“Nadam se da će prosvjed donijeti neke rezultate jer si ne mogu uopće predočiti kako žive ljudi koji imaju dvostruko manju mirovinu od moje, koja je malo preko 900 eura. Život s 500, 600, pa ni prosječnih 700 eura ako je čovjek samac, sasvim sigurno nije opušten i siguran život”, govori nam 71-godišnja gospođa Sofija iz Zagreba.
Otkrila je da živi sa suprugom koji ima još bolju mirovinu od njezine te da ukupno imaju nešto više od 2.100 eura mjesečnog prihoda. Na pitanje čime su tijekom radnog vijeka osigurali natprosječne mirovine, odgovara da su imali dobra primanja.
“Suprug je radio u financijskom sektoru na rukovodećoj poziciji, a ja sam kao magistra farmacije s tri kolegice vodila tvrtku koja je dobro poslovala pa smo si uplaćivale visoke doprinose. Zbog toga danas imamo solidne mirovine, suprugova čak premašuje 1.200 eura.”
Mirovine za normalan, ne i raskošan život
Ono što prvo ističe kada govori o razlici između života s mirovinom od 600 eura i svoje jest da njezin način života nimalo ne spada u kategoriju luksuza. “Ne kupujem si zlato i bunde, da se razumijemo. Ali u odnosu na prijateljicu s kojom pijem kavu, a koja ima tristo eura manju mirovinu i živi sama, opuštenija sam oko mnogih stvari koje bi se danas trebale podrazumijevati. Mislim, kad se već hvalimo da ovoj zemlji tako dobro ide”, kaže i upozorava da bi samcima nužno trebalo osigurati zaseban dodatak.
Na pitanje koje su to ključne stvari, navodi: “Ona je intelektualka pa se ne žali bez prestanka, ali vidim da je u problemu čim treba platiti nešto izvan osnovne prehrane. Kaže da ne može svako malo dati dva i pol eura za kavu vani i pozove me da dođem kod nje. A i kava u trgovini je skupa, budimo realni.”
“Kad smo na Dolcu, rijetko si kupi cvijeće. Zna mi biti neugodno kad u nečemu pretjeram pred njom”, kaže i dodaje kako ne smatra da živi nekim raskošnim životom, ali na njezinom stolu uvijek ima voća, nekoliko puta tjedno priušte si meso i svaki dan kuha povrće.
Odricanje ima visoku cijenu za zdravlje i opće blagostanje
“Ono što je mojoj prijateljici postalo nezamislivo je održavanje auta, a mi ga održavamo bez problema. Znam da zimi strašno pazi na grijanje. Koliko se sjećam, njezin je račun bio oko 60 eura, dok je naš iznosio 150. Ljeti više ne ide na more, a mi si možemo priuštiti cijeli mjesec morskog zraka i plivanja. Doduše, bivša kolegica nam iznajmi povoljnije, ali želim reći, mi to lako pokrivamo. Ona ne ide”, navodi.
Ispričala je i kako im izgleda svakodnevica. “Kad smo kod kuće, odlazimo na tržnicu, kuhamo, šećemo, odemo na kremšnite u grad. Još smo relativno zdravi pa vikendima odlazimo u duge šetnje, često na Plešivicu ili u Zagorje. Povremeno putujemo s crkvenom zajednicom, gdje imamo već i veliki krug prijatelja. Tu i tamo ugostimo prijatelje kod kuće, odemo kod njih s bocom vina. Volimo otići u Lisinski ili Histrione”, govori nam.
‘Treba još glasnije kritizirati sustav’
“Razumljivo je da su ljudi koji su radili po 40 godina, pa i više, kao mi, frustrirani. U svakom slučaju, mislim da bi i sindikati i građani trebali glasnije kritizirati sustav i tražiti promjene jer oko sebe vidimo previše ljudi koji se u mirovini odriču, spajaju kraj s krajem i u velikim su problemima kad moraju financirati nešto što je izvan režija i osnovnih stvari za život. Nitko tko je radio desetljećima to ne zaslužuje”, zaključuje gospođa Sofija.
Otkrijte nam i vi kako živite u mirovini, pišite nam u obrascu ispod ovog teksta.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
