Prati nas

Nema predaje

Poraženi

Do ustaške i domobranske mirovine moglo se doći s dva svjedoka. Kolike su?

Ako građanin nije imao nikakav pismeni dokument koji bi svjedočio o njegovu ratnom putu u ustašama ili domobranima, trebao bi spomenutim udrugama predočiti fotografiju iz tog vremena i potvrditi da se u uniformi nalazi upravo on, doduše pedesetak godina mlađi. Ili bi morao donijeti potvrdu nadležnog Ureda za obranu RH te ovjerene izjave dvaju svjedoka.

Siniša Bogdanić

Objavljeno

|

Fabijan Šovagović u filmu Crne Ptice (Eduard Galić, 1967.)

Nakon što smo analizirali mirovine branitelja i partizana po svotama, iz najnovijeg statističkog biltena Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje izdvojili smo i podatke poraženih vojski kvislinške Nezavisne države Hrvatske.

Iako se ove mirovine rijetko spominju u javnosti, pogotovo od onih koji inače glasno u pitanje dovode životni vijek partizana i njihovih udovica, sa zadnjim danom listopada 2018. godine bilo ih je 5.122. (2004. godine isplaćivalo se 29.283 takvih mirovina.) Kao i kod partizanskih mirovina, većina ih je unutar skromnog iznosa do 3 tisuće kuna te je mahom (82,6%) riječ o obiteljskim mirovinama ustaških i domobranskih udovica iza kojih stoji relativno dug staž od 33 godine


Kao i kod partizana, ustaše i domobrani ne uživaju dodatne mirovinske beneficije, osim što im je ratni staž priznat u dvostrukom trajanju. Od ovih podataka možda je zanimljivi način na koji je došlo do ostvarenja ovih mirovina, o čemu možete pročitati nakon ovih statističkih pokazatelja.

Mirovine Hrvatske domovinske vojske (5.122 mirovina)

Prosječni staž: 33 godine i 2 dana
Broj korisnika invalidske mirovine: 172 (3,4%)
Broj korisnika obiteljske mirovine: 4.284 (83,6%)
Prosječna mirovina: 2.425,53 kune

foto: MojeVrijeme.hr

Broj korisnika po svotama (100%)

do 1.000 kuna – 488 mirovina (9,5%)
1.000,01 – 2.000,00 kuna – 1.501 mirovina (29,3%)
2.000,01 – 3.000,00 kuna – 1.835 mirovina (35,8%)
3.000,01 – 4.000,00 kuna – 851 mirovina (16,6%)
4.000,01 – 5.000,00 kuna – 301 mirovina (5,9%)
5.000,01 – 6.000,00 kuna – 116 mirovina (2,3%)
6.000,01 – 7.000,00 kuna – 22 mirovine (0,4%)
7.000,01 – 8.000,00 kuna – 8 mirovina (0,2%)
više od 8.000 kuna – nema (0%)

Kada je uvedena mirovina za ustaše i domobrane?

Zastupnički dom Sabora 1993. godine donio je izmjene i dopune Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju prema kojem se staž računa u dvostrukom trajanju vremena koje je osiguranik proveo u sastavu Hrvatske domovinske vojske mobilizirane od 17. travnja 1941. do 15. svibnja 1945, odnosno, u zarobljeništvu kao pripadnik hrvatske domovinske vojske u tom razdoblju, kao i vrijeme provedeno u zarobljeništvu u razdoblju od 16. svibnja 1945. do otpuštanja iz zarobljeništva.

Time je ovoj kategoriji osiguranika praktički omogućeno da imaju više ratnog staža od recimo partizana kojima se staž priznaje od početka do kraja rata, također u dvostrukom trajanju. Zakon je donesen jednoglasno i bez saborske rasprave.

Zašto „Hrvatska domovinska vojska“?

Riječ je o povijesnom falsifikatu, jer Hrvatska domovinska vojska nije nikada postojala. Oružane snage Nezavisne države hrvatske sastojale su se iz domobranstva, ustaške vojnice i oružništva te drugih manjih segmenata poluvojne organizacije. Jasno je kakvu bi reakciju međunarodne zajednice izazvala vijest da Hrvatska uvodi posebne mirovine za poraženu kvislinšku vojsku (ustaše), koja je ujedno imala i stranački karakter pa se pribjeglo ovom nazivu koji obuhvaća sve i prikriva sve.

Neki tvrde da ustaše ne ulaze u ovu kategoriju?

Među njima je i bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić koji je 1993. godine prilikom donošenja zakona bio predsjednik Sabora. “Obrazloženje za taj zakon bilo je da mirovine trebaju dobiti preživjeli domobrani jer oni su bili mobilizirani u NDH-azijsku vojsku i na njih se to odnosilo, na one koji su mobilizirani, a ustaše su bili stranačka vojska i na njih se to ne odnosi”, rekao je je Mesić u svibnju 2015. za Novu TV.

Pa ipak, u službenom obrascu za “vađenje” podataka iz Hrvatskog državnog arhiva treba upisati je li u 2. svjetskom ratu bio pripadnik Poglavnikovog tjelesnog zdruga (PTS), domobrana, ustaša ili oružnika te navesti razdoblje koje je u tim formacijama proveo, postrojbu, čin te odlikovanje ako ga je primio.

Koja je procedura za priznavanje staža u ustašama i domobranima?

Nakon donošenja zakona trebalo je temeljem gore spomenutog zahtjeva pretražiti Hrvatski državni arhiv u potrazi za dokumentima koji bi dokazali pripadnost spomenutim vojskama. Kada bi građanin dobio potvrdu od Arhiva, ili ako bi posjedovao neki drugi sličan dokument, s njom bi trebao pokucati na vrata jedne od dvije udruge koje su mu potom izdale uvjerenje o pripadnosti vojskama NDH. Riječ je o civilnom udrugama Društvo ratnih veterana Hrvatski domobran i Društvo bivših vojnika regularne hrvatske vojske. S dobivenim uvjerenjem, građanin bi odlazio u Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje koje bi provelo dokazni postupak i izdalo rješenje o mirovini.

Što je bilo s onima koji nisu mogli dobiti potvrdu iz Arhiva?

Ako građanin nije imao nikakav pismeni dokument koji bi svjedočio o njegovu ratnom putu u ustašama ili domobranima, trebao bi spomenutim udrugama predočiti fotografiju iz tog vremena i potvrditi da se u uniformi nalazi upravo on, doduše pedesetak godina mlađi. Ili bi morao donijeti potvrdu nadležnog Ureda za obranu RH te ovjerene izjave dvaju svjedoka.

Ovo potonje podsjeća na priče koje su se u Jugoslaviji u pola glasa pričale o načinu na koji je isposlovan dio partizanskih mirovina. Ali i na način na koji su nakon Domovinskog rata neki zabilježili i svoj ratni put. 

Priznaje li još koja država vrijeme provedeno u poraženoj vojsci? 

Priznavanje staža u poraženim vojskama treba gledati kroz činjenicu da regrutiranja često nisu bila na dobrovoljnoj bazi, pogotovo kada je riječ o službenim vojskama poraženih država. Njemačka priznaje vrijeme provedeno u Wehrmachtu te isplaćuje socijalnu naknadu za eventualno ranjavanje i sudjelovanje. Ugledni BBC je tako 2016. godine zabilježio zabrinutost belgijskog ministra mirovinskog sustava Daniela Bacquelainea nad informacijom da oko 25.000 njegovih sunarodnjaka još uvijek iz Njemačke prima mirovinu za sudjelovanje u Drugom svjetskom ratu na strani okupatora.

Četiri godine ranije Njemačka je objavila da ne može potvrditi je li riječ o točno 25.000 primatelja mirovine te da bi za točan broj svaki potencijalni slučaj trebalo zasebno provjeriti. 

.

Mozaik

Ovo ljeto je manje turista pa svoju zemlju ponovno otkrivaju – domaći

Svima koji se bave turizmom, ova sezona nije vrijedna spomena. Međutim, sad kad nema ogromnog broja turista, u nekima od najpoznatijih destinacija ponovno uživaju domaći.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Turistička sezona je na izdisaju – što zbog skorašnjeg kraja ljeta, početka škole i svega što donose i normalne godine, a što zbog egzodusa turista čim su njihove matične zemlje stavile Hrvatsku na crvenu listu zbog porasta broja zaraženih koronavirusom.

Strani turisti koji su ove godine ipak došli na Jadran (statistike kažu njih oko 40 posto od uobičajenog broja), brže-bolje su spakirali stvari i zaputili se prema granici ostavljajući inače krcate turističke destinacije polupraznima. I dok ugostitelji i iznajmljivači očajavaju, ostalo stanovništvo ponovno otkriva neka mjesta koja su prijašnjih godina zbog nepreglednih rijeka ljudi, izbjegavali.


Na Plitvičkim jezerima tako se, nakon dugog vremena, uglavnom čuje samo hrvatski jezik, a osim manjih gužvi, mnoge je na posjet ovom našem najpoznatijem nacionalnom parku ponukala i niža cijena ulaznica kojom je uprava parka željela od sezone spasiti što se spasiti da. Tijekom svibnja i lipnja kad se još činilo da od turističke sezone neće biti ništa, cijena je bila snižena i do 50 posto, no kad su posjetitelji ipak počeli pristizati, cijena je malo povećana, no i dalje je 30 posto niža od uobičajene.

To je bio jedan od razloga i što su park baš sada odlučili posjetiti Branka i Vlado, umirovljenici iz Zagreba koji su u prvu šetnju Plitvičkim jezerima poveli i svog trogodišnjeg unuka Jana.

“Karta je jako skupa. I sada, a o prijašnjoj cijeni da i ne govorimo. Gledajte, nama je kao penzionerima to jako skupo. I onda kad platiš skupu kartu, još se guraš s tisućama turista. No sad kad je cijena malo niža, a gužvi nema, odlučili smo doći. Naš unuk još nikada nije bio na Plitvicama, pa dok mu roditelji rade, mi smo napravili mali izlet”, govori nam Branka i dodaje da su nešto džeparca za ovo putovanje dobili i od svoje djece, Janovih roditelja.

“Karte smo kupili jednu mi, drugu su nam platila naša djeca, a mali ima besplatan ulaz. Ponijeli smo sa sobom sendviče i sokove tako da osim sladoleda nećemo puno više trošiti. Učinilo nam se da je sada idealan trenutak za dolazak. Ima ljudi, ali gužva nije kao ranijih godina. Pa znalo se događati da ljudi bude toliko da auti budu sparkirani uz rub ceste s obje strane uzduž čitavih Plitvica. Ove godine je prava milina. Da bar tako i ostane”, kaže Vlado pripremajući karte za pregled na ulazu u park.

Upravo ovo zadnje je česta opaska koja se može čuti od domaćih ljudi – barem od onih koji ne žive od turizma: ovolik, dakle upola manji broj turista, zapravo je idealan. Samo kad bi oni svi donijeli toliko novca kao da ih je duplo više. Nažalost, to tako ne ide.

foto: Silvija Novak

Svjesni su toga i u Zadru gdje na poznatoj gradskoj plaži Kolovare lokalci ponovno uživaju kao nekad, ali s određenim grčem. “Ovo je taman. Više ljudi je naprosto previše, ali nažalost neće ovo svi uspjet preživjeti. Mislim prije svega na kafiće i restorane. Lako za mene, ja sam u mirovini”, kaže Senka koja je na plažu povela i svoje dvije unučice.

“Da vam pravo kažem i ne sjećam se kad sam zadnji put bila na Kolovarama na kupanju. Kad mi dođu djeca iz Zagreba, odemo na plažu negdje izvan grada. Tu na Kolovarama bude čovjek na čovjeku. Ali ove godine je kako bi trebalo biti”, kaže Senka kupujući djevojčicama sladoled u kafiću na plaži u kojem ove godine nema gužve. “Bilo je ljudi. Imali smo par dana, čak i tjedana početkom kolovoza koji su izgledati kao da nema korone. Ali brzo se to razišlo. Tako da sada, napokon, uživamo mi.”

Ni u trajektnoj luci Gaženica nije gužva. U špici sezone i tu su se, povremeno, znale stvoriti velike kolone za ukrcaj, no to je trajalo svega par udarnih vikenda i nakon toga je stalo. Sada na otok putuju uglavnom samo domaći, oni koji ondje žive ili imaju vikendice, a jedini kruzer u luci ne čeka putnike, već je ondje “zapeo” i čeka da prođe pandemija.

foto: Silvija Novak

No zanimljivo, mnogi otoci, pa tako i Dugi otok, nisu taj pad broja turista baš toliko osjetili. “Srpanj je bio tako-tako, ali kolovoz pun. Nije bilo slobodne sobe”, kaže godpođa Rada koja iznajmljuje apartman u mjestu Verunić.

Naime, na najudaljeniji otok zadarskog arhipelaga i inače dolaze oni željni mira i tišine, a kako taj skriveni biser Jadrana još uvijek nije zahvatila posvemašnja apartmanizacija, čak i kad su svi kapaciteti uglavnom popunjeni, nije prevelika gužva. Također, nisu iznevjerili niti nautičari kojima je Dugi otok jedna od omiljenih destinacija.

No da nije sve baš kao inače, lokalno stanovništvo zna po ipak manje sparkiranih automobila u blizini poznate plaže Saharun i po tome što mnogi restorani, čak ni u srcu sezone, nisu radili čitav dan nego samo poslijepodne i navečer.

Domaći su zato uživali i kupali se i na plažama koje inače, kad je sezona u punom jeku, zaobilaze u širokom luku. Tko ga uspije preživjeti, mogao bi pamtiti ovo ljeto kao jedno od najljepših u životu.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP