Prati nas

Vijesti

Gdje smo?

Branko Kolarić: Umjesto da ih koristi kao resurs, društvo diskriminira starije građane

Poboljšanje kvalitete života osoba starije životne dobi je nužnost, a kroz programe i projekte kojima ih se uključuje u zajednicu i u kojima se osjećaju dijelom društva- društvena zadaća.

Kristina Kalafatić

Objavljeno

|

Branko Kolarić (foto: privatni album)

Porast životnoga vijeka civilizacijski je doseg. Starenje stanovništva u Hrvatskoj, kao što je to slučaj i u Europskoj uniji, demografski je problem. Ali ne zbog povećanje broja starijih, već zbog smanjenja mlade populacije, ističe prof. prim.dr.sc. Branko Kolarić, voditelj Službe za javnozdravstvenu gerontologiju u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar” – Referentnog centra Ministarstva zdravstva za zaštitu zdravlja starijih osoba.

“Starenje stanovništva podrazumijeva društveni napredak, ali, s druge strane, i veliki civilizacijski izazov koji zahtijeva intervencije na svim razinama. Utjecaji i posljedice naglih povećanja udjela starije populacije u društvu vidljivi su u najvažnijim sektorima kao što su gospodarstvo, zdravstvo, socijalna skrb i mirovinski sustav, što zahtijeva nove pristupe u budućem oblikovanju politika i strategija skrbi za starije osobe”, ističe voditelj Službe za javnozdravstvenu gerontologiju Zavoda.


Kao dugoročne izazove za koje je potrebno pronaći rješenja, u Službi navode zadržavanje osoba starije životne dobi što duže u vlastitom domu te osiguranje različitih socijalnih i zdravstvenih usluga kako bi taj ostanak bio moguć i kvalitetan; organiziranje intenzivne dugotrajne skrb koja je dostupna i priuštiva svakome tko je u potrebi; osiguranje pomoći obiteljima koje brinu za svoje starije članove, prilagodbu zajednice potrebama osoba starije životne dobi; sprječavanje njihovog siromaštva te prilagodbu sustava osiguranja za starost. Svakako je važno, dodaju, iskoristiti ogroman potencijal osoba starije životne dobi koji je, za sada, u Hrvatskoj nedovoljno iskorišten.

Što znači aktivno starenje

Društvo na globalnoj razini nije dovoljno osviješteno o vrijednostima koje bi, pogotovo kada je u pitanju proces starenje, trebalo njegovati. Proces starenja prate izazovi poput – ageisma (stigmatizacije i diskriminacije na temelju kronološke dobi), socijalne isključenosti te siromaštva.

“Kada se govori o starijim osobama nerealno se prikazuje njihov status. Ukucajte u Google “starije osobe” i pogledajte fotografije koje se ističu – skoro sve mahom idealizirani prizori koji nisu realnost starijih osoba u hrvatskom društvu, ističe voditelj Službe Kolarić. Suvremeno društvo, navodi, usmjereno je održavanju mladosti i ljepote, odnosno odgađanju starenja.

Naime, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, koncept aktivnog starenja velik naglasak stavlja na prava starijih osoba, osiguravajući im zaštitu, sigurnost i skrb kada se ukaže potreba. Aktivno starenje, pojašnjava naš sugovornik, često se poistovjećuje s produženim radnim vijekom, no naglašava kako se riječ “aktivno” odnosi na neprekinutu participaciju u socijalnom, ekonomskom, kulturnom, duhovnom i građanskom životu, a ne samo na aktivnost u svijetu rada.

“Samo kroz promišljeno i strateški planirano uvođenje promjena u skladu s politikama aktivnog starenja na globalnoj, međunarodnoj i nacionalnim razinama, moguće je suočiti se s problemima demografskog starenja.”

Potcjenjivanje i ismijavanje starijih

Nažalost, društvena diskriminacija na temelju dobi nije rijetkost, a potvrđuju je i neka istraživanja. Jedno od takvih je istraživanje Centra za razvoj neprofitnih organizacija u suradnji s Pravnim fakultetom “Akcijski orijentirano istraživanje o nasilju nad starijim osobama na području sjeverne Hrvatske” iz listopada 2018. godine. Njegovi rezultati pokazuju, ističe Kolarić, kako je diskriminacija starijih osoba prisutna na tržištu rada, pristupu zdravstvenoj zaštiti i uslugama socijalne skrbi, a starijim osobama je otežan pristup informacijama, dobrima i uslugama te im je često nedostupna i zdravstvena zaštita i socijalne usluge.

“Također, starije osobe smatraju da ih društvo često smatra teretom te ih se podcjenjuje i ismijava, uz napomenu u istraživanju, da su međugeneracijski odnosi prije bili drugačiji, da su stariji uživali veće poštovanje.” I u izvješćima Pučke pravobraniteljice, dodaje Kolarić, mnogobrojni su primjeri reakcija na diskriminaciju osoba starije životne dobi.

“Na žalost, u Hrvatskoj je prisutna dobna diskriminacija starijih samo zato što su stari, ne percipira ih se kao resurs društva. Tu je važno promijeniti kut gledanja. Potencijali starijih osoba još uvijek nisu dovoljno osviješteni u našem društvu“, ističe naš sugovornik.

Nasilje nad starijim osobama u porastu

Nažalost, prisutno je i zlostavljanje osoba starije životne dobi. Iako u Hrvatskoj o njemu nema puno istraživanja, neki podaci pokazuju, ističe Kolarić, kako su starije osobe u izložene nasilju u obitelji, najčešće psihičkom i ekonomskom, ali i institucionalnom nasilju, što je pokazao slučaj kada su korisnici jednog obiteljskog doma smrtno stradali uslijed požara. Kao veliki problem ekonomskog iskorištavanja navodi zlouporabu ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

Iako Svjetska zdravstvena organizacija naglašava kako je nasilje nad starijim osobama u porastu te da je riječ o globalnom javnozdravstvenom problemu, u Hrvatskoj još uvijek, kaže Kolarić, navedeni problem nije dovoljno prepoznat i, na žalost, postaje vidljiv tek uslijed tragičnih događaja. Smatra potrebnim dodatno ulagati u edukaciju stručnjaka te općenito raditi na senzibilizaciji društva u cjelini.

U suočavanju s izazovima starenja stanovništva nužne nove strategije i politike

S obzirom na porast udjela starijeg stanovništva, porasle su i potrebe za proširenjem institucionalnih i izvaninstitucionalnih kapaciteta skrbi o starijim osobama. Kapaciteti institucija u Hrvatskoj pokrivaju 3 posto populacije starije od 65 godina, dok je prosjek EU 5 posto, što govori o potkapacitiranosti. Usluge i servisi koji se nude u većim hrvatskim gradovima razvijeniji su u odnosu na manja, ruralna i udaljenija mjesta. Prisutne su, naglašava voditelj Službe za javnozdravstvenu gerontologiju u Zavodu “Dr. Andrija Štampar”, i velike međužupanijske razlike u dostupnosti institucionalne skrbi. Nedostatak je i visoka centraliziranost sustava socijalne skrbi.

Grad Zagreb prepoznao je osobe starije životne dobi kao skupinu društva koja ima specifične potrebe te ulaže u unapređenje njihove kvalitete života. “Potrebe naših starijih sugrađana mogu se zadovoljiti kroz uključivanje u zdravstveno-preventivne aktivnosti, a koje su se proširile na pomoć u kući, sportsko-rekreativne aktivnosti, kulturno-zabavne aktivnosti, radno-kreativne aktivnosti, savjetovališni rad, manifestacije, tribine i predavanja.”

Naš sugovornik kao neke od primjera kvalitetnih programa navodi mobilne stomatološke timove koji obilaze starije stanovništvo u njihovim domovima ili u domovima za starije osobe, te primjer financiranja programa i projekata udruga čija je djelatnost usmjerena starijoj populaciji. Značajni projekti financiraju se i sredstvima EU. Jedan je od takvih, ističe Kolarić, “CrossCare – HomeCare: Integriran pristup skrbi za starije osobe u kući”, kojem je cilj pružiti zdravstvenu i socijalnu skrb u kući osoba starije životne dobi u Zagrebu. Na području Hrvatske je to “Zaželi” – projekt pružanja pomoći starijim i nemoćnim osobama poticanjem zapošljavanjem žena srednje dobi koje, kao gerontodomaćice, korisnicima pomažu u obavljanju svakodnevnih aktivnosti.

“Međutim, unatoč vrijednim primjerima dobre prakse, potrebno je na nacionalnoj razini kreirati nove, cjelovite pristupe, strategije i politike u suočavanju s izazovima starenja stanovništva”, navodi Kolarić.

Primjeri sustavne skrbi i podrške za starije, rijetki

Skrb kroz osiguravanje smještaja decentralizirana je i u nadležnosti jedinica lokalne samouprave, no ta decentralizacija je, naglašava Kolarić, manjkava, budući da takav oblik javne skrbi nije svima dostupan. “Nikad nije provedena reforma cijena usluga. To je definitivno jedna od budućih zadaća donositelja odluka u sustavu socijalne skrbi. Uz kvalitetu, važna je dostupnost i priuštivost te sustavna kontrola kvalitete.”

Branko Kolarić (foto: privatni album)

Kada je riječ o izvaninstitucionalnoj skrbi za osobe starije životne dobi, primjeri dobre prakse su rijetki, a ako se provode, većinom je to kroz projektne aktivnosti. Grad Zagreb tako u okviru “Programa podrške u lokalnoj zajednici” provodi projekt gerontoloških centara. Od 2006. godine kontinuirano ga provodi u devet zagrebačkih domova za starije osobe na pedesetak lokacija, a od početka 2019. godine je u skrbi za starije sugrađane postao standard domova za starije osobe u nadležnosti Grada.

Namijenjeni su, pojašnjava Kolarić, prvenstveno starijim Zagrepčanima koji nisu uključeni u sustav institucijskog zbrinjavanja te omogućavaju besplatno korištenje niza socijalnih usluga, što znači i njihovu veću uključenost i poboljšanje sadržaja života. “Projekt doprinosi povezivanju starijih osoba sa zajednicom čime se jača samostalnost i neovisnost starijih osoba, sprječava se socijalna izolacija te omogućava duži ostanak u obiteljskoj sredini.”

Gerontološki centri tako omogućuju kvalitetno provođenje slobodnog vremena kroz različite besplatne sadržaje; provode aktivnosti pomoći u zadovoljavanju egzistencijalnih potreba, odnosno pomoć u kući; omogućavaju posuđivanje ortopedskih pomagala; pružaju savjete, rade na zdravstvenoj preventivi; organiziraju tribine i predavanja, sportsko-rekreativne, kulturno-zabavne i radno-kreativne aktivnosti; informatičke radionice i dr.

Godišnje se u programe gerontoloških centara uključuje 7.000 korisnika za koje se brinu stručni timovi, od socijalnih radnika, pravnika i radnih terapeuta, do medicinskih sestara te njegovatelja i kinezioterapeuta, ali i liječnika specijalista.

Poboljšanje kvalitete života osoba starije životne dobi je društvena zadaća

Za razliku od Zagreba i drugih gradova, brojnim staračkim domaćinstvima ruralnim i udaljenim područjima nisu dostupne niti osnovne usluge. Jedan od ključnih problema nedostupnosti skrbi i usluga je, smatraju u Službi je nedostupnost prijevoza, što za posljedicu ima socijalnu izolaciju starijih osoba koje nisu u mogućnosti posjetiti ni liječnika.

“Potrebno je razvijati mobilne multidisciplinarne timove stručnjaka različitih profila unutar lokalne zajednice te razvijati specijalizirane volonterske programe usmjerene na starije osobe, na temelju prethodne procjene potreba”, ističe naš sugovornik dodajući kao primjer dobre prakse projekt gerontodomaćica. Smatra kako pomoć starijim osobama mora biti prioritet svih lokalnih uprava.

Poboljšanje kvalitete života osoba starije životne dobi nužnost je, a kroz programe i projekte kojima ih se uključuje u zajednicu i u kojima se osjećaju dijelom društva- društvena zadaća. Riječ je o projektima kojima im se omogućava dulji ostanak u vlastitom domu kao što su gerontološki centri, gerontodomaćice, pomoć u kući, razna druženja unutar udruga i aktivnosti koje teže očuvanju funkcionalnih i intelektualnih sposobnosti osoba starije životne dobi.

“Moramo puno energije i rada uložiti u korekciju stavova i uvjerenja o starijim osobama na svim razinama, a paralelno raditi na uključenosti starijih osoba i pomoći onima kojima je potrebna.”

Otegotna okolnost u tim namjerama svakako je pandemijsko vrijeme. U životima starijih osoba nerijetki su problemi mentalnog zdravlja koje uzrokuje osamljenost, nedostatni socijalni kontakti i socijalna izolacija, a ono je zbog pandemije još više došlo do izražaja i povećalo potrebu za intervencijama u području njegova očuvanja.

Samoizolacija i pojačane mjere izolacije, uključujući ograničeno kretanje ili potpunu zabranu kretanja, naglašava Kolarić, mogu imati neposredan negativni učinak na starije osobe, a naročito na one koje su izložene nasilju u obitelji, zaključuje voditelj Službe za javnozdravstvenu gerontologiju u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo “Dr.Andrija Štampar”.

Prema podacima iz multidisciplinarnog međunarodnog istraživanja o zdravlju, umirovljenju, socio-ekonomskom statusu, socijalnim i obiteljskim mrežama osoba u dobi od 50+ (SHARE), osobe starije životne dobi u Hrvatskoj žive kraće, uz više lijekova i sa znatno manje prihoda od svojih vršnjaka iz Europske unije. Samo tri od deset kućanstava u kojima žive osobe starije od 50 godina ima dovoljno novaca za preživjeti mjesec. Mirovine u Hrvatskoj među najnižima su u Europskoj uniji te, kako se navodi u Izvješću Europske komisije za 2020., za razliku od 18,2 posto osoba starijih od 65 godina u EU, u Hrvatskoj ih je tijekom 2019. čak 32,8 posto bilo izloženo riziku od siromaštva.

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.

.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP