Mira: Život s 850 eura mirovine je mučenje, a ne lijepa starost

Kako preživjeti čak i s iznadprosječnom mirovinom? Pita se to naša čitateljica Mira koja je cijeli radni vijek provela kao tehnolog u jednoj domaćoj kompaniji. Iako je, dodaje, s primanjima bila zadovoljna, mirovina joj nije ispunila očekivanja.

“Primam oko 850 eura. Na papiru, možda se nekome to čini kao dobar iznos, ali stvarnost je sasvim drukčija. Ako netko misli da se s tim novcem živi lagodno, razočarat ću ga: to je dovoljno tek za tanko preživljavanje. Svaki mjesec računam od prvog do prvog i nikako da dočekam dan kada ću reći da sam nešto stvarno uspjela uštedjeti.”

Mira živi u Zagrebu u vlastitoj garsonjeri za koju kaže da ju je jedva otkupila, ali da još uvijek nije obnovljena nakon potresa. “Živim s rupom u zidu i bez ikakvih naznaka da će se to riješiti. Po svemu sudeći, morat ću se sama upustiti u popravak, a to su troškovi koje s ovom penzijom jednostavno ne mogu podnijeti. Godine prolaze, obećanja se gomilaju, a mi, obični građani, ostajemo prepušteni sami sebi.”

Iako je svojevremeno od Grada Zagreba planirala zatražiti parcelu na kojoj bi posadila vrt, od toga je odustala. Shvatila je da bi morala uložiti u alat i materijal, a s vrlo neizvjesnim ishodom. “Gradsko sam dijete i ne mogu zamisliti da bih se pod stare dane rastezala po zemlji od jutra do mraka, a i realno, nemam snage za to. Ne može svatko živjeti od zemlje, pogotovo kad se radi o ljudima koji su čitav život živjeli u gradu.”

Ipak, troškovi su joj, smatra, preveliki za mirovinu. “Samo na lijekove i vitamine mjesečno mi odlazi oko 100 eura, a na hranu više od 400. I zato neka mi nitko ne spominje ‘osnovnu potrošačku košaricu’ za samca od 270 eura. To je statistika koja nema veze s realnošću. Osnovno nije dovoljno jer ako jedemo samo ono najjeftinije, dugoročno ćemo potrošiti puno više na lijekove. Što kvalitetnije jedeš, manje trošiš na doktora, a zdravlje se ne može kupiti na akciji”, dodaje Mira i navodi da se ne sjeća kada je zadnji put kupila bocu nekog pića ili vina s kojima bi mogla počastiti goste i prolaznike.

Kad plati režije i hitne izdatke, ostaje joj ravno 150 eura. “Trebam li si kupiti cipele, možda nešto za odjenuti, ili odvojiti za odlazak u kazalište? Ali istina je da ne idem ni na kave ni u kazalište ni na izlete. Trenutačno moram kupiti novi frižider, a perilica rublja mi je pred izdahom. Dakle, ono što bi trebalo biti ‘višak’ za društveni život ili malo veselja, trošim na golo preživljavanje.”

“Moj život u penziji se svodi na stalno odricanje. Ljudi misle da je 850 eura velika mirovina, a zapravo je to bijeda. A pritom nas stalno uvjeravaju da je situacija u zemlji bolja, da inflacija jenjava, da standard raste. Zato pitam premijera Plenkovića i njegovu vladu: jeste li svjesni kako građani stvarno žive? Vidite li uopće razliku između brojki na papiru i stvarnosti u kojoj svaki umirovljenik vodi vlastitu bitku za golo preživljavanje?” zaključuje Mira. A kako vi živite i raspoređujete mirovinu? Napišite nam.