Prati nas

Nema predaje

Poraženi

Do ustaške i domobranske mirovine moglo se doći s dva svjedoka. Kolike su?

Ako građanin nije imao nikakav pismeni dokument koji bi svjedočio o njegovu ratnom putu u ustašama ili domobranima, trebao bi spomenutim udrugama predočiti fotografiju iz tog vremena i potvrditi da se u uniformi nalazi upravo on, doduše pedesetak godina mlađi. Ili bi morao donijeti potvrdu nadležnog Ureda za obranu RH te ovjerene izjave dvaju svjedoka.

Objavljeno

|

Fabijan Šovagović u filmu Crne Ptice (Eduard Galić, 1967.)

Nakon što smo analizirali mirovine branitelja i partizana po svotama, iz najnovijeg statističkog biltena Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje izdvojili smo i podatke poraženih vojski kvislinške Nezavisne države Hrvatske.

Iako se ove mirovine rijetko spominju u javnosti, pogotovo od onih koji inače glasno u pitanje dovode životni vijek partizana i njihovih udovica, sa zadnjim danom listopada 2018. godine bilo ih je 5.122. (2004. godine isplaćivalo se 29.283 takvih mirovina.) Kao i kod partizanskih mirovina, većina ih je unutar skromnog iznosa do 3 tisuće kuna te je mahom (82,6%) riječ o obiteljskim mirovinama ustaških i domobranskih udovica iza kojih stoji relativno dug staž od 33 godine


Kao i kod partizana, ustaše i domobrani ne uživaju dodatne mirovinske beneficije, osim što im je ratni staž priznat u dvostrukom trajanju. Od ovih podataka možda je zanimljivi način na koji je došlo do ostvarenja ovih mirovina, o čemu možete pročitati nakon ovih statističkih pokazatelja.

Mirovine Hrvatske domovinske vojske (5.122 mirovina)

Prosječni staž: 33 godine i 2 dana
Broj korisnika invalidske mirovine: 172 (3,4%)
Broj korisnika obiteljske mirovine: 4.284 (83,6%)
Prosječna mirovina: 2.425,53 kune

foto: MojeVrijeme.hr

Broj korisnika po svotama (100%)

do 1.000 kuna – 488 mirovina (9,5%)
1.000,01 – 2.000,00 kuna – 1.501 mirovina (29,3%)
2.000,01 – 3.000,00 kuna – 1.835 mirovina (35,8%)
3.000,01 – 4.000,00 kuna – 851 mirovina (16,6%)
4.000,01 – 5.000,00 kuna – 301 mirovina (5,9%)
5.000,01 – 6.000,00 kuna – 116 mirovina (2,3%)
6.000,01 – 7.000,00 kuna – 22 mirovine (0,4%)
7.000,01 – 8.000,00 kuna – 8 mirovina (0,2%)
više od 8.000 kuna – nema (0%)

Kada je uvedena mirovina za ustaše i domobrane?

Zastupnički dom Sabora 1993. godine donio je izmjene i dopune Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju prema kojem se staž računa u dvostrukom trajanju vremena koje je osiguranik proveo u sastavu Hrvatske domovinske vojske mobilizirane od 17. travnja 1941. do 15. svibnja 1945, odnosno, u zarobljeništvu kao pripadnik hrvatske domovinske vojske u tom razdoblju, kao i vrijeme provedeno u zarobljeništvu u razdoblju od 16. svibnja 1945. do otpuštanja iz zarobljeništva.

Time je ovoj kategoriji osiguranika praktički omogućeno da imaju više ratnog staža od recimo partizana kojima se staž priznaje od početka do kraja rata, također u dvostrukom trajanju. Zakon je donesen jednoglasno i bez saborske rasprave.

Zašto „Hrvatska domovinska vojska“?

Riječ je o povijesnom falsifikatu, jer Hrvatska domovinska vojska nije nikada postojala. Oružane snage Nezavisne države hrvatske sastojale su se iz domobranstva, ustaške vojnice i oružništva te drugih manjih segmenata poluvojne organizacije. Jasno je kakvu bi reakciju međunarodne zajednice izazvala vijest da Hrvatska uvodi posebne mirovine za poraženu kvislinšku vojsku (ustaše), koja je ujedno imala i stranački karakter pa se pribjeglo ovom nazivu koji obuhvaća sve i prikriva sve.

Neki tvrde da ustaše ne ulaze u ovu kategoriju?

Među njima je i bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić koji je 1993. godine prilikom donošenja zakona bio predsjednik Sabora. “Obrazloženje za taj zakon bilo je da mirovine trebaju dobiti preživjeli domobrani jer oni su bili mobilizirani u NDH-azijsku vojsku i na njih se to odnosilo, na one koji su mobilizirani, a ustaše su bili stranačka vojska i na njih se to ne odnosi”, rekao je je Mesić u svibnju 2015. za Novu TV.

Pa ipak, u službenom obrascu za “vađenje” podataka iz Hrvatskog državnog arhiva treba upisati je li u 2. svjetskom ratu bio pripadnik Poglavnikovog tjelesnog zdruga (PTS), domobrana, ustaša ili oružnika te navesti razdoblje koje je u tim formacijama proveo, postrojbu, čin te odlikovanje ako ga je primio.

Koja je procedura za priznavanje staža u ustašama i domobranima?

Nakon donošenja zakona trebalo je temeljem gore spomenutog zahtjeva pretražiti Hrvatski državni arhiv u potrazi za dokumentima koji bi dokazali pripadnost spomenutim vojskama. Kada bi građanin dobio potvrdu od Arhiva, ili ako bi posjedovao neki drugi sličan dokument, s njom bi trebao pokucati na vrata jedne od dvije udruge koje su mu potom izdale uvjerenje o pripadnosti vojskama NDH. Riječ je o civilnom udrugama Društvo ratnih veterana Hrvatski domobran i Društvo bivših vojnika regularne hrvatske vojske. S dobivenim uvjerenjem, građanin bi odlazio u Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje koje bi provelo dokazni postupak i izdalo rješenje o mirovini.

Što je bilo s onima koji nisu mogli dobiti potvrdu iz Arhiva?

Ako građanin nije imao nikakav pismeni dokument koji bi svjedočio o njegovu ratnom putu u ustašama ili domobranima, trebao bi spomenutim udrugama predočiti fotografiju iz tog vremena i potvrditi da se u uniformi nalazi upravo on, doduše pedesetak godina mlađi. Ili bi morao donijeti potvrdu nadležnog Ureda za obranu RH te ovjerene izjave dvaju svjedoka.

Ovo potonje podsjeća na priče koje su se u Jugoslaviji u pola glasa pričale o načinu na koji je isposlovan dio partizanskih mirovina. Ali i na način na koji su nakon Domovinskog rata neki zabilježili i svoj ratni put. 

Priznaje li još koja država vrijeme provedeno u poraženoj vojsci? 

Priznavanje staža u poraženim vojskama treba gledati kroz činjenicu da regrutiranja često nisu bila na dobrovoljnoj bazi, pogotovo kada je riječ o službenim vojskama poraženih država. Njemačka priznaje vrijeme provedeno u Wehrmachtu te isplaćuje socijalnu naknadu za eventualno ranjavanje i sudjelovanje. Ugledni BBC je tako 2016. godine zabilježio zabrinutost belgijskog ministra mirovinskog sustava Daniela Bacquelainea nad informacijom da oko 25.000 njegovih sunarodnjaka još uvijek iz Njemačke prima mirovinu za sudjelovanje u Drugom svjetskom ratu na strani okupatora.

Četiri godine ranije Njemačka je objavila da ne može potvrditi je li riječ o točno 25.000 primatelja mirovine te da bi za točan broj svaki potencijalni slučaj trebalo zasebno provjeriti. 

.

Nema predaje

Umor, valunzi, smanjena spolna želja? Dr. Krnić kaže da ste možda ušli u andropauzu

‘Mnogim je muškarcima još uvijek neugodno razgovarati o smetnjama u spolnom životu, prvo sa svojim obiteljskim liječnikom, koji je, nota bene, danas najčešće ženskog roda, a onda i sa specijalistom odgovarajuće struke.’

Objavljeno

|

Kronični umor, poremećaj koncentracije i spavanja, smanjen spolni nagon, razdražljivost, valunzi… Ako ste ove simptome odmah povezali s menopauzom, niste baš puno pogriješili. Jer doista se radi o simptomima menopauze – no oni su prisutni i kod muškaraca.

I muškarci imaju “svoju menopauzu” koja se zove andropauza. Naime, i žene i muškarci oko pedesete godine prolaze kroz hormonalnu promjenu uslijed koje njihov organizam počne lučiti manje hormona što dovodi do raznih promjena u tijelu.


Sama riječ “andropauza” dolazi od grčkih riječi andras (muškarac) i pause (prestanak). Ova promjena naziva se i “muška menopauza”, “muški klimakterij”, “androkliza”, “smanjenje androgena u starijih muškaraca”, “sindrom starećeg muškarca”, “hipogonadizam kasnoga nastupa”, itd. i nipošto se ne treba brkati s krizom srednjih godina.

I dok je menopauza kod žena malo naglija pa su i simptomi izraženiji, andropauza kod muškaraca nastupa postupno pa često prođe “ispod radara”. Osim toga, s obzirom da andropauza dovodi i do određenih poteškoća na seksualnom planu, muškarci o tome nerado govore.

No andropauzu nipošto ne treba zanemarivati jer se radi o promjeni kroz koju prolaze svi muškarci. Zato smo porazgovarali s doktorom Mladenom Krnićem, endokrinologom iz KBC-a Split koji nam je pojasnio o kakvoj je promjeni riječ, kako je prepoznati i, u konačnici, kako kroz nju što bezbolnije proći.

Dr. Mladen Krnić (screenshot: Dedal/Youtube)

O menopauzi se govori, iako možda ne toliko koliko bi trebalo, no o andropauzi se ne govori uopće. Prolaze li baš svi muškarci kroz promjenu?

Svima se postupno smanjuje razina testosterona. Između 40. i 70. godine života, ukupni i slobodni testosteron u serumu smanjuju se približno 1.2% godišnje. Dvanaest posto muškaraca starijih od 50 i gotovo 50% muškaraca starijih od 80 godina imaju nisku razinu ukupnog testosterona. Ne doživljavaju, međutim, svi muškarci jednaki pad, a i vrlo različito reagiraju na, načelno, jednaki pad testosterona.

Može li se govoriti o nekoj određenoj dobi kad nastupa andropauza ili je to individualno?

Starenjem, mijenja se proizvodnja više hormona, što dovodi do disharmonije cijelog endokrinog sustava. Ove hormonske promjene imaju različite utjecaje na tjelesne funkcije, a točan nastup simptoma nije predvidiv. Tradicionalno se dob iznad 50. godine života označava kao vrijeme kad započinju promjene, ali to je zaista krajnje individualno, a i primjetne su promjene u kronobiologiji ljudi pa se starija dob sve više “pomiče”. Moraju biti prisutni i simptomi i razina testosterona ispod određene razine da bi se posegnulo za liječenjem.

Koji su najčešći simptomi andropauze?

Simptomi su mnogobrojni. Na prvom mjestu su naravno smanjenje libida (spolnog nagona) i potencije, smanjenje kvalitete orgazma, volumena ejakulata (sperme) ali i čitav niz nespecifičnih promjena kao što su kronični umor, lako umaranje, smanjena fizička snaga, smanjenje tjelesne dlakavosti, anemija, poremećaji koncentracije, pamćenja, spavanja, manjak inicijative, razdražljivost, depresivnost, promjene raspoloženja, ponekad i “fumade” (valunge) u blažem obliku. Ukratko, simptomi dosta slični onima u perimenopauznih žena.

Obraćaju li se muškarci liječniku zbog andropauze? Što kažu, što ih najviše muči?

Moglo bi se reći da raste svijest o ovom problemu, ali vrlo sporo. Mnogim je muškarcima još uvijek neugodno razgovarati o smetnjama u spolnom životu, prvo sa svojim obiteljskim liječnikom, koji je, nota bene, danas najčešće ženskog roda, a onda i sa specijalistom odgovarajuće struke (andrologijom se bave endokrinolozi i urolozi). Dobar dio muškaraca probleme koje osjećaju jednostavno prihvaća kao neumitni danak dobi, a često su ovi problemi potisnuti u drugi plan drugim, po život opasnijim bolestima (vlastitim ili partneričinim). Relativno je niska razina svijesti o deficitu testosterona i među liječnicima koji se ne bave usko ovom problematikom pa se zaboravlja da nije samo spolna funkcija ta koja je pogođena manjkom testosterona, već se, barem dijelom, i drugi problemi (anemija, osteoporoza, neuropsihološke tegobe…) javljaju kao posljedica manjka testosterona.

Mislite li da je smanjenje seksualne funkcije možda jedan od razloga zašto muškarci šute o svom klimakteriju?

Sigurno je da jest. O tome bi više mogli reći psiholozi koji se bave spolnim životom, ali jasno je da postoji nelagoda, zazor i sram kod velikog broja ljudi kad treba govoriti o spolnom životu. Puno ovisi i o partnerici (ili o partneru – ne treba zaboraviti da u andropauzu ulazi i homoseksualna populacija). Motivacija za postavljanjem dijagnoze i liječenjem vrlo često dolazi upravo s te strane. Partnerica nezainteresirana za spolni život često znači i da će pogođeni muškarac biti demotiviran da potraži pomoć.

Kod žena imamo menopauzu, kod muškaraca andropauzu, no postoji i nešto što se zove “andropauza kod žena”. O čemu je riječ?

Muški spolni hormoni su normalno prisutni i kod žena, kao, uostalom, i obratno – ženski hormoni u muškaraca. U znatno manjim koncentracijama, naravno. Ti hormoni su i kod žena (uz estrogene) odgovorni za spolni nagon, mišićnu snagu, krvnu sliku, lijep ten pa i osjećaj dobroga zdravlja. Starenjem, bolestima hipofize, ali i kirurškim uklanjanjem jajnika ili nadbubrežnih žlijezda gdje se ovi hormoni proizvode, dolazi do pada njihove koncentracije i izostanka spomenutih učinaka. Nadoknada ovih hormona kod žena još je predmet diskusije, iako su preparati DHEA(S) u Americi dostupni i bez recepta.

Kad se govori o muškim spolnim hormonima uvijek se spominje testosteron. No ima ih još, zar ne?

Regulacija proizvodnje muških spolnih hormona polazi od dijela mozga koji se zove hipotalamus. Tu se proizvodi hormon ili čimbenik koji regulira proizvodnju dvaju hormona u hipofizi. On se zove GnRH ili oslobađajući čimbenik gonadotropina. Gonadotropini su, naime, ova dva hormona iz hipofize – LH i FSH. LH (luteinizirajući hormon) u testisima pokreće oslobađanje jedne bjelančevine (akutni regulatorni protein steroida), a ova pak unosi kolesterol u stanice i započinje sintezu testosterona preko niza međuproizvoda. Testosteron se u ciljnim tkivima djelovanjem jednog enzima (5-alfa-reduktaze) pretvara u DHT (dihidro-testosteron) koji je, iako prisutan u 10 puta manjoj koncentraciji, odgovoran za većinu androgenih učinaka.

Tu su još i androstendion i DHEA koji se proizvode u nadbubrežnoj žlijezdi i koji imaju važnu ulogu u nastanku erektilne disfunkcije. Ne treba zaboraviti ni SHBG –protein koji na sebe veže spolne hormone i čija koncentracija značajno utječe na dostupnost slobodnih hormona organizmu.

Može li se andropauzu prolongirati? Ili barem ublažiti simptomi?

Može. Vrlo originalnim postupcima – vježbanjem, zdravim navikama i prehranom. Osobito je preporučljivo ne pušiti. Umjerena konzumacija alkohola, osobito crnog vina (a to znači do 2.5 dl dnevno) može biti korisna, ali sve više od toga je štetno. Kod prehrane, osim općih naputaka o mediteranskoj prehrani i kontroli težine, postoje i namirnice koje djeluju kao  prirodni anti-estrogeni (višak estrogena negativno djeluje na razinu slobodnog testosterona), a to su kupus, cvjetača, brokula, kelj, kineski kupus, prokulice. Unošenje dovoljno kolesterola iz kojega se testosteron stvara također je bitno, a naravno i minerala i vitamina (cink, selen, omega-3 masne kiseline, vitamin D, kalcij (riba, orašasti plodovi).

Nisu dobre preslatke i preslane namirnice, previše kofeina. Nije dobro, ni u ovom smislu, imati višak kilograma. Tu su i kseno-estrogeni iz plastične ambalaže, zagađenja, neorganski uzgojenog mesa i slično, pa je izbjegavanje ovih spojeva također preporučljivo. Nadalje, preporučljivo je smanjenje razine stresa što je više moguće. Hormoni stresa, naime, djeluju negativno na testosteron. S druge strane, fizička aktivnost pomaže tijelu da proizvodi  testosteron. Zato treba ostati aktivan što duže, a preporučuje se 30 minuta intenzivne tjelesne aktivnosti dnevno. Na koncu, ali ne i najmanje važno, dovoljno sna ima nezaobilaznu ulogu u osiguravanju optimalne proizvodnje i ritma izlučivanja hormona. Testosteron se proizvodi najviše za vrijeme tzv. REM faze spavanja pa je važno osigurati dovoljno vremena za punih osam sati spavanja.

Postoji rana menopauza. Postoji li i rana andropauza?

Naravno. To je javljanje opisanih simptoma, praćenih niskim razinama androgena ranije nego što bi se očekivalo. Ovdje nema jasno definirane dobi jer nema ni jasne granice iza koje andropauza nastupa, ali je sasvim jasno da je pojava andropauze, u primjerice 40-godišnjaka preuranjena. Ponekad je i uzrok sasvim očigledan, kao odstranjenje testisa zbog tumora ili neke druge bolesti.

Postoje li hormonalni nadomjesci za muškarce kao što postoje oni za žene? U kojim slučajevima se oni preporučuju, a kad ih je bolje zaobići?

Ima više oblika nadoknade testosterona (gel, injekcije, tablete, a izvan Hrvatske i flasteri i preparati za primjenu preko sluznice usta). Dakako, postoje kriteriji, odnosno indikacije i kontraindikacije za primjenu testosterona. Kriteriji su razina testosterona i prisutnost simptoma (o potrebi i trenutku za primjenu kod stari(ji)h muškaraca se dosta raspravlja), a kontraindikacije su karcinom prostate, karcinom muške dojke, sklonost embolijama, popuštanje srca. Cilj je postići fiziološke (ne pretjerane) koncentracije testosterona bez nuspojava, kojih može biti.

Imaju li i muškarci određene hormonalne cikluse kao što žene imaju mjesečne cikluse? Radi li se i kod muškaraca o mjesečnim ciklusima ili možda tjednim, dnevnim… godišnjim? 

Postoje tzv. cirkadijani i cirkaanualni ritmovi izlučivanja. Već smo spomenuli da se testosteron najviše izlučuje za vrijeme REM faze spavanja, ali postoje i razlike tijekom godine. Testosteron se najviše izlučuje u jesen, iako nisu sve studije konzistentne po ovom pitanju. No valja napomenuti i da se ta ritmičnost postupno gubi starenjem.

Ako neki muškarac posumnja da je ušao u andropauzu, što mu je činiti? U kojem trenutku bi trebao posjetiti liječnika?

Ako se prepoznaje u opisanim simptomima, trebao bi se javiti svome liječniku i zatražiti provjeru hormonskog statusa. Ukoliko ima i simptome i niske razine testosterona – to je onda andropauza.

Jedan prijatelj kojemu je pedesetak godina kaže da je kod sebe primijetio da je smireniji, više se ne uzrujava kao prije, samo bi gledao serije i jeo. Spada li i to u opis andropauze? 

Moglo bi biti. Neka posjeti svog liječnika i zatraži provjeru hormona. Ipak, ako bude htio pričati o tome, upitajte ga i za spolni život. To će najbolje govoriti o tome.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP