Prati nas

Mozaik

Stariji su skloniji nacionalizmu, rasizmu i diskriminiranju – starijih

Psiholozi kažu da treba uzeti u obzir da su stariji ponekad odrastali u puno rigidnijem i predrasudama sklonom vremenu. No ta teza ne drži vodu, recimo, na našim područjima koja su nazadovala u jednom dijelu osobnih sloboda i ljudskih prava uz jačanje religijskih utjecaja.

Objavljeno

|

Penzioneri u tramvaju
foto: bigStock

Često negodujemo kada mladi diskriminiraju starije, ali to ne znači da i stariji ne diskriminiraju svoje vršnjake. I jedno i drugo, uz kulturološke korijene, imaju uzrok i u biologiji.

Koliko puta ste i sami rekli da se „stari“ političari trebaju povući sa scene i sve prepustiti “mladima i nepotrošenima”? Nismo samo jednom pročitali zgroženi komentar na objavu fotografije starije manekenke u donjem rublju, iako je osoba koja ju je poslala čak i starija od spomenute manekenke. Uostalom, nedavno smo progovorili o diskriminaciji i društvenoj osudi na koju, posebno među ljudima zrelih godina, nailaze oni koji su odgodili roditeljstvo ili su ga ponovili u pedesetim i šezdesetim godinama života.


Za ovo postoji i naziv – internalizirani ageizam (dobizam). Opisuje mentalno stanje kada ste i sami u ozbiljnim godinama, a pri tome prihvaćate i širite sve predrasude koje društvo ima prema vašoj dobnoj skupini.

Todd D. Nelson, psiholog na kalifornijskom Sveučilištu Stanislaus definirao je ageizam kao “predrasudu prema budućoj verziji sebe koje se bojimo”. Već oko treće ili četvrte godine života, tvrdi Nelson, upijamo kulturne predrasude o starenju. “Društvo na starenje projicira stigmu ovisnosti o drugima ili tereta”, razrađuje tezu gerontologinja Tracey Gendron sa Sveučilišta Virginia Commonwealth. Uz to, ta ideja stalno se osnažuje marketingom koji starenje prikazuje kao nešto loše, nepravednim tržištem rada ili političkim porukama da stariji ljudi koštaju više no što privređuju ili daju društvu.

Za sve je kriv mozak

Ipak, one početne predrasude prema starijima koje smo stekli u djetinjstvu s vremenom nestanu pa se opet vrate u starijoj dobi. Jedan od razloga, tvrde neki znanstvenici, jest i ta što su stariji ljudi općenito skloniji predrasudama, bilo da se radi o nacionalizmu, rasizmu ili ageizmu, a što je istraživanjem potvrdio profesor psihologije na Sveučilištu u Queenslandu, William von Hippel.

Psiholozi kažu da treba uzeti u obzir da su stariji ponekad odrastali u puno rigidnijem i predrasudama sklonom vremenu. No ta teza ne drži vodu, recimo, na našim područjima koja su nazadovala u jednom dijelu osobnih sloboda i ljudskih prava uz jačanje religijskih utjecaja.

Psihoneurolozi su i za to pronašli objašnjenje. Frontalni režnjevi mozga zadnji se razvijaju tijekom ljudskog sazrijevanja i prvi atrofiraju kako starimo. To ne umanjuje inteligenciju osobe, ali “stanjuje” filtre koje mozak primjenjuje na neprihvatljive ideje i nevažne misli.

Upravo zbog toga, tvrde znanstvenici, starije osobe sve teže pronalaze riječi za reći ono što misle, a izgovaraju misli koje su ranije potiskivali, jer su bili svjesni da nisu ispravne ili prihvatljive. To je veći problem, kaže von Hippel kod osoba koje su na javnoj sceni i koje zbog nedostatka inhibicija mogu promovirati društveno štetne ideje.

“Zle cure” u staračkim domovima

Izvan javne scene s ovim se problemom često susreću radnici domova umirovljenika od kojih se zna čuti kako su neke starije osobe zle i pakosne te da (posebno žene) podsjećaju na “pakosne cure” iz srednje škole. Takve osobe vrlo su kritične, o svakome imaju nešto ružno za reći i sve one koje se ne uklapaju u njihovo viđenje svijeta nazivaju ishlapjelima i starima te se vrlo okrutno odnose prema njima. Ironično, upravo bi domovi za umirovljenike trebali biti mjesto nulte stope tolerancije za takvo razmišljanje.

Hippelovo istraživanje ponudilo je je jednu vrlo zanimljivu interpretaciju koju možemo primijeniti na gornji slučaj. Kao djeca svi smo se voljeli izrugivati starijima, mislili smo da nisu dovoljno pametni, napredni i da su u svakom slučaju inferiorniji u odnosu na mlade. Kako smo odrastali, naučili smo da to nije istina i da je takovo postavljanje stvari moralno neprihvatljivo. Dakle, preispitali smo svoje ranije i primitivnije stavove. Kako starimo, kočnice i filtri su sve slabiji pa naša ranija uvjerenja izbijaju na površinu, bez obzira što možemo i sami biti svjesni da su ona moralno neispravna i ne prikazuju stupanj do kojeg smo se razvili kao osoba. Ukratko, kako starimo, iz nas progovaraju neke ranije i nedorađenije verzije nas samih.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”.

.

Show

Gabi Novak o životu s Arsenom: ‘Uvijek se znalo da će se vratiti meni’

‘Pitali su me kako ga mogu trpjeti, ali ne smiješ biti egoist, ako nekoga iskreno voliš, poštuješ i poznaješ’, kazala je Gabi o 45 godina s Arsenom.

Objavljeno

|

Autor

“Arsen je bio težak čovjek”, izjavila je u programu N1 televizije pjevačica Gabi Novak (83). Prisjećajući se suživota s proslavljenim autorom Arsenom Dedićem (1938.-2015.), a koji je trajao 45 godina, kazala je kako je njihovo upoznavanje bilo dugo te da su u vezu su ušli nakon desetljeća poznanstva i propasti brakova u kojima su bili.

Gabi je, podsjetimo, bila udana za dirigenta i skladatelja Stipicu Kalogjeru, a Arsen je bio oženjen s Vesnom Suligoj s kojom ima kći Sandru. “Jednog dana smo kliknuli i odlučili krenuti. Obavijestili smo obitelji da ćemo biti zajedno. Već se i šuškalo o nama. Ozbiljno smo krenuli 1970. godine”, prisjetila se Gabi. Vjenčali su se 1973. godine kada im se i rodio sin Matija.


“Bila sam mu mirna luka kroz ta sva njegova lutanja i faze. Organizirala sam mu uredniji život. Bila sam mu velika podrška, a on je imao veliko povjerenje i vjerovao je u moj glazbeni ukus i intuiciju. Imali smo predivne godine”, ispričala je o ljubavi koju znamo gotovo cijeli život. Jer tko nije čuo za Gabi i Arsena, njenu blagost i njegovu “bodljikavu” narav?

“On je bio vrlo teška osoba i trebalo je izdržati njegove momente. Znao je biti itekako oštar, sarkastičan, mnoge je uvrijedio. Ali je bio i nježna osoba i dobar čovjek, ali baš poeta. Po njegovim pjesmama sam znala u kojoj je fazi. Bio je vidovit u svojim tekstovima. Bila je to borba u njemu. Trebala mu je takva podrška koja će biti prisutna i koja će mu praštati”, navela je pjevačica koja je bila i prvi filter za ozbiljnije kompozicije koje je radio za, primjerice, film: “Koliko god je bio drzak i samoživ, trebao mu je netko da ga razumije, upravo i u toj zločestoći, sarkazmu i svemu što je izgovorio ljudima… Većina ljudi to nije prihvatila. Neki jesu.”

Najlakše je spakirati kofere…

“Ja sam to sve tolerirala. Kažu ljudi da ne mogu uvijek biti tolerantna. Ali u braku koji ima čvrstu osnovu, ako se poznajemo u dušu, u nadogradnjama moraš naći neku vrstu tolerancije i obzira. Pitali su me kako ga mogu trpjeti, ali ne smiješ biti egoist, ako nekoga iskreno voliš, poštuješ i poznaješ. Lako je uzeti kofer i reći da ti je dosta. Nisam to napravila, jer uvijek se znalo da će se on vratiti Gabi. To je bila sve njegova maska pod kojom je skrivao svoje emotivno stanje. Trebalo je znati živjeti s tom osobom, da ju možeš tolerirati i prihvatiti”, kazala je o “burama i bonacama”, kako naziva život s velikim pjesnikom.

Objasnila je i da je  kada bi joj dao svoje pjesme na čitanje, uvijek u njima prepoznavala njegova politička, svakodnevna razmišljanja i flertove. “Kažu mi ‘čestitamo ti što si to izdržala’, ali ja sam ga stvarno voljela i poštovala”, zaključila je Gabi.

“Ti u mom životu”, pjesma koju Gabi i Arsen nisu nikada objavili na nosaču zvuka

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP