Prati nas

Zdravlje

Sport i COVID-19

Trčanje i vožnja bicikla u vrijeme korone: Koliki razmak treba držati?

Blocken puno vozi bicikl, ali trenutno izbjegava biciklističke staze. Radije se vozi po cestama, na kojima, zbog ograničenja kretanja, nema mnogo automobila.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

foto: Jorick Jing/Unsplash

Najnovija studija belgijskih i nizozemskih znanstvenika pokazuje da preporučeni razmak od 1,5 metara tijekom sporta na otvorenom nije dovoljan da bi se izbjegao kontakt i prijenos koronavirusa kapljičnim putem, javlja Deutsche Welle.

Prema dosadašnjim informacijama, virus SARS-CoV-2 pada na zemlju, nakon što ga zaražena osoba izdahne. Na temelju ove spoznaje zasniva se preporuka o sigurnosnom odstojanju od jedan i po do dva metra od drugih ljudi kako bi se izbjegla infekcija kapljičnim putem. Ali što se događa kada se bavite sportom, odnosno kada se brzo krećete ili trčite?


Trenutno je to tema o kojoj se podosta raspravlja. Za razliku od drugih zemalja, u kojima su mjere znatno restriktivnije, pojedinačni sport je u Njemačkoj i dalje dozvoljen kao dio zdravstvene prevencije. Maksimalno dva sportaša mogu trenirati zajedno, ali moraju držati određeno rastojanje – i upravo tog aspekta se uhvatilo jedno istraživanje Sveučilišta u Leuvenu (Belgija) i Eindhovenu (Holandija).

Grupa zanstvenika na čelu s Bertom Blockenom, profesorom građevinske fizike i aerodinamike na oba sveučilišta, ispitala je kako sportaši mogu biti izloženi virusu COVID-19 kada se kreću ili treniraju u blizini drugih sportaša.

Istraživači su promatrali izbacivanje kapljičnih čestica iz usta i nosa tijekom različitih pokreta u različitim brzinama (hodanje i trčanje). Pritom su mijenjali i njihov položaj. Najprije su se kretali jedan pored drugog, zatim dijagonalno i na kraju jedan iza drugog. Takvi se modeli obično koriste za analizu i poboljšanje atletskih dosega.

20 metara udaljenosti pri većim brzinama

“Ako trčite ili vozite bicikl i pri tome izdišete zrak , izbacujete kapljice veličine mikrometra”, objašnjava Blocken za DW. U njegovoj su studiji te nevidljive kapljice postale vidljive uz pomoć posebne svjetlosti. “Pustili smo dvoje ljudi da hodaju ili da trče zajedno kako bismo vidjeli koliko ih te kapljice dosežu. Ako se previše približite drugoj osobi, te kapljice vam padaju na lice.” To znači da je tako moguće prenošenje virusa pod uvjetom da je ta osoba inficirana.

Blocken i njegove kolege stoga dolaze do zaključka da pravilo od 1,5 metra u sportu nije dovoljno za zaštitu od virusa COVID-19. Umjesto toga, preporučuju udaljenost od najmanje četiri do pet metara kada hodate u istom smjeru, deset metara kada polako trčite i polako vozite bicikl i barem 20 metara kada se vozite ili trčite brzo.

Prema studiji, najmanje je opasno ako se sportaši kreću jedan pored drugog istim tempom, jer njihov oblak kapljičnih čestica pada iza njih. Čak i ako se dvije osobe kreću dijagonalno, rizik da osoba koja se nalazi iza, udahne čestice koje je izdahnula osoba koja je ispred, je manji. Rizik od zaraze je najveći kada se osoba, koja je iza, nalazi u zračnom oblaku osobe koja je ispred. Profesor Blocken zato preporučuje, prije nego što preteknete jednu osobu, da se dobro odmaknete od nje, kako ne biste upali u njezin kapljični oblak.

Zagreb maraton, 2014. (foto: Siniša Bogdanić)

Kada se sam vozi biciklom u Belgiji, ovaj znanstvenik promatra ljude kako primjenjuju drugu taktiku. Mnogi zadržavaju dah kad prođu pored nekoga, jer se plaše virusa. “Možda oni malo pretjeruju”, kaže Blocken, “ali to je otprilike kao kad ne želite piti iz čaše iz koje je pila zaražena osoba. Tako isto ne želite udisati kapljice koje druga osoba širi”.

Ne baš mudra odluka Francuske

Blockenova namjera nije bila da svojim istraživanjem ograniči ljude da se bave sportom na otvorenom već naprotiv, da omogući sportašima da to rade uz određeni stupanj sigurnosti. U Belgiji se prethodno vodila žestoka rasprava o tome koliko se daleko biciklisti smiju voziti od svog mjesta prebivališta. Blocken i mnogi drugi su iznosili argumente koji su protiv bilo kakvih ograničenja. To je bio stav, u koji se konačno uvjerila i belgijska vlada. “Sve dok se ne krećete u blizini druge osobe, nema rizika”, kaže Blocken.

Belgijanac kritizira odluku koja važi u Francuskoj a po kojoj je građanima dozvoljeno da se kreću na otvorenom u radijusu od jedan kilometar od mjesta stanovanja i maksimalno sat vremena dnevno. “Ta odluka nije bila pretjerano mudra, jer to znači da svi ljudi u gradovima smiju trenirati na vrlo malom i skučenom području i da su vrlo blizu jedni drugima. To je upravo suprotno onome što biste trebali učiniti – trebali biste ih pustiti da idu van – najbolje izvan grada, tako da mogu zadržati rastojanje i ne susretati se s previše drugih ljudi.”

Sam Blocken puno vozi bicikl, ali trenutno izbjegava biciklističke staze. Radije se vozi po cestama, na kojima, zbog ograničenja kretanja, nema mnogo automobila. “Nikad u životu se nisam vozio biciklom tako neometano i smireno kao ovih tjedana i mjeseci”, kaže on.

Nogomet: oblaci s tisućama mikrokapljica

Kada je riječ o utakmicama Bundeslige i drugih sportova u kojima postoji izravan kontakt igrača, profesor Blocken ne vidi način kako bi se oni mogli zaštititi, ukoliko bi se donijela odluka da se utakmice ponovo igraju. “Ono što je sigurno je da ljudi koji se fizički naprežu, ispuštaju oblake s tisućama mikrokapljica”, kaže Blocken. “Čak i kada bi nogometaši bili udaljeni 1,5 metar jedan od drugog, kapljične čestice iz usta protivnika i suigrača bi, padale po njihovom licu i tijelu i upadale u njihove disajne putove. A to je upravo ono što se željelo izbjeći ovim razmakom.”

Blocken stoga smatra da će dozvola za nastavak nogometnih natjecanja biti vrlo teška i komplicirana odluka i zbog toga što bi neko mogao pomislili: ako se ponovo igraju utakmice, onda ne važi pravilo od 1,5 metra udaljenosti. “Ako u narednim tjednima i mjesecima želite dosljedno primjenjivati pravilo od 1,5 metra, to nažalost znači da mnoge sportske događaje neće moći održati.”

.

Zdravlje

Pomažu li vitamini kod zaraze koronavirusom?

Nedostatak nutrijenata slabi imunosni sustav, a gojaznost, dijabetes i visok tlak utiru put teškim oboljenjima od COVIDA 19.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Poznato je da se može raspravljati o mnogo čemu. Ali, svakako je nesporno da je dovoljno unošenje u organizam hranjivih materija (mikronutrijenata), poput vitamina i minerala od bitne važnosti za funkcioniranje imunosnog sustava. To je već dovoljno razloga za mnoge znanstvenike na planetu da se bace na istraživanje mikronutrijenata, kako bi utvrdili može li ciljana upotreba pojedinih tvari ublažiti tok infekcije COVIDOM 19, spriječi teške posljedice ili čak smrt pacijenta, piše Deutsche Welle.

Vitamin D je jedan od najomiljenijih objekata istraživanja. Pojedine studije zvuče obećavajuće. Kao na primjer rad španjolske pulmologinje Marte Castillo. “Ovo je jedna od studija koja se uvijek iznova koristi za dokazivanje djelovanja vitamina D” kaže Martin Smollich, farmakolog i profesor na Institutu za prehrambenu medicinu na Sveučilišnoj klinici Schleswig-Holstein u Lübecku.


Smollich se i sam bavi istraživanjem mikronutrijenata i dodataka hrani. U vrijeme kada se utjecaj vitamina i drugih tvari ili iz ideoloških ili iz ekonomskih razloga snažno preuveličava ili omalovažava i ismijava, profesor Smollich se trudi dati diferenciranu sliku.

Na temelju znanstvenih dokaza

Rezultat studije znanstvenice Castillo na prvi pogled ulijeva optimizam: od 50 pacijenata oboljelih od COVIDA 19, koji su dobivali vitamin D, samo je jedan završio na odjelu intenzivne njege. U drugoj skupini koja je bila predmet istrage, i u kojoj nisu dobivali vitamin D, 50 posto pacijenata je moralo na intenzivnu.

“Prvi važan korak kod ovakvih studija je da se pogleda kako su skupine sastavljene”, kaže Smollich. A kako bi se odgovorilo na pitanje djelovanja vitamina D, skupine bi morale biti identično formirane.

Metodološki čisto?

No, upravo tu je problem. Studija navodi neke rizične faktore i pruža informacije o tome koliko pacijenata boluje od određenih bolesti, na primjer od dijabetesa tip 2.

“Samo šest posto pacijenata koji su dobivali vitamin D su bili dijabetičari, ali 19 posto dijabetičara je bilo u skupini koja je dobivala placebo”” kaže Smollich.

Još veća razlika je kod pacijenata s visokim krvnim tlakom: 57 posto pacijenata, koji nisu dobivali vitamin D, je imalo problema s povišenim krvnim tlakom. U drugoj skupini bilo je samo 24 posto sudionika studije s povišenim tlakom.

“Što će reći da su u skupini koja nije dobivala vitamin D bili bolesniji pacijenti”, rezimira farmakolog. I takve heterogene skupine na kraju iskrivljuju rezultat. Ali, nije samo to znakovito: u slučaju COVIDA 19 znamo da su dijabetes i visok krvni tlak rizični faktori, koji utječu na teži tijek bolesti”, kaže Smollich za Deutsche Welle. “Dakle, nije nikakvo čudo da su pacijenti iz skupine koja nije dobivala vitamin D češće završavali na intenzivnoj njezi.”

Ovakva studija, koja nije metodički čista, ne može odgovoriti na pitanje jesu li pacijenti završavali na intenzivnoj njezi zbog toga što im je nedostajalo vitamina D ili zbog prethodnih bolesti. I brojne druge studije i pregledi su došli do zaključka da davanje vitamina D nema značajan učinak na oboljenje od COVIDA 19.

Ali…!

Dijabetes tip 2 i povišeni krvni tlak imaju više toga zajedničkog. Oni nisu samo rizični faktori za teške infekcije COVIDOM 19, već i bolesti koje su povezane s ishranom. Dakle, varaju se svi oni koji su pomislili da ishrana i status hranjivih tvari ne igraju nikakvu ulogu u pandemiji koronavirusa. Upravo je suprotno.

“Nutrijenti su važni za različite razine imunosnog sustava”, kaže Anika Wagner, profesorica prehrane i imunosnog sustava na Sveučilištu u Giessenu. Manjak nutrijenata slabi različite obrambene mehanizme imunosnog sustava i olakšava patogenima napad.

Moraju li se uzimati dodaci hrani?

Pored pitanja koliko su hranjivi sastojci važni za sprječavanje bolesti, sve češće se raspravlja o tomu zadovoljava li se naš imunosni sustav zdravom ishranom ili su mu za obranu nužni dodatni sastojci kako bi funkcionirao na najvišoj razini. Odgovor glasi: ovisi. “Načelno preporučujem da se hranjivi sastojci na dnevnoj bazi pokriju ishranom”, kaže Wagner i naglašava da je to “definitivno moguće”. Ali, na osnovi porasta stope gojaznih ljudi, postoji sumnja da se prakticiranje zdrave ishrane ne provodi u dovoljno mjeri. Time naravno manjka i adekvatna opskrba nutrijentima.

“Gojazni ljudi često konzumiraju previše hrane bogate energijom, ali s malo nutrijenata”, naglašava Wagner. To su zaslađena pića, gotova jela i slatkiši. “Gojazne osobe tako razviju sklonost ka dijabetesu i visokom krvnom tlaku.”

Nedostatak nutrijenata slabi imunosni sustav, a gojaznost, dijabetes i visok tlak utiru put teškim oboljenjima od COVIDA 19.

Ovdje onda ponovo u igru ulazi vitamin D: manjak vitamina D se “često natprosječno javlja kod bolesti i životnih uvjeta koji povećavaju rizik od infekcije COVIDOM 19, dakle kod starijih osoba, gojaznih ili osoba koje boluju od dijabetesa tipa 2”, napisao je Martin Smollich u svom stručnom blogu “Medicina nutricionizma”.

Ignoriranje veze između ishrane i bolesti

To je začarani krug koji nije ni nov niti nepoznat. “Mnoge bolesti koje su relevantne za koronu, mogle bi se spriječiti prevencijom”, priopćilo je još u svibnju ove godine Njemačko društvo dijabetičara (DDG).

Usprkos tome: “U Njemačkoj se često potpuno ignorira veza između ishrane i bolesti. To je za mene vrlo dramatično, s obzirom na to da bi se to moglo modificirati”, kaže Smollich. “Umjesto toga pandemija koronavirusa pogodila je jedno društvo u kojem su ishranom uvjetovane bolesti – normalno stanje.”

Jedna druga skupina bi mogla profitirati od priorizacije hranjivih sastojaka za zdravlje – stariji. “Znamo da imunosni sustav u starosti ne funkcionira više tako dobro i da se smanjuje mogućnost sinteze vitamina D”, kaže Anika Wagner. Ovdje bi se zaista trebalo razmisliti o suplementaciji.

Na kraju krajeva i Savezni institut za procjenu rizika (BfR) preporučuje starijim osobama i kroničnim bolesnicima dodatak vitamina D, a posebno ako su osobe upućene na medicinsku njegu.

Farmakolog Smollich u svom blogu piše da je od uzimanja pojedinih mikronutrijenata važnije da se fokus stavi na fundamentalnu optimizaciju statusa hranjivih sastojaka, kako bi se spriječile razne bolesti. “Odgovarajuće nutricionističke i zdravstvene političke mjere su u pogledu pandemije koronavirusa važnije nego ikada.”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP