Iako se sve češće predlaže da svi umirovljenici dobivaju jednak iznos usklađivanja, jedino postotno usklađivanje čuva kupovnu moć i omjere svih mirovina. Svi drugi modeli postepeno brišu realnu razliku između onih koji su malo uplaćivali i onih koji su godinama ulagali znatno više. Samimim time, samo se postotno usklađivanje može nazvati usklađivanjem.
Zato umirovljenici s natprosječnim mirovinama upozoravaju da se guranjem ideje “svima isti iznos” obezvrjeđuje njihovo ulaganje u mirovinski sustav, promoviraju nerad i rad na crno, ali i nastavlja produbljivanje nepravdi koje su im nanesene.
Milena: Nemamo pravo ni na dio obiteljske mirovine
Milena tako kaže da su najviše zakinuti upravo oni koji su odradili dug radni staž, trudili se i dodatno se školovali uz redovan posao, radili i druge poslove te uplaćivali velike doprinose kako bi ostvarili pristojnu mirovinu. “Nikada zbog cenzusa ne ostvaruju nikakva dodatna prava. Oni koji imaju manje mirovine ostvaruju razna prava, bez obzira na ostale prihode i stvarno imovinsko stanje.”
Pozdravlja to što će se prvi put dijeliti dodatak temeljem godina staža, ali ističe najveću nepravdu: “Svi ti koji su zasluženo ostvarili pristojnu mirovinu nemaju pravo niti na dio obiteljske mirovine pokojnog supružnika, što je prestrašno.”
Milena naglašava i da povećanje u jednakom iznosu ne može biti pravedno jer ni obračun mirovine u startu nije jednak, a ni plaće se ne povećavaju u jednakom iznosu. “Uz sve to treba uzeti i u obzir koliko tko uživa tu mirovinu jer nije isto otići u mirovinu sa 35 godina staža i 55 godina života ili sa 45 godina staža i 65 godina života”, zaključuje.
Miho: Mirovine iz mirovinskog, socijala iz socijalnog
Miho s 45 godina staža kaže da spada u malobrojne. “Počeo sam raditi sa 19 godina i od tada neprekidno uplaćivao mirovinsko osiguranje. Plaća je bila za VSS pristojna za tadašnja vremena.” I on kaže da mirovine moraju ovisiti isključivo o uplatama, a da se moraju usklađivati u istom postotku za sve.
“Premale mirovine, proistekle su iz malih uplata, malo godina rada i drugih okolnosti”, objašnjava i dodaje da standard onih s mizernim mirovinama treba osigurati putem socijale, a ne iz mirovinskih sredstava.
Nada: Nisam bila na burzi, nisam radila na crno, ne primam dodatke
Nada ima mirovinu veću od 1.000 eura, dugo je radila i plaćala visoke doprinose. “Imala sam uvijek veću plaću, uplaćivala sam 46 godina doprinose i slažem se da mirovina ne smije biti socijala.” Navodi da poznaje ljude koji su “se vukli po burzi, radili na crno, putovali po svijetu i luksuzirali, a sada očekuju i primaju raznorazne dodatke te kukaju nad malom mirovinom”. Nada pita zašto se je ona trudila, ako će se zagovarati da mirovine idu prema izjednačavanju. “To bi zaista bila nepravda”, zaključuje.
Vlatko: Mogao sam i ja raditi u pogonu i svaki dan biti doma
Vlatko se umirovio prošle godine s 37 godina staža i sedam godina beneficiranog staža kao KV vozač. Zorno opisuje kako je došao do 1.100 eura mirovine: “Prošao sam veći dio Europe, spavajući u kabini daleko od obitelji. Koliko neprospavanih noći, koliko prekovremenih sati, koliko vikenda u kamionu?”
S druge strane, dodaje da “radnici u pogonima rade za nešto više od minimalca, plaćaju slabe doprinose, ne bune se i doma su svaki dan.” Bila bi nepravda kada bi se njegova ulaganja i trud izjednačili s onima koji su se trudili manje i ulagali simbolično, objašnjava.
Zašto je sve osim postotnog usklađivanja mirovina nepravedno?
Najjednostavnije je pokazati to na primjeru pojednostavljenog stopostotnog usklađivanja na temelju inflacije. Naš imaginarni umirovljenik Jure prima 700 eura mirovine, a njegov prijatelj Hrvoje 1.000 eura. Prema izračunu portala Koliko.HR, temeljna prehrambeno-higijenska košarica za samca stoji 250 eura.
Prije poskupljenja Jure može kupiti 2,8 košarica, Hrvoje četiri. Razlika je 1,2 košarice. Posve sigurno, Hrvoje je u boljem položaju, ali smisao usklađivanja nije da Jure može kupiti više, nego da obojici osigura jednaku kupovnu moć i nakon što cijene porastu. Jednostavno rečeno, usklađivanje nije povišica u smislu realne vrijednosti; ni za Juru, ni za Hrvoja.
Zamislimo inflaciju od pet posto. Košarica sada košta 262,5 eura. Skuplja je 12,5 eura. Ako se mirovine usklade za pet posto, Jure dobiva 35 eura više (ukupno 735), Hrvoje 50 eura više (ukupno 1.050). Na papiru je Hrvoje opet dobio više, ali u dućanu mu kupovna moć ostaje ista: Jure i dalje može kupiti 2,8 košarica, Hrvoje četiri. Razlika je opet 1,2 košarice. Tu je ključna razlika između usklađivanja i povišice. Idealno provedeno usklađivanje samo vraća mirovine na vrijednost prije poskupljenja. Kupovna moć se čuva, ništa više i ništa manje.
Ako se mirovine usklađuju s prosječnom plaćom, stvar je ista, gleda se njihov udio u plaći. Iako su iznosi u eurima veći, njihovi omjeri u odnosu na plaću ostaju nepromijenjeni. To bi bila i svrha ovakvog usklađivanja.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
