Prati nas

Mozaik

Iscrpljene

Hrvatske bake: Žive smo i želimo vrijeme za sebe, obitelji nas iskorištavaju

‘Mirovina je za mene težak i iscrpljujući rad. Volim ja i djecu i unuke i supruga, ali i ja sam živa i želim za sebe vrijeme! Želim putovati i biti s prijateljima.’

Objavljeno

|

Baka ne želi čuvati djecu
foto: CDC/Unsplash

Hrvatske bake su premorene, osjećaju se iskorišteno i iscrpljeno. To su u jednoj rečenici sažeti životi Hrvatica koje skrbe o unučadi, pružaju neplaćene usluge baka-servisa, kuhaju, idu u nabavku i rijetko imaju vremena za sebe.

Takva tradicionalna uloga bake u 21. stoljeću sve više dolazi pod znak pitanja pa svjedočimo i samom odbacivanju tog naziva, jer sve je više žena koje ne žele da ih se zove – baka. Ne zato što ne vole svoju unučad, već zbog toga što imenica “baka” sa sobom nosi prtljagu patrijarhata i podređivanje vlastitog života drugima.

Oglas

“I ja sam jedna od baka koja je svoje potrebe podredila potrebama unučadi. Imam 73 godine i po struci sam magistar ekonomije. Kada sam prvi put postala, baka taman sam otišla u invalidsku mirovinu. Moja unuka sada ima već 20 godina i još uvijek očekuje da budem uvijek i u svemu na raspolaganju i ne krivim nju. Krivim sebe jer sam pobrkala ljubav i odgoj”, požalila nam se jedna od naših čitateljica, ohrabrena ranijim istupima baka koje su otvoreno progovorile o vlastitom nezadovoljstvu.

“Nije ona loša, samo je postala sebična, jer je uvijek bila centar oko kojeg smo svi skakali, a za to opet krivim sebe. Sa mojim drugim dvjema unukama od sina, naučila sam da trebam malo misliti i na sebe. Ništa manje ih ne volim i uvijek sam tu kada je potrebno, ali uz ograničenja. Mislim da odrastaju zdravije i da imaju puno više empatije za mene. Eto to je moje iskustvo iz kojeg će možda neke bake moći izvući dobre zaključke”, tvrdi naša čitateljica.

I druga baka koja nas je anonimno kontaktirala putem obrasca Povjerljivo piše: “Spadam u takve bake. Situaciju mi otežava suprug. Posve je izgubio volju za normalnim životom. Samo sjedi i povremeno obavi poslove prijevoza, jer ja ne želim voziti automobil. Mirovina je za mene težak i iscrpljujući rad. Volim ja i djecu i unuke i supruga, ali i ja sam živa i želim za sebe vrijeme! Želim putovati i biti s prijateljima.”

Kako pronaći optimum između vlastitog života i potreba obitelji te izbjeći “sagorijevanje”, pročitajte u prilogu: ‘Iscrpljene smo i premorene. Nije dobro imati meko srce’.

Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo.

.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

Oglas