Prati nas

Povjerljivo

Standard

‘Penzija mi je 366 eura. Čime ću platiti starački dom?’

Nema dana kad nam se ne obrati barem jedna naša čitateljica, ili čitatelj, koji su razočarani iznosom mirovine zbog istog razloga – prijevremenog umirovljenja. Čak i ako im je zbog, najčešće prisilnog, umirovljenja za punu mirovinu trebala si samo godina bilo staža, bilo godina starosti, kažnjeni su doživotno.

Objavljeno

|

Gospođa Marija, umirovljenica, dijeli svoju borbu s niskom mirovinom nakon deset godina neplaćenih doprinosa. Iako je radila 35 godina, prima mirovinu kao socijalnu pomoć. Njena priča oslikava nepravdu i strahove za budućnost.
ilustracija: S. Bura/mj

Ovih dana stiglo nam je pismo gospođe Marije. Očajna je, piše nam, jer godine idu, a ona prima tek nekih pola iznosa za starački dom. Nije sama, objašnjava, skrivila svoj odlazak u prijevremenu mirovinu, već nakon otkaza nije mogla naći posao pa se uhvatila za slamku spasa.

“Kad sam se 2013. umirovila, imala sam 57 godina života i 35 staža. Radila sam na poslovima za koje je trebala srednja stručna sprema. Firma u kojoj sam radila otišla je u stečaj, silom prilika otišla sam u prijevremenu mirovinu. Na to sam se odlučila jer nikako nisam mogla naći posao, a prijevremeno umirovljenje nudilo mi se kao opcija. Na kraju sam prihvatila”, objašnjava nam u pismu gospođa Marija.

Deset godina neplaćenih doprinosa

Problem leži u, pogađate, visine mirovine. “Izračun moje mirovine glasio je na 227 eura. Do sada mi je mirovina narasla na 366 eura. Boli me to što je u izračun moje penzije ušao cijeli moj staž, a ne najboljih 10 godina, kako se nekad prije računalo. Evo i zašto – firma u kojoj sam radila bila je u privatnom vlasništvu, a privatnik meni i mojim kolegama čak 10 godina nije uplaćivao doprinose.”

“Ono što smo uspjeli ishoditi, što se tiče te nepravde za koju nismo sami krivi, je to, da nam je mirovinsko desetogodišnje razdoblje priznalo kao da smo bili na minimalcu. To znači da mi je u obračun ušao minimalac, a ne prosjek stvarne plaće”, pojašnjava nam ljutito u pismu gospođa Marija.

“Tko sada ispašta? Mi, s ovakvim bijednim mirovinama. I što reći dalje, kad je poslodavac državi ostao dužan četiri milijuna tadašnjih kuna? Sada imam 67 godina i žrtva sam doživotne penalizacije zbog neodgovornosti poslodavca i posljedično prijevremenog umirovljenja.”

“Dobivam mirovinu koju zbog sramotnog iznosa doživljavam kao socijalnu pomoć, iako sam 35 godina dala sve od sebe na poslu. Opravdano se pitam kako jednog dana platiti dom za starije”, iznosi nam svoje strahove za budućnost.  

Jasminka: 36 godina rada za 388 eura

Slične strepnje muče i našu čitateljicu Jasminku, koja je također silom prilika prihvatila prijevremeno umirovljenje. Tvornica u kojoj je radila, objašnjava nam, otišla je u stečaj i potom je bila prodana, a radnici otpušteni.

Imala je tada 57 godina i devet mjeseci, a ostvarila je punih 36 godina radnog staža. “Za sve te godine rada i nesretno otpuštanje s posla, ja sam zavrijedila 388,09 eura mirovine”, napisala nam je kratko, ali znakovito gospođa Jasminka. Samo oni koji istu muku muče znaju kako izgleda preživljavanje s tim iznosom.

Zanima nas vaša priča

Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!

.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.