Prati nas

Vijesti

100.000 kuna: Zbog alimentacije za unuke, ovršeni baka i djed Kišur

Njezina je mirovina 1500 kuna, suprugova 3400 kuna. Iako imaju presudu o zajedničkim susretima s unucima, ne viđaju ih. Jer ne žele djeci priuštiti stres koji bi doživjeli da ih se pod policijskom pratnjom silom dovodi na susrete s bakom i djedom.

Objavljeno

|

Zbog alimentacije za troje unuka Slavica (69) i Josip Kišur (80) iz Sesveta ovršeni su prošli mjesec za sto tisuća kuna. Dug od 68.700 kuna za uzdržavanje troje unučadi narastao je od 2013. s kamatama i troškovima 30-ak tisuća kuna. Slučaj je jedinstven jer njihov sin nije otišao od svoje djece i zanemario brigu o njima, već je poginuo, javlja Večernji list.

Baka i djed tvrde da su im unuci ostvarili obiteljsku mirovinu po pokojnom ocu i dječji doplatak. Njezina je mirovina 1500 kuna, suprugova 3400 kuna. Iako imaju presudu o zajedničkim susretima s unucima, ne viđaju ih. Jer ne žele djeci priuštiti stres koji bi doživjeli da ih se pod policijskom pratnjom silom dovodi na susrete s bakom i djedom.


Dok im je sin bio živ, sa suprugom i troje male djece živio je u istom dvorištu. Dvoje djece imalo je 18 mjeseci, a jedno tri godine kad im je otac 2007. poginuo u prometnoj nesreći. Snaha je nakon 13 dana odselila svojima i zabranila svekrvi i svekru viđanje unučadi, piše Večernji. Baka i djed zatražili su i sudski dobili odluku o viđanju, nakon čega je snaha djecu jedno vrijeme dovodila. Kad je prestala, a oni zatražili da se susreti nastave, zatražila je uzdržavanje. Obveza bake i djeda umjesto roditelja koji ne uzdržava svoje dijete uvedena je u Obiteljski zakon 2003., a propisana je i postojećim Obiteljskim zakonom iz 2015.

Sindikatu umirovljenika javlja se sve veći broj starijih osoba, žaleći se na presude kojima su dužni uzdržavati unučad, a i sami teško preživljavaju uz male mirovine.

Jasna A. Petrović (foto: Sandro Bura)

“Takav je model moguć sam u nekim američkim državama, ali ne u europskim zemljama jer nije u duhu socijalne države”, kaže Jasna Petrović, čelnica Sindikata, ističući kako države jamče uzdržavanje u takvim slučajevima. “I Hrvatska ima Zakon o privremenom uzdržavanju, a on predviđa da, u slučaju kad roditelj koji ne živi s djetetom ne pridonosi njegovu uzdržavanju, to čini država, te naknadno utjeruje sudski taj novac od obveznika uzdržavanja. Država isplaćuje najdulje tri godine, i to samo pola iznosa od zakonski propisane alimentacije. Prije desetak dana propala je inicijativa Živog zida i SNAGA-e da uzdržavanje od države bude u 100-postotnu iznosu. Štoviše, Hrvatska je, unatoč činjenici da 20 posto djece raste u siromaštvu, za 2018. i 2019. smanjila iznos za ovu svrhu s 21,8 milijuna kuna na 18 milijuna. Odlučili su valjda jače pritisnuti bake i djedove, populaciju koja po primanjima također spada u najugroženije.”

.

Vijesti

‘Makarski umirovljenici gladuju. Svi osim povlaštenih su ugroženi. Nešto se mora hitno učiniti!’

Sve više ljudi kopa po smeću i nema tu razlike jer su svi ugroženi osim onih koji dobivaju povlaštene mirovine. Nešto se mora učiniti, i to hitno.

Objavljeno

|

Autor

Zašto su ljudi siromašni?

Kopanje po kontejnerima u potrazi za plastičnim bocama, od kojih se dnevno može zaraditi barem 20 kuna za kruh i mlijeko, postalo je, nažalost, hrvatska realnost, i to nezaposlenih, socijalnih slučajeva, zaposlenih s malim primanjima i – najžalosnije – umirovljenika, koji su svoj cijeli radni vijek radili misleći da će se na koncu, kad odu u mirovinu, moći pošteno odmoriti, piše Slobodna Dalmacija.

Ovakva je slika, kao i u većini hrvatskih gradova, vidljiva i u turistički razvijenoj Makarskoj, u kojoj nema svatko sreće zarađivati na iznajmljivanju apartmana ili uživati u pristojnoj mirovini.


Granica siromaštva

 “Umirovljenici u Makarskoj žive u dosta nepovoljnoj situaciji jer od njih 1500, 1000 ih ima mirovine manje od 2500 kuna, pa ih čak 800 prima mirovine od oko 1600 kuna, a dosta ih je s najmanjim mirovinama od 700 kuna”, kaže predsjednik makarskog ogranka Hrvatske stranke umirovljenika Milan Grbavac.

“Granica siromaštva lani je iznosila 2320 kuna, tako da u Makarskoj 1200 umirovljenika živi ispod praga ljudskog dostojanstva, a s druge strane, ima ih 70 s povlaštenim mirovinama i do 12 tisuća kuna. Prema hrvatskom Zakonu, košarica za četveročlanu obitelj iznosi 4500 kuna, a za dvočlanu 2300 kuna, pa je prema brojkama jasno kako živi bračni par umirovljenika. Jadno i bijedno, kako nitko ne zaslužuje nakon četiri desetljeća radnog vijeka”, govori Grbavac, dodavši da se umirovljenici koji imaju svoje apartmane malo ‘pokriju’, a neki i rade na pola radnog vremena, posebno bivši policajci ili vojnici koji su relativno mladi otišli u mirovinu.

Rade na crno da bi preživjeli

Kako kaže, mnogo makarskih umirovljenika radi na crno, i to sve poslove, od čišćenja apartmana, stanova i kafića, do čuvanja djece i na bauštelama, bave se svim i svačim samo kako bi mogli preživjeti.

“Do sada su prilikom rada nakon umirovljenja morali zamrzavati mirovinu, a sada zakonski više ne moraju, ali im se skida dio mirovine ako rade četiri sata dnevno ili 20 tjedno, primjerice s 2000 na 1940 kuna. S obzirom na to da na tržištu manjka radne snage, dosta umirovljenika rade i kao vozači autobusa”, kaže Grbavac, te napominje da su najkritičniji umirovljenici koji su bolesni jer mjesečna mirovina od 2200 kuna nije dostatna ni za život, a kamoli za lijekove.

Makarska (foto: Maria Butyrina/Unsplash)

Bježe od prijatelja, jer nemaju za kavu

„”Primjerice, moja mjesečna mirovina iznosi 2400 kuna, od čega dopunsko zdravstveno osiguranje plaćam 80 kuna, a 454 kune svakog mjeseca potrošim za lijekove, što je gotovo petina mirovine i to nije dostatno za život. Događa se da na ulici sretnete prijatelja ili kolegu umirovljenika i doslovno bježite od njega jer nemate ni za kavu”, govori Grbavac za Slobodnu.

Napominje i da Makarska kao grad ne vodi računa o svojim umirovljenicima, koji su božićnicu nakon šest godina pauze počeli dobivati za vrijeme bivšega gradonačelnika Tončija Bilića. Ove se godine tako božićnica od 200 kuna dijelila umirovljenicima čija mjesečna primanja ne prelaze 3500 kuna, pa su oni s 1200 i 3500 kuna mirovine dobili poklon-bon u istom iznosu, što nije dobra raspodjela.

Preživljavanje magijom

“Kako živimo? Ne znam ni ja kojom magijom. Makarski umirovljenici uglavnom hranu kupuju na akcijama i pomno prate u kojim se trgovačkim lancima one odvijaju, a usput, primjerice, na tržnici besplatno uzimaju oštećeno voće i povrće pred kraj radnog vremena. Većina umirovljenika srami se svojeg financijskog stanja, pa nerijetko plastične boce iz kontejnera kupe i umirovljeni profesori, ali to je danas neminovno”, govori Grbavac, kojega općenito ljuti omjer povlaštenih i radničkih mirovina, odnosno 30 posto radničkih i 70 povlaštenih, čijim je umirovljenicima prosjek rada bio sedam godina, što se, kako tvrdi, u većini slučajeva odnosi na saborske zastupnike i suce.

“U zadnje dvije godine povlaštene su mirovine u prosjeku porasle za više od 1000 kuna, a radničke nisu, dok s druge strane u našem gradu jedva životare umirovljenici koji primaju mjesečne mirovine od 700 kuna, a uglavnom je riječ o ljudima koji su se razboljeli nakon 13 ili 14 godina rada i onda su otišli u invalidsku mirovinu. U Makarskoj je prosjek mirovine bio 2300 kuna i pokazalo se da nam je ekonomija najgora u cijeloj regiji. Znači, nakon 40 godina rintanja i u 61. godini života čovjek ode u mirovinu, i ne da krpa kraj s krajem ili živi od 1. do 1., nego životari prvih 10 dana, a ostalih 20 dana gladuje.”

“Sve više ljudi kopa po smeću i nema tu razlike jer su svi ugroženi osim onih koji dobivaju povlaštene mirovine. Nešto se mora učiniti, i to hitno”, zaključuje Grbavac za Slobodnu.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP