Američki umirovljenik: ‘Otišao sam operirati koljeno, a na kraju ostao bez noge’

Boljelo ga je koljeno pa se, objašnjava umirovljenik Mark, po preporuci specijalista odlučio na potpunu zamjenu koljena. “Očekivao sam, kao što su mi objasnili u bolnici, da ću za dva ili tri mjeseca najnormalnije hodati i da će sve biti u najboljem redu. Nije tako ispalo. Otprilike dva tjedna nakon operacije, jedne sam večeri osjetio da sam se sav naježio i da me hvata takav umor da se ne mogu odvući ni do kreveta”, započinje svoju ispovijest na Quori gospodin Mark.

Sin ga je, objašnjava potom, htio odvesti na hitnu. “Nisam htio ići jer sam mislio da će mi proći do jutra. No, ujutro više nisam mogao ni sjediti. Počeo sam kašljati, da bih na kraju i povratio. Supruga i sin pomogli su mi da nekako dođem do auta i odvezli me na hitni prijem.”

“Imao sam plućnu emboliju, u lijevom plućnom krilu. To je bilo ono što mi je oduzelo apsolutno svu energiju. Na kraju sam u bolnici ležao skoro mjesec dana. Za to vrijeme, uginuo mi je pas. Osjećao sam se potpuno slomljeno, da ne kažem izgubljeno”, opisuje kroz što je prolazio.

Krenulo od infekcije

No, ni dalje nije sve išlo kako je priželjkivao. “Nakon što sam se oporavio od plućne bolesti, dobio sam gadnu infekciju na operiranoj nozi, imao sam iscjedak na van. Ponovno sam otišao na hitnu, tamo su mi napravili drenažu i dali mi antibiotik. Bilo mi je malo bolje uz lijekove i mijenjanje zavoja. A onda sam dobio koronu i zakompliciralo se opet i s nogom – na mjestu gdje sam imao infekciju, počeo sam krvariti i ponovno sam otišao na hitnu”, otkriva užasan slijed događaja.

Liječnici su ga poslali kući s intravenoznim antibioticima koje je trebao primati šest tjedana. “Nije mi bilo bolje. Imao sam lošu reakciju na taj antibiotik, koji se na kraju pokazao krivim za moju infekciju. Prekinuo sam terapiju, ali sam se nakon nekoliko mjeseci onesvijestio i opet bio vrlo slab. Imao sam i nekih kognitivnih problema, koji su uglavnom uključivali lošu prosudbu. U to sam vrijeme imao i napadaj bubrežnog kamenca“, opisuje gospodin Mark svoje muke.

Najteža odluka

Da se svi njegovi problem ne bi sveli samo na zdravstvene, spetljao se na internetu s prevarantom. “Uspio mi je izbiti nešto novca iz džepa, toliko o mom zdravom razumu u to vrijeme. Kako bilo, infekcija mi nije prošla do kraja, još mi je malo curilo iz rane. Nekih četiri mjeseca nakon što sam prestao uzimati one zadnje antibiotike, vratio sam se svom kirurgu i tamo su mi opet radili drenažu i dali mi antibiotik. Tada sam prvi put razmišljao o tome da mi amputiraju nogu, jer je bilo rizično da mi infekcija ode dalje, a onda mi više ne bi bilo spasa”, piše iskreno.

Odlučio se za amputaciju. Sada mu je, opisuje, dobro, ali oporavak ide sporo. “Moram biti oprezan dok bilo što radim ili kad negdje idem, jer sam još uvijek slab, iako to ne shvaćam dok mi nešto ne ode ukrivo. Jednostavno ću vam reći, živ sam nakon svega, ali sam prošao pakao.”

“Nisam očekivao da ću imati ovakvu godinu. Uvijek sam bio u formi i sposoban brinuti za sve. Sada moram biti jako strpljiv i dati si priliku da se izliječim, dopustiti obitelji da brine o meni i sam brinuti o sebi”, dirljivo je, bolno i nadasve iskreno napisao ovaj umirovljenik.