Rasprave o mirovinskoj “uravnilovci”, ideji postepenog izjednačavanja mirovina; bez obzira na uplate i plaće tijekom radnog vijeka; idu dalje. Od nekoliko stotina umirovljenika koji su nas proteklih desetak dana kontaktirali, većina je nezadovoljna postojećim sustavom. Jedni kažu da sustav nagrađuje mizerne uplate u mirovinsko osiguranje, a drugi suprotno: da nedovoljno nagrađuje pravi doprinos društvu kroz slabo plaćeni fizički rad iz kojeg nisu mogli proisteći izdašni doprinosi.
“Visoka mirovina je stvar sreće”
Umirovljenica, koja nam se predstavila kao Viki, smatra da su visoke plaće, a time i veći doprinosi za mirovinu, uglavnom stvar sreće. One koji se protive uravnilovci naziva sebičnima: “Apsurdno je reći da ljudi s malom mirovinom nisu radili i da se nisu zalagali. Nema svatko sreću da radi u dobroj firmi na dobro plaćenom radnom mjestu. Mi smo jadno društvo gdje svatko gleda samo sebe.” U njezinoj perspektivi, izjednačavanje mirovina ispravilo bi nepravde nastale na tržištu rada, a ne bi penaliziralo rad, već sretne okolnosti.
“Treba nagraditi fizički rad”
Slično rezonira i Ana koja je 35 godina radila fizički zahtjevan posao u mesnoj industriji, a danas prima oko 450 eura mirovine. Smatra da bi godine staža trebale vrijediti jednako za sve, neovisno o plaći i sektoru: “Svi smo radili i nismo krivi što nam se uplaćivala mizerija. Sve što smo zaradili su artritis i reume i siću od mirovine. Određivanje mirovine samo prema godinama staža bi bilo najpoštenije.” Za nju je neravnoteža između uredskih i fizičkih zanimanja nepravedna, a sustav bi, kaže, trebao prepoznati stvarni napor i radne uvjete, ne samo godine staža i uplaćene doprinose.
“Velika plaća im je dovoljna, u mirovini smo svi isti”
Vlado pak ide i korak dalje. Drži da su visoke plaće već bile dovoljna nagrada za one uspješnije te da bi mirovina trebala biti jednaka za sve. “Svima treba jednako. Budući su imali veće plaće dok su radili sad im dajemo duplo i u penziji. To su paraziti”, kaže ovaj umirovljenik koji ne prihvaća argument da su mirovine izravna posljedica staža i ukupno uplaćenih doprinosa, nego ih vidi kao socijalno pravo koje bi se trebalo raspodijeliti ravnomjerno.
“Privatizacija na teret onih s većim mirovinama”
Penzionerka Ivana ujednačavanje mirovina vidi kao način da se barem djelomično nadoknadi nepravda privatizacijskih slomova devedesetih. Ona i pokojni suprug zajedno imaju 62 godine staža, ali ona prima svega 400 eura obiteljske mirovine: “Nismo mi krivi za privatizaciju pa su nas poslali kući bez plaće i otpremnine.” Prema njenom iskustvu, teret privatizacijskog sloma treba se rasporediti na sve one koji su radili, a ne na one koji su tvrtke uništili, čita se iz njenog komentara.
Umirovljenici se tako ne mogu dogovoriti je li mirovina posljedica rada i doprinosa ili socijalno pravo. No posve je jasno da su na suprotnim stranama oni koji imaju pristojne mirovine i oni koji plešu na rubu siromaštva.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
