenika na čelu s Bertom Blockenom, profesorom građevinske fizike i aerodinamike na oba sveučilišta, ispitala je kako sportaši mogu biti izloženi virusu COVID-19 kada se kreću ili treniraju u blizini drugih sportaša.

Istraživači su promatrali izbacivanje kapljičnih čestica iz usta i nosa tijekom različitih pokreta u različitim brzinama (hodanje i trčanje). Pritom su mijenjali i njihov položaj. Najprije su se kretali jedan pored drugog, zatim dijagonalno i na kraju jedan iza drugog. Takvi se modeli obično koriste za analizu i poboljšanje atletskih dosega.

20 metara udaljenosti pri većim brzinama

“Ako trčite ili vozite bicikl i pri tome izdišete zrak , izbacujete kapljice veličine mikrometra”, objašnjava Blocken za DW. U njegovoj su studiji te nevidljive kapljice postale vidljive uz pomoć posebne svjetlosti. “Pustili smo dvoje ljudi da hodaju ili da trče zajedno kako bismo vidjeli koliko ih te kapljice dosežu. Ako se previše približite drugoj osobi, te kapljice vam padaju na lice.” To znači da je tako moguće prenošenje virusa pod uvjetom da je ta osoba inficirana.

Blocken i njegove kolege stoga dolaze do zaključka da pravilo od 1,5 metra u sportu nije dovoljno za zaštitu od virusa COVID-19. Umjesto toga, preporučuju udaljenost od najmanje četiri do pet metara kada hodate u istom smjeru, deset metara kada polako trčite i polako vozite bicikl i barem 20 metara kada se vozite ili trčite brzo.

Prema studiji, najmanje je opasno ako se sportaši kreću jedan pored drugog istim tempom, jer njihov oblak kapljičnih čestica pada iza njih. Čak i ako se dvije osobe kreću dijagonalno, rizik da osoba koja se nalazi iza, udahne čestice koje je izdahnula osoba koja je ispred, je manji. Rizik od zaraze je najveći kada se osoba, koja je iza, nalazi u zračnom oblaku osobe koja je ispred. Profesor Blocken zato preporučuje, prije nego što preteknete jednu osobu, da se dobro odmaknete od nje, kako ne biste upali u njezin kapljični oblak.

Zagreb maraton, 2014. (foto: Siniša Bogdanić)

Kada se sam vozi biciklom u Belgiji, ovaj znanstvenik promatra ljude kako primjenjuju drugu taktiku. Mnogi zadržavaju dah kad prođu pored nekoga, jer se plaše virusa. “Možda oni malo pretjeruju”, kaže Blocken, “ali to je otprilike kao kad ne želite piti iz čaše iz koje je pila zaražena osoba. Tako isto ne želite udisati kapljice koje druga osoba širi”.

Ne baš mudra odluka Francuske

Blockenova namjera nije bila da svojim istraživanjem ograniči ljude da se bave sportom na otvorenom već naprotiv, da omogući sportašima da to rade uz određeni stupanj sigurnosti. U Belgiji se prethodno vodila žestoka rasprava o tome koliko se daleko biciklisti smiju voziti od svog mjesta prebivališta. Blocken i mnogi drugi su iznosili argumente koji su protiv bilo kakvih ograničenja. To je bio stav, u koji se konačno uvjerila i belgijska vlada. “Sve dok se ne krećete u blizini druge osobe, nema rizika”, kaže Blocken.

Belgijanac kritizira odluku koja važi u Francuskoj a po kojoj je građanima dozvoljeno da se kreću na otvorenom u radijusu od jedan kilometar od mjesta stanovanja i maksimalno sat vremena dnevno. “Ta odluka nije bila pretjerano mudra, jer to znači da svi ljudi u gradovima smiju trenirati na vrlo malom i skučenom području i da su vrlo blizu jedni drugima. To je upravo suprotno onome što biste trebali učiniti – trebali biste ih pustiti da idu van – najbolje izvan grada, tako da mogu zadržati rastojanje i ne susretati se s previše drugih ljudi.”

Sam Blocken puno vozi bicikl, ali trenutno izbjegava biciklističke staze. Radije se vozi po cestama, na kojima, zbog ograničenja kretanja, nema mnogo automobila. “Nikad u životu se nisam vozio biciklom tako neometano i smireno kao ovih tjedana i mjeseci”, kaže on.

Nogomet: oblaci s tisućama mikrokapljica

Kada je riječ o utakmicama Bundeslige i drugih sportova u kojima postoji izravan kontakt igrača, profesor Blocken ne vidi način kako bi se oni mogli zaštititi, ukoliko bi se donijela odluka da se utakmice ponovo igraju. “Ono što je sigurno je da ljudi koji se fizički naprežu, ispuštaju oblake s tisućama mikrokapljica”, kaže Blocken. “Čak i kada bi nogometaši bili udaljeni 1,5 metar jedan od drugog, kapljične čestice iz usta protivnika i suigrača bi, padale po njihovom licu i tijelu i upadale u njihove disajne putove. A to je upravo ono što se željelo izbjeći ovim razmakom.”

Blocken stoga smatra da će dozvola za nastavak nogometnih natjecanja biti vrlo teška i komplicirana odluka i zbog toga što bi neko mogao pomislili: ako se ponovo igraju utakmice, onda ne važi pravilo od 1,5 metra udaljenosti. “Ako u narednim tjednima i mjesecima želite dosljedno primjenjivati pravilo od 1,5 metra, to nažalost znači da mnoge sportske događaje neće moći održati.”

.

Zdravlje

Dolaze nove vrste cjepiva. Koje su njihove prednosti i mane?

I prije pandemije COVID-19 znanstvena zajednica raspravljala je o genetski baziranom cjepivu. No s njim i dolaze rizici koje znanstvenici pokušavaju poništiti prije nego takav lijek uđe u primjenu.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Virusi su prodrli u organizam i u stanju su razmnožavati se u stanicama. U nekima oni ponekad, ali ne uvijek, izazovu bolest. Imunosistem može prepoznati virus i napadnute stanice i odstraniti ih obrambenom reakcijom. To imunosistemu uspijeva kod najvećeg broja virusa, ali ne kod svih – izuzetak je, recimo, HIV, piše Deutsche Welle.

Što je obično cjepivo?

Uobičajena cjepiva podrazumijevaju unošenje oslabljenih ili umrtvljenih izazivača bolesti, ili njihovih dijelova, u organizam. Prema važećem medicinskom učenju, imunosistem reagira na strana tijela antitijelima i pamti taj odgovor u “memorijske stanice”. Tako organizam u sljedećem susretu s virusom reagira bolje i efektivnije, pa se virusna infekcija sprječava ili u najmanju ruku bivaju spriječeni teži oblici bolesti. To znači da tijelo postaje imuno. U kojoj mjeri i koliko to traje – to zavisi od više faktora.


Što su cjepiva zasnovana na DNK i RNK?

Ovakva cjepiva sadrže genetske informacije izazivača bolesti. Stanice organizma u koje se unese cjepivo prevode te informacije u proteine. Bezazleni dijelovi virusa također izazivaju obrambeni odgovor imunosistema. Tako organizam i poslije ovog cjepiva može brže reagirati na pravi virus.

Cjepivo na bazi RNK – ribonukleinske kiseline – se unosi u organizam u obliku takozvane “informacijske RNK”, koja sadrži neku vrstu uputstva za izgradnju antigena, proteina koji provociraju odgovor imunosistema.

Cjepiva na bazi DNK – dezoksiribonukleinske kiseline – funkcioniraju slično, ali molekule DNK moraju najprije prodrijeti u jezgro stanice da bi ih “informacijska RNK” prepoznala i potom tu poruku iznijela iz stanične jezgre.

Prednosti ovih cjepiva su mogućnost proizvodnje veće količine u kratkom vremenu i uz manje mjere sigurnosti – za proizvodnju nije potreban uzročnik ili njegovi dijelovi. I cijepljenje je jednostavnije, obavlja se takozvanim “pištoljima za cijepljenje”.

Rizici koje donose ovakva cjepiva

Cjepiva zasnovana na DNK sa sobom nose teoretski mogućnost da unošenjem stranog genetskog materijala u stanicu on prodre u genetski materijal, genom, same stanice. Moguće posljedice su pojačano formiranje tumora ili autoimunih bolesti. No dosada obimna ispitivanja na životinjama nisu potvrdila ovu mogućnost.

Nasuprot tome, cjepivo bazirano na RNK ne prodire u staničnu jezgru pa ne postoji ni teorijska opasnost da bude integrirana u genom stanice domaćina. Teoretski je ipak moguće da virusi koji su prisutni u stanici “prepišu” RNK u DNK i tako ipak dospiju u genetsku strukturu domaćina. Do sada takav proces nije zabilježen.

Svi ovi teoretski rizici, koji dosada nisu zabilježeni u praksi, odnose se na manji broj stanica u organizmu, a ne na genom čovjeka koji je cijepljen. Tvrdnja da ovakva cjepiva utiču na čovjekov genom je netočna.

Ovakva cjepiva su relativno nestabilna i moraju se stabilizirati, a osim toga, potrebne su im transportne tvari, primjerice nanočestice. Neželjeni učinci nisu dovoljno ispitani, ali prije izdavanja dozvole za proizvodnju i ovi aspekti se moraju istražiti u velikim kliničkim ispitivanjima.

Kakva su iskustva?

Do sada ni jedno cjepivo, bazirana na DNK i RNK, nije dobilo dozvolu za primjenu na ljudima. Više njih se nalazi na kliničkom ispitivanju – tu se cjepivo daje dobrovoljcima. Za cijepljenje životinja nekoliko ovakvih preparata je već dobilo dozvolu.

U Europskoj uniji je moguće da se dozvola dobije za cijeli prostor Unije, ako se traži dozvola za primjenu cjepiva od Europske agencije za lijekove (EMA). Dvije države članice preuzimaju u ime svih ocjenu cjepiva. U Njemačkoj je nadležan Institut Paul Erlih (PEI) pri Saveznom institutu za cjepiva i biomedicinske lijekove.

Trenutno se radi i na drugim vrstama cjepiva. Tako se primjerice bjelančevine uzročnika upotrebljavaju kao antigen. Postoje i takozvana vektorska cjepiva. Ona koriste bezopasne viruse da bi izazvale odgovor imunološkog sustava u čovjeku, piše DW.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP