Prati nas

Zdravlje

Višak vitamina C potiče stvaranje bubrežnog kamena

Vrlo vjerojatno je siguran kada se uzima u preporučenim količinama. U nekih ljudi vitamin C može izazvati mučninu, povraćanje, žgaravicu, želučane grčeve i glavobolju. Vjerojatnost nastanka tih nuspojava povećava se sa količinom C vitamina koja se uzima.

Objavljeno

|

Da li je vitamin C opasan?
foto: Pexels

Askorbinska kiselina (vitamin C) je u vodi topivi vitamin, što znači da ga ljudski organizam, za razliku od nekih životinjskih, nije u stanju sintetizirati, nego ga mora unositi hranom. Najbolji izvori vitamina C su svježe voće i povrće, posebno agrumi (limun, naranče, mandarine). Povijesno, vitamin C se koristio u liječenju i prevenciji skorbuta, koji je bio osobito čest u mornara koji su dugo plovili morima, a da nisu bili u mogućnosti konzumirati svakodnevno svježe voće i povrće, piše znanstveno-liječnički tim portala Dokazi u medicini.

Vitamin C je nedvojbeno efikasan u liječenju skorbuta, moguće efikasan za poboljšanje apsorpcije željeza i u oboljelih od genetske bolesti zvane tirozinemija. Vrlo vjerojatno je siguran kada se uzima u preporučenim količinama. U nekih ljudi vitamin C može izazvati mučninu, povraćanje, žgaravicu, želučane grčeve i glavobolju. Vjerojatnost nastanka tih nuspojava povećava se sa količinom C vitamina koja se uzima.


Količine veće od 2000 mg vjerojatno nisu sigurne i mogu izazvati bubrežne kamence i teški proljev. U osoba sklonih nastanku bubrežnih kamenaca dugotrajno svakodnevno konzumiranje količina većih od 1000 mg vitamina C značajno povećava rizik od ponovnog javljanja bubrežnih kamenaca. Valja napomenuti da je 1000 mg vitamina C doza 10 puta veća od najveće potrebne.

Višak vitamina C se ne pohranjuje nego izlučuje mokraćom

Što se više nepotrebnog vitamina C unese u organizam, više se izlučuje bubrezima. Najčešći oblik bubrežnih kamenaca su kalcijum-oksalatni. Neki ljudi metaboliziraju vitamin C do oksalata. Sam je vitamin C kiselina, što znači da što ga ima više u mokraći, to će mokraća biti kiselija (pH niži). Najveći rizik od kristalizacije kalcijum oksalata je pri pH vrijednosti 4.5-5.5.

Vjerojatnost nastanka bubrežnih kamenaca mogla bi biti veća u ljudi koji duže imaju niske pH vrijednosti mokraće, što je i dokazano studijom provedenom u Švedskoj, a objavljenoj u prestižnom medicinskom časopisu JAMA. Cilj studije je bio utvrditi da li uzimanje vitamina C (u količinama od otprilike 1000 mg) povećava rizik od nastajanja bubrežnih kamenaca. Godine 1997. počelo je praćenje 48 850 ispitanika, dobi 45 do 79 godina. Ispitanici su praćeni ukupno 11 godina, pri čemu se pokazalo da je rizik od nastanka bubrežnih kamenaca bio dvostruko povećan u odnosu na onekoji nisu uzimali vitamin C. Snaga ove studije je veliki uzorak, pouzdani podaci o unosu vitamina C i gotovo potpuno praćenje ispitanika do samog kraja studije. Analizom je utvrđeno da je gotovo 90% kamenaca bilo građeno od kalcijevog oksalata.

Vitamin C u prahu

Ako vitamin C uzimate u prahu, teško je znati precizno koliko ste ga uzeli. Doduše, vitamin C je foto i termolabilan (svjetlost i toplina ga razgrađuju), tako da je nestabilniji ako je u obliku praška. Stoga, svoje potrebe za ovim vitaminom dopunjujte iz riznice svježeg voća i povrća, koje osim vitamina C sadrži i visokovrijedna vlakna i druge vitamine i minerale.

.

Zdravlje

Vratio se SARS? Ovo je sve što, za sada, trebate znati o toj opakoj zarazi

Pandemiju koju pamtimo iz 2002. godine ubila je 800 osoba. Čini se da je nova epidemija virusne upale pluća koja se ovih dana širi Kinom – povratak te bolesti.

Objavljeno

|

Autor

Uzročnik koji se krajem prošle i početkom ove godine pojavio u kineskom Wuhanu je, sudeći prema mišljenju virusologa iz Berlina, Christiana Drostena sličan virusu SARS, koji je 2002. godine izazvao pandemiju. “To je ista vrsta virusa, samo drugi oblik”, rekao je direktor Instituta za virusologiju na berlinskoj klinici Charitéza njemačku novinsku agenciju dpa.

Kako prenosi Deutsche Welle, razlike su prvenstveno u proteinima kojima se virus vezuje za ljudske stanice. U pandemiji SARS-a, koja je krenula iz Kine, zabilježeno je 8.000 slučajeva. 800 osoba je umrlo.


Kineske službe su javile da je novim uzročnikom zaražena 41 osoba, a više pacijenata je u kritičnom stanju. Jedan već prethodno teško oboljeli 61-godišnjak je podlegao infekciji. Pri tom su se pojavili sumnjivi slučajevi i na Tajlandu, u Južnoj Koreji i Singapuru. Drosten kaže da ove slučajeve treba uzimati s rezervom čak i kada postoji laboratorijska potvrda da se radi o istoj vrsti virusa.

Skraćenica SARS dolazi iz engleskog jezika “Severe Acute Respiratory Syndrome” (Teški akutni respiratorni sindrom) i označava simptome bolesti, a radi se o teškoj virusnoj upali pluća.

Koji su simptomi SARS-a?

Prvi simptomi SARS-a su visoka temperatura, preko 38 stupnjeva, jaki bolovi u grlu i jak kašalj. Tu su još i klasični simptomi gripe poput glavobolje, proljeva, općeg osjećaja slabosti i ukočenosti mišića. SARS se između ostalog može dijagnosticirati rengenskim snimkom pluća.

Pretpostavlja se da je virus prešao s cibetke na ljude (foto: Marjo Groenewegen/Pixabay)

Porijeklo SARS-a?

Virus pripada vrsti korona virusa. Sumnja se da je nastao mutacijom ili genetskom razmjenom s drugim virusima. Velika je vjerojatnost da se virus prenio sa životinja na ljude – prvobitno s cibetke.

SARS se pojavio 2002. u kineskoj provinciji Guangdong, koja je u prošlosti često bila na naslovnicama kao mjesto opasnih zaraznih bolesti. U ovoj provinciji živi veoma veliki broj ljudi na malom prostoru, u najčešće lošim higijenskim uvjetima, koji pogoduju nastanku opasnih virusa.

Šta jo poznato o uzročniku SARS-a?

Virus SARS-a potiče iz grupe Korona virusa. Ovi pak pripadaju grupi RNK virusa koji mogu razviju vrlo mnogo varijanti. Oni vrlo brzo i vrlo često kopiraju svoj nasljedni materijal (RNK, ribonukleinska kiselina). A to otežava razvoj cjepiva.

Uzročnik se može laboratorijski dokazati. Zaražena osoba razvija antitijela, koja se mogu otkriti testom, za koji je potrebna mala koncentracija uzročnika. Dovoljno je manje od tisuću virusa u jednom mililitru. Usporedbe radi, kod oboljele osobe koncentracija po mililitru dostiže od deset do stotinu tisuća virusa.

Vrijeme inkubacije SARS-a?

Vrijeme inkubacije se računa od trenutka infekcije do izbijanja bolesti. Iskustvo je pokazalo da inkubacija virusa SARS-a traje od dva do sedam dana. U rijetkim slučajevima bolest može izbiti i nakon deset dana.

U kineskoj pokrajini Wuhan otkriven je nulti pacijent (foto: Benjamin Chris/Unsplash)

Postoji li terapija za SARS?

Moguće je ublažiti tijek bolesti. Kod prvog vala zaraze virusom SARS, pacijenti su bili strogo izolirani i liječeni u posebnim odjelima bolnica, kako bi se spriječilo dalje širenje bolesti. Liječnici i drugo medicinsko osoblje su mogli prilaziti pacijentima samo u zaštitnoj odjeći i sa specijalnim maskama za disanje.

Koliko su visoke šanse da zaraženi virusom prežive?

Procjenjuje se da je smrtnost zaraženih virusom između tri i pet posto. S druge strane konvencionalna upala pluća je smrtonosna u deset posto svih slučajeva. Ljudi koji su se uspješno izborili s virusom SARS-a, ne moraju računati s posljedicama.

Kako se zaštititi?

Savjetuje se izbjegavanje velikih skupova ljudi u pogođenim oblastima, kako bi se spriječilo da dođe do moguće zaraze kapljičnom infekcijom. Zaštitna maska također može pomoći u izbjegavanju zaraze. No, ovakva zaštita ne može zadržati sve viruse, nego samo umanjiti rizik zaraze.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP