Roditeljstvo je najveća sreća i životni cilj; govore to reklame i filmovi kojima smo izloženi. Govore to i naši roditelji, profesori pa i Crkva. Ipak, iza idealizirane slike obiteljskog života kriju se i brojna žaljenja o kojima se rijetko govori. Zapravo, o njima se gotovo nikad ne govori.
Istraživanja iz različitih zemalja pokazuju da između 5 i 14 posto roditelja žali što su imali djecu. Riječ je o milijunima ljudi diljem svijeta koji se suočavaju s dubokim unutarnjim konfliktima, društvenom stigmatizacijom i psihološkim posljedicama.
Gallupovo istraživanje iz 2013. pokazalo je da 7 posto Amerikanaca starijih od 45 godina žali zbog toga što su postali roditelji, a prema nekim istraživanjima taj broj je danas narastao na 8 posto. Toliko se i Nijemaca složilo s izjavom “da mogu danas ponovno birati, ne bih htjela (htio) imati dijete”, a čak ih je 11 posto reklo da bi se djelomično složilo s ovom izjavom.
Najviša stopa zabilježena je u Poljskoj, gdje između 10,7 posto i 13,6 posto roditelja priznaje žaljenje. U Velikoj Britaniji YouGovovo istraživanje iz 2021. pokazalo je da 8 posto roditelja trenutno žali, dok je 6 posto u jednom trenutku osjećalo isto. Ukupno, čak 14 posto Britanaca u nekom je trenutku požalilo roditeljstvo.
Samohrani roditelji u prosjeku češće izražavaju žaljenje (27,3 posto) u odnosu na one u neformalnim vezama (18,2 posto) ili u braku (9,8 posto). Financijske poteškoće dodatno povećavaju rizik: petina roditelja u lošim materijalnim uvjetima priznaje žaljenje.
Psihološki čimbenici snažno oblikuju roditeljsko iskustvo. Oni koji su doživjeli traumatična djetinjstva, pate od lošijeg mentalnog i fizičkog zdravlja ili imaju izražene perfekcionističke sklonosti, skloniji su osjećaju izgaranja i krize identiteta. Glavni okidači su neispunjena očekivanja, nesklad između idealizirane slike roditeljstva i iscrpljujuće svakodnevice, te pritisci društva i obitelji da se postane roditelj.
I dok se u izravnim komunikacijama gotovo nikada ne čuje “žao mi je što sam postao otac” ili “nisam nikada trebala postati majka”, digitalne zajednice otvaraju prostor za najintimnije ispovijedi koje bi bile društveno stigmatizirane u izravnoj komunikaciji.
Stotine tisuće roditelja priznaju najskriveniju tajnu
Tako je Reddit zajednica Regretful Parents narasla je sa 44.000 članova u 2022. godini na trenutnih 168.000 članova. Facebook grupa I regret having children okuplja više od 84.000 pratitelja, dok se na TikToku pod istim hashtagom dijele tisuće svjedočanstava. Ovo su neka od njih:
“Nema sna, nema odmora, nema pauza, stalna vika, stalni zahtjevi, nimalo slobode, gladujem cijeli dan jer nema vremena skuhati išta osim onoga što djeca žele. Čistim doslovno cijeli dan, radim cijeli dan, a onda se brinem o djeci čim dođem kući. Glavobolja cijeli dan, vikanje cijeli dan, grižnja savjesti cijeli dan. A onda gledam svoje prijatelje koji nisu bili glupi kao ja i nisu imali djecu. Oni žive svoje živote i sretni su, dok ja sjedim i plačem svaki dan žaleći loše odluke.”
“Sin ima 11 godina i još uvijek svaki dan žalim. Dosadan je, naporan, nepristojan i ne podnosim biti u njegovoj blizini. Samo želim živjeti svoj život sama s prijateljima. Odbrojavam dane dok konačno ne ode iz mog doma. Da si mogu priuštiti internat, odmah bih ga poslala.”
“Školski su praznici. Ovaj tjedan vodim ga u aquapark pa na nogometni trening pa na zračni miting. Ništa od toga osobno ne bih željela. Iskreno, uopće ne uživam u društvu svog sina.”
“Jučer sam jecala u kupaonici jer moji slobodni dani nikada nisu slobodni. To je samo pakao. Od trenutka kad se probudim do trenutka kad djeca odu spavati, želim pobjeći iz svega toga.”
“Mrzim kad mladim roditeljima govore da treba cijeniti svaki trenutak s djecom. Kakva nerealna glupost. Zbog toga se osjećaju krivim zato je ne cijene svako noćno urlikanje, svaku eksploziju kakice, svaki udarac koji prime, svaki izljev bijesa i bacanje po podu, sve te beskrajne zahtjeve za hranom, beskrajno pospremanje, neposluh, bezobrazne odgovore. Toliko je toga što ne treba cijeniti. Normalizirajmo razgovor o tome.”
Posljedice na obitelj i društvo
Unatoč navedenom, mnogi roditelji koji žale i dalje iskazuju ljubav prema svojoj djeci i nastoje im pružiti najbolje što mogu. Riječ je o kompleksnoj temi, bez crno-bijelih odgovora. Roditelji koji su požalili svoje odluke pokazuju višu razinu depresije, anksioznosti i češće osjećaju tjelesnu bol. Trebaju pomoć, a ona se neće dogoditi dok se o ovoj temi ne bude otvoreno razgovaralo.
Strah od osude i etikete “lošeg roditelja” sprječava mnoge da potraže stručnu pomoć. A požaliti roditeljstvo ne znači nužno da roditelji ne vole svoju djecu, nego da su se našli u životnoj ulozi koju nikada nisu doista htjeli ili za koju nisu imali dovoljno resursa i podrške.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
