Prati nas

Mozaik

Pokažite ageizmu srednji prst

Ageizam [ejdžizam] označava diskriminaciju osoba na temelju njihove dob. Ageizam određenoj dobnoj skupini, najčešće starijim ljudima, ne priznaje prava ili im ih ograničava.

Objavljeno

|

Jesam li prestara za
foto: BigStock

Ageizam [ejdžizam; od eng. riječi age, životna dob, starost] označava diskriminaciju osoba na temelju njihove dob. Ageizam određenoj dobnoj skupini, najčešće starijim ljudima, ne priznaje prava ili im ih ograničava.

Ageizam je uokviren predrasudama: da su stariji ljudi međusobno slični, da su senilni, konzervativni, neefikasni i sebični. Ukratko, da se bitno razlikuju od mladih, i to na loš način pa im nije dopušteno sve ono što je dopušteno mlađim ljudima. No stariji ljudi se između sebe razlikuju više nego mladi ljudi i nije ih moguće svesti pod isti nazivnik, jer njihovi životni prioriteti ne obuhvaćaju pripadanje grupi i svoj su identitet izgradili kroz privatni i profesionalni život.


Internalizirani ageizam

Ageizam je vrlo sličan rasizmu i seksizmu;  uzrokuju ga predrasude, frustracije i strahovi. Posljedica su i sve veće segregacije starijih ljudi. Najtužnija posljedica ageizma jest internalizirani ageizam – ono kad ste i sami u ozbiljnim godinama, a pri tome prihvaćate i širite sve predrasude koje društvo ima prema vašoj dobnoj skupini. To je stanje u kojem starije osobe na temelju dobi diskriminiraju druge starije osobe; bilo da tvrde da starijima nije dopušteno ono što je dopušteno mladima, bilo da se na sve moguće načine opiru tome da ih se svrsta u njihovu dobnu skupinu.

Dakle, internalizirani ageizam jest kada starija osoba tvrdi da se njeni vršnjaci ne bi smjeli pokazivati tijelo, jer je to „rezervirano za mlade“. Također je internalizirani ageizam kada starija osoba panično krije svoje godine ili se podvrgava ekstremnim tretmanima kako bi izgledala mlađe.

Brojna istraživanja su pokazala da internalizirani ageizam negativno utječe na zdravlje pojedinca; uzrokuje kraći životni vijek, viši krvni tlak, narušeno samopouzdanje i nižu motiviranost za povećanje kvalitete življenja. (Coudin & Alexopoulos, 2010; Cruikshank, 2003; Levy, Hausdorff, Hencke, & Wei, 2000; Levy, Slade, Kunkel, & Kasl, 2002).

Kako ageizam izgleda u svakodnevici?

Kada popularni pjevač u sedamdesetim godinama objavi golišavu, ali pristojnu fotografiju, ageističke i zlobne reakcije se kreću od „stara konjina misli da je mlad“ do „sram ga bilo, jednom nogom je u grobu“. Internalizirani ageizam je kada to pišu ili govore njegovi vršnjaci.

foto: Zeljko Bebek/Facebook

Kada saborski zastupnik tvrdi da svi stariji od 65 godina “nemaju razvijeno kritičko mišljenje jer su izmanipulirani i isprogramirani od strane medija” te da je te da nešto nije u redu kad “umirovljenik od 90 godina koji je jednom nogom u grobu ima pravo glasa”, to je ageizam. Internalizirani ageizam jest kada starija osoba kaže da je saborski zastupnik u pravu.

ivan pernar dijagnoza

Ivan Pernar (screenshot: N1)

Ageizam jest i kada televizijska kuća iz filma izbaci sve scene u kojima starije osobe vode ljubav, a pri tome joj ne smetaju scene u kojima mladi čine to isto. Internalizirani ageizam je kada starije osobe to komentiraju s riječima: „Objektivno gledajući, nije lijepo na televiziji gledati stare i debele. Čisto estetike radi.“

screenshot: Baba z ľadu

Kada vam industrija kozmetike poručuje da morate koristiti njihove “anti-ageing” kreme, to je ageizam. Jer starenje je normalno, ne treba izazivati negativne emocije i protiv njega se ne treba boriti. Ne morate imati 70 i imati zategnuto lice poput curice od 20. Uostalom, ni najbolja kozmetika vam to ne može omogućiti.

foto: Pexels

Ageizam je i kada mediji objave da će ugledna novinarka, dio hrvatske novinarske povijesti, biti zamijenjena u novoj sezoni popularnog televizijskog showa pa gledatelji komentiraju kako je “staru babu trebalo već jednom maknuti”. Internalizirani ageizam je kada osobe starije životne dobi tvrde da je na ekranu puno ugodnije gledati neku mlađu osobu. Ili da mladima treba dati šansu, iako suđenje u talent programima nije radno mjesto, niti za njega postoji propisana dob.

Ples sa zvijezdama

Milka Babović (screenshot HTV)

Povjerljivo

Susreli ste se s ageizmom? Netko vas je diskriminirao ne temelju vaše dobi? Kliknite ovdje i napišite nam sve, a mi ćemo to novinarski urediti, objaviti i podijeliti s našim čitateljima. Ispričajte nam cijelu priču, sa što više istinitih detalja.

.

Mozaik

A zašto, zapravo, umirovljenike ne pustimo da rade, ako to žele?

Bilo bilo bi normalno pustiti one koji žele raditi da rade i da uplaćuju doprinose i poreze kako bi svima drugima, uključujući i onima koji žele uživati u miru mirovine, bilo bolje.

Objavljeno

|

Svaki put kada se netko zauzme da se umirovljenicima, umjesto sadašnja 4 radna sata, omogući rad na puno radno vrijeme uz zadržavanje mirovine, pokrene se lavina negativnih komentara.

U raspravu se podmeće i niz lažnih argumenata, poput: “Trebalo bi se boriti za veće mirovine, a ne za rad u mirovini.” Kao da jedno isključuje drugo pa se po toj izvitoperenoj logici borba za pravo na rad tumači kao borba protiv mirovina dostatnih za život. U nastavku smo se pozabavili najčešćim zabludama kada se govori o ovoj temi.


“Stari će oteti posao mladima”

Iako je tržište rada već gotovo godinu dana (na pola radnog vremena) otvoreno umirovljenicima, pokazalo se da su se na njega vratili tek malobrojni. Naime, zadnjeg dana 2018. godine radilo je 5.138 umirovljenika, dok ih je 21. rujna bilo 13.829. Iz toga možemo zaključiti da je mirovinska reforma zaslužna za svega 8.891 umirovljenika na rad u okvirima zakonski dopuštenoga.

Ilustracije radi kažimo da je krajem rujna Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje isplaćivao 1.240.266 mirovina pa ispada da je mirovinska reforma na rad potaknula svega 0.7% primatelja hrvatskih mirovina. S obzirom na iznesene brojke i činjenicu da hrvatski poslodavci ističu koliko im je teško otvorena radna mjesta popuniti kvalitetnim radnicima, priča o umirovljenicima koji ugrožavaju potencijalne mlade radnike jednostavno je – šuplja.

“Starima treba zabraniti rad, jer nam se mladi iseljavaju”

Još jedna zabluda. Istraživanje koje je provedeno na novim iseljenicima u Njemačku pokazali su da novac i posao nisu priroritet. “Nemoral političkih elita, pravna nesigurnost, nepotizam i korupcija svakako su među glavnim razlozima za iseljavanje”, kazao je dr. Tado Jurić koji je ispitao 1.200 iseljenika. Čak 55% ispitanika je imalo posao prije iseljavanja.

“Stari su potrošeni”

“Stari nemaju ništa za ponuditi i trebaju se maknuti da mladi imaju mjesta.” Ovo je samo jedan od mora sličnih komentara koji otvoreno diskriminiraju prema dobi. Kada stariji diskriminiraju starije, onda to nazivamo internaliziranim ageizmom. Osim toga, tvrdilo se da su stariji ljudi bolesni i iscrpljeni radnim vijekom te da se ne mogu nositi s fizičkim zahtjevima novih poslova.

Za očekivati je da takve komentare, iz vlastite vizure, daju ljudi koji su zaista teško fizički radili i koji objektivno ne mogu više raditi. No postoje i drugačiji umirovljenici kao što je i ponuda poslova puno šira od teškog manualnog rada. U mirovini su i brojni intelektualni radnici, profesori, znanstvenici, umjetnici, arhitekti, liječnici, novinari i inženjeri čije iskustvo je nezamjenjivo i koji svojim radom mogu i dalje pridonositi društvu. Jednostavno, bilo bi ih se glupo odreći.

Upravo njih pronalazimo u podacima da je 2018. godine najviše zaposlenih umirovljenika bilo u znanstvenim, stručnim i tehničkim djelatnostima. Najmanje je umirovljenika radilo u građevinarstvu i turizmu. U 2019. godini zamjetan je porast oglasa kojim se traže zaštitari i čuvari, što je idealna niša za umirovljene policajce i vojnike.

foto: Pixabay

“Stari će zatrpati državne službe”

Neće. Postoje propisi prema kojima se umirovljuju osobe u državnim i javnim službama. S druge strane postoji privatni sektor koji nije podložan tim propisima. Sjetite se slučaja uglednog neurokirurga Josipa Paladina kojega se javna ustanova odrekla zbog njegove dobi za umirovljenje. U isto vrijeme, privatne bolnice i klinike otimale su se za njegove stručne ruke. Zašto bi itko morao birati između punog radnog vremena i mirovine koju je zaradio?

“U normalnim državama umirovljenici idu na krstarenja”

Zapravo, u normalnim državama umirovljenici velikim dijelom rade da bi išli na krstarenja. Osim ako nisu radili u izdašno plaćenim branšama pa sada imaju zavidnu štednju i skupo plaćena mirovinska osiguranja.

Prema podacima njemačkog Ministarstva rada 2016. godine u Njemačkoj je radilo čak 943.000 umirovljenika. Taj je broj od tada samo rastao pa njemački mediji javljaju da u toj zemlji više od 3 milijuna umirovljenika obavlja povremene takozvane mini-poslove na kojima mogu mjesečno zaraditi do 450 eura bez oporezivanja.

Nizozemski think tank Netspar u svojem istraživanju “Rad poslije umirovljenja” iz 2016. godine navodi da različiti narodi različito poimaju rad u mirovini. Istraživanje je obuhvatilo 16 zemalja, a među njima, nažalost, nije Hrvatska. “Dok je rad u mirovini nešto neuobičajeno u Španjolskoj (3%), Sloveniji (3%), Poljskoj (5%) i Francuskoj (5%), relativno je čest među umirovljenicima Estonije (22%), Švedske (21%), Švicarske (20%) i Danske (14%)”, navodi Netspar.

I Sjedinjene Države bilježe sve više onih koji žele raditi nakon 70. rođendana. Prema službenim podacima, njihov se broj u posljednjih 20 godina podigao s manje od 10% na gotovo 15%.

foto: PAnnie Gray/Unsplash

“Ne želim umrijeti na poslu”

Često govorimo kako su gimnasticiranje, boravak u prirodi, čitanje i rješavanje križaljki ključni za održavanje fizičkog i psihičkog zdravlja u starosti. No jednako je dobar i rad u poticajnoj okolini. Često tako čujemo od ljudi koji su umirovljeni kako se osjećaju isključenima iz društva i nepotrebnima, zatvaraju se u kuću i stare suprotno od onoga što bismo nazvali aktivnim starenjem.

Čak i neki povremeni posao vraća im smisao, održava društvene kontakte i blagotvorno djeluje na zdravlje. Istraživanje koje je provedeno na Sveučilištu Oregon pokazalo je da rad nakon 65. rođendana može produžiti život za više od desetljeća, dok samo jedna godina rada nakon 65. rođendana može smanjiti rizik od smrtnosti za čak 11%.

Znate li da ni među umirovljenicima nema pravice?

Hrvatski ratni vojni invalid koji je invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti ostvario prema posebnom zakonu kojim se uređuju prava hrvatskih branitelja od 1.1. 2019. godine, može raditi uz invalidsku mirovinu na puno radno vrijeme uz smanjenje mirovine (mirovinski faktor 0,6667, odnosno smanjenje mirovine za oko 1/3). Uz to, umirovljeni vojni i policijski službenici mogu birati puno radno vrijeme s pola mirovine ili pola radnog vremena s punom mirovinom.

S druge strane, korisnicima obiteljske mirovine, a zapravo socijalno ugroženim ženama, nije dana nikakva mogućnost zaposlenja bez obustave isplate mirovine. Protiv ovih nepravdi se zahtjevom za ocjenom ustavnosti pobunio i Sindikat umirovljenika Hrvatske.

Glasni su oni koji ne žele raditi, iako ih nitko na to ne tjera

Uz sve navedeno, jasno je da protivnici rada u mirovini nemaju argument te da svoje neutemeljene stavove pokušavaju nametnuti neistomišljenicima. A zapravo, bilo bi normalno pustiti one koji žele raditi da rade. Pri čemu bi trebalo težiti tomu da rade zato što žele, a ne zato što moraju. I da tako uplaćuju doprinose i poreze kako bi svima drugima, uključujući i one koji opravdano žele uživati u miru mirovine, bilo bolje.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP