Prati nas

Nema predaje

Sindikat umirovljenika pred Vladom: ‘Umirat ćemo na nogama, zdravlje nije populizam’

‘Došli smo objasniti da to nije populizam, već financijski interes zdravstva, jer je hrvatska osma u Europskoj uniji po smrtnosti – samo zbog toga što umrli nisu pravovremeno liječeni.’

Objavljeno

|

foto: SUH

Sindikat umirovljenika Hrvatske (SUH) prosvjedovao je na Markovu trgu uz brojne transparente, među kojima su najuočljiviji bili “Zdravlje nije populizam” i “Zaustavimo siromaštvo i poniženje u starosti”. Prosvjednici su Vladi namijenili pismo (vidi dolje) kojim traže da se promijeni prihodovni cenzus zbog kojega, prilikom simboličnog usklađivanja mirovina, mnogi ostaju bez besplatnog dopunskog zdravstvenog osiguranja.

Kako je jutros objasnila predsjednica SUH-a Jasna A. Petrović, samo je u proteklih godinu dana 10.000 umirovljenika izgubilo to pravo zbog cenzusa koji se nije mijenjao čak 15 godina.


U tih 15 godina SUH intenzivno pregovara zadnje četiri godine, no do sada su dobili samo obećanja. Ministri su to, podsjeća Petrović, i javno obećavali. “Ministar zdravstva Milan Kujundžić kaže da je riječ o populizmu. Došli smo objasniti da to nije populizam, već financijski interes zdravstva, jer je Hrvatska osma u Europskoj uniji po smrtnosti – samo zbog toga što umrli nisu pravovremeno liječeni. Oni koji si ne mogu platiti dopunsko zdravstveno osiguranje, a takvih je sve više među starijima, umirat će na nogama”, izjavila je predsjednica SUH-a.

“Najsiromašniji se kažnjavaju. Ovdje smo i da bismo uručili pismo Vladi i da bismo je uvjerili što smo sve poduzeli. Pokušali smo kroz Nacionalno vijeće za umirovljenike, pokušali smo i s Maticom umirovljenika utjecati na cenzus. Penzije su mizerne. Oko 98 posto mirovina je ispod prosječne hrvatske plaće, a njih 55 posto je ispod linije siromaštva od 2.485 kuna. To znači da smo na pravom mjestu. Sada je cenzus 1.939 kn za samca. Tražimo da cenzus bude 2.485 kn i da se svake godine usklađuje”, naglasila je Petrović.

Ovome dodajmo da bivši ministar mirovinskog sustava Marko Pavić nije želio uzeti pismo koje su mu umirovljenici pokušali uručiti. “Kaj vas je sramota uzeti to da pročitate kaj radite penzionerima i ostalom narodu?” pitala ga je jedna prosvjednica. “Hvala, hvala”, odgovorio je Pavić žurno ulazeći u Banske dvore.

foto: SUH

Poštovani gospodine Plenkoviću, poštovana Vlado RH,

Danas stojimo pod vašim prozorima, jer ste nas prevarili. Već 15 godina, od 2004. godine, nije promijenjen prihodovni cenzus za besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje, koji i danas iznosi 1.939 kuna za samca, a 1.516 za člana zajedničkog domaćinstva. To je čak 22 posto ispod linije siromaštva, što dovoljno kazuje o vašoj socijalnoj osjetljivosti za najsiromašnije!

Busate se u prsa kako ste za trajanja mandata do sada podigli mirovine za 11 posto, što proizlazi iz zakonskih odredbi, a ne vaše dobre volje da povećavate mirovine. Ali, gospodo iz Vlade, ignorirate činjenicu da kod svakog usklađivanja mirovina najsiromašniji starci i starice strepe hoće li im zbog povećanja mirovine od 50 kuna na grbaču leći danak plaćanja dopunskog zdravstvenog od 70 kuna. Nije vas briga što je samo unazad godinu dana čak deset tisuća umirovljenika izgubilo pravo na besplatno dopunsko osiguranje. Tu povlasticu sada uživa samo 163.000 umirovljenika, a broj će i dalje padati. Umirat će se na nogama!

Ignorirate da su u proteklih 15 godina plaće porasle za oko 35 posto, a mirovine za 28 posto. Jeste li toliko podigli i cenzus za dopunsko? Niste.

Vaš ministar zdravstva zahtjev za povećanje cenzusa za pravo na zdravlje najsiromašnijih javno naziva populizmom. Sramota. Osim toga, i on i njegov tim, uključujući i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, nikako da usklade svoje priče. Već dvije godine preko Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe RH, kao i u direktnim pregovorima s Ministarstvom zdravstva, umirovljeničke udruge dobivaju ‘čvrsta’ obećanja kako će najkasnije do kraja ove godine biti povećan prihodovni cenzus. U rujnu prošle godine tadašnji ministar rada i mirovinskog sustava Pavić je i sam najavio povećanje cenzusa, u veljači ove godine dobili smo obećanje državnog tajnika Ministarstva zdravstva Tomislava Dulibića kako će se to brzo riješiti.

Sindikat umirovljenika je 12. lipnja o.g. uputio otvoreno pismo ministrima zdravstva i financija, Kujundžiću i Mariću, u kojem je upozorio kako će danak birokratskom odgađanju povećanja cenzusa za dopunsko zdravstveno osiguranje platiti najsiromašniji i najugroženiji – gubitkom prava na zdravlje. Nismo dobili čak ni pristojan odgovor o primitku.

U razgovorima s novim ministrom rada Aladrovićem u rujnu ove godine umirovljeničke udruge su ponovile kako im je povećanje cenzusa prioritet te zatražile da se na 14. sjednicu Nacionalnog vijeća, održanu 1. listopada o.g., pozovu kompetentne osobe iz ministarstava zdravstva i financija. I opet ste nas prevarili, jer ste nam posredstvom stručnjaka nižeg ranga dali odgovor kako nema sredstava za povećanje prihodovnog cenzusa za samca niti na 2.000 kuna, jer bi to zahtijevalo pronalaženje 160 milijuna kuna?! Je li to konačna politička odluka Vlade RH o ovom osjetljivom pitanju?

I tako 15 godina zavlačite siromašne, hladno, proračunato i bezobzirno. Je li vam jasno kako će sve manje umirovljenika imati mogućnost plaćati dopunsko od 70 kuna, a vaš bi ga ministar htio i povećati?! Je li vam jasno da prema izvješću Europske komisije Hrvatska je na osmom mjestu u EU-u po najvećoj stopi smrtnosti koju je moguće izbjeći medicinskim intervencijama, te je upravo stoga od osobitog značenja što veća pokrivenost starije populacije dopunskim zdravstvenim osiguranjem, kako bi se prevenirali troškovi liječenja. Cinično i hladno vaši nadležni ministri ignoriraju i takvu činjenicu.

Sindikat i Matica umirovljenika su početkom listopada dali rok od desetak dana da se ministri rada i mirovinskog sustava, zdravstva i financija dogovore oko povećanja cenzusa za dopunsko zdravstveno osiguranje, te im to priopće na sljedećoj sjednici Nacionalnog vijeća koja se već trebala održati. Ali nije održana. I tu ste nas prevarili.

Socijalna osjetljivost političke elite je ravna nuli. Njih nije briga, ne vide, ne čuju, ne osjećaju. Nije ih briga koliko gladnih umirovljenika kopa po kontejnerima i kantama za smeće, prikupljajući plastične boce i ostatke hrane. Ne vide da 55 posto svih umirovljenika ima mirovine niže od hrvatske linije siromaštva (2.485 kn), da ih 98 posto ima mirovine niže od prosječne plaće!

SUH i MUH predlažu da se prihodovni cenzus utvrđuje automatski prema liniji siromaštva koju jednom godišnje objavljuje Državni zavod za statistiku za samce te članove obitelji. To bi značilo da pravo na besplatno dopunsko osiguranje imaju svi samci s manje od 2.485 kuna, a uskoro ćemo znati je li postignut minimalni konsenzus. Ili ćemo morati svaki četvrtak pod vaše prozore.

foto: SUH
Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

.

Mozaik

Nakon onog s roditeljima, djeca imaju najčvršći odnos upravo s bakama i djedovima

Unuke i bake i djedove veže poseban odnos koji djeci omogućuje međugeneracijsko učenje, prijenos tradicionalnih vrijednosti i moralnih načela. Bake i djedovi unucima predstavljaju značajne izvore obiteljske povijesti, tradicije i baštine, a uključenost u život baka i djedova doprinosi tome da djeca razviju pozitivne stavove prema starijoj populaciji i postanu osjetljivijima na njihove potrebe.

Objavljeno

|

“Mislila sam da nema veće ljubavi od one prema vlastitoj djeci, no onda su stigli unuci”, kaže gospođa Barbara (68) iz Zagreba. “Ivan ima pet godina, a Maja Lena dvije i to su moje dvije najveće sreće u životu. Unuci se vole na poseban način. Ne znam što je u pitanju. Možda to što smo, kad su naša vlastita djeca mala, zaposleni, opterećeni, pod stresom… A kad stignu unuci, imamo više vremena, opušteniji smo, ne odgajamo ih, zapravo, mi, nego ih možemo i razmaziti. Unuci su stvarno posebna vrsta ljubavi.”

Ovakav ili sličan odgovor dobit ćemo od gotovo svih baka i djedova, ali nisu oni jedini koji profitiraju od takvog odnosa. Vrijeme provedeno s bakama i djedovima jako je dobro i za samu djecu, kazala nam je prof.dr.sc. Jasna Krstović, pedagoginja i savjetnica rektorice Sveučilišta u Rijeci.


“Nakon odnosa roditelj – dijete, odnos djeteta sa svojim bakama i djedovima je najčvršći. (Beebe M., Duncan, S.F., 2006., prema Ruthenford i dr., 1999.). Kornhaber tu vezu naziva ‘čistom ljubavlju’, odnosno ljubavlju bez granica te naglašava da se takva veza često održi kad unuci odrastu. Vrijeme provedeno s bakom i djedom uči djecu važnosti obiteljskih veza i obiteljskoj privrženosti, stoga su oni vrlo važan dio života djeteta.”

Međugeneracijsko učenje

“Unuke i bake i djedove veže poseban odnos. I jedni i drugi su van glavne struje društva jer djeca su ‘premlada’, a bake i djedovi ‘prestari’. Takav odnos djeci omogućuje međugeneracijsko učenje, prijenos tradicionalnih vrijednosti i moralnih načela. Bake i djedovi unucima predstavljaju značajne izvore obiteljske povijesti, tradicije i baštine, a uključenost u život baka i djedova doprinosi tome da djeca razviju pozitivne stavove prema starijoj populaciji i postanu osjetljivijima na njihove potrebe. Također, bake i djedovi predstavljaju nadu u budućnost jer svojim unucima mogu pokazati da starenje ne znači prepustiti se dosadi, da je pred njima vrijedan period života u kojem su potencijalno svi na dobitku”, navodi Krstović.

No, baš kao i kad su u pitanju svi drugi odnosi, i odnosi baka i djedova s unucima može biti opterećen potencijalnim nesporazumima između samih baka i djedova i njihove djece, odnosno roditelja njihovih unuka koji bakama i djedovima mogu prigovoriti “miješanje u odgoj”. Kako nadvladati takve probleme?

“Međugeneracijski nesporazumi mogu nastati zato što bake i dedovi ponekad zaboravljaju da su roditelji primarni odgajatelji svoje djece, ne  uvažavaju  samostalnost odrasle djece i načine na koje oni odgajaju svoju djecu, ne slušaju i ne poštuju odluka koje su roditelji donijeli, zadržavaju ulogu roditelja umjesto da prihvate uloge bake i djeda ta, na koncu, žele biti  bolja verzija sebe iz roditeljskih dana te s unucima nastoje nadoknaditi one važne stvari koje su propustili u odnosu s vlastitom djecom dok su bila malena”, govori naša sugovornica pa dodaje:

“Pridržavanju norme neuplitanja, znači  prihvatiti svoju ulogu bake/djeda, pritom se pridržavati određenih granica, ponašati se u skladu sa svojom ulogom u skladu s odlukama i stavovima roditelja djece. Važno je da bake i djedovi prihvate svoju ulogu bake/djeda, ali da se pritom pridržavaju određenih granica, te da se ne ponašaju i dalje kao da su u ulozi roditelja.”

Dok brinu o unucima, djedovi i bake trebali bi to činiti u skladu s odlukama i stavovima roditelja djece, navodi profesorica Krstović. “Neuplitanje u to kako roditelji odgajaju djecu značajno je za održavanje međusobnih dobrih odnosa, jer je dobar odnos s roditeljima temelj za dobar odnos s unucima. Umjesto ‘uplitanja’ svakako se preporučuje  – suradnja.”

Bake i djedovi imaju više vremena za svoje unuke nego što su imali za svoju djecu. Kako je najbolje iskoristiti to vrijeme? „Osim što imaju više vremena, nemaju egzistencijalnu odgovornost  te su zato u opušteniji u obavljanju ove uloge u odnosu na roditeljsku, više uživaju u provođenju zajedničkog vremena s unucima nego što su s vlastitom djecom.”

Bake i djedovi unucima daju ono što roditelji ne mogu

“Odnos baka i djedova prema unucima karakterizira upravo nesebičnost i požrtvovnost s njihove strane, iskazivanje razumijevanja prema njima,  održavanje danih obećanja, udovoljavanje njihovim različitim zahtjevima u određenim granicama. Zbog toga  bake i djedovi mogu dati svoj doprinos njihovom odgoju na potpuno drugačiji način. Kroz zajedničke aktivnosti djeca mogu steći posebna iskustva koja njihovi roditelji ne bi mogli prenijeti na njih zbog dobi u kojoj se nalaze, drugačije odgojno-obrazovne uloge koju kao roditelji imaju i slično”, navodi ova istaknuta pedagoginja.

“Bake i djedovi se igraju s djecom, posebno onih igara koje su se igrale kad su njihovi roditelji bili djeca, upoznaju ih s načinima života koji je otišao u nepovrat, obavljaju zajedničke životne aktivnosti koje su djeci upravo stoga što ih nema u suvremenom djetinjstvu posebno interesantne. Baka i djed predstavljaju mirnu oazu u koju se djeca rado vraćaju. Zaogrnuti posebnom vrstom odnosa osjećaju se nesputana, oslobođena tenzija i napetosti karakterističnih za suvremeno djetinjstvo. U komunikaciji su s odraslima koji za njih imaju beskrajno puno ljubavi i strpljenja, pružaju im podršku i predstavljaju ‘punjače baterija’ za lakše snalaženje u suvremenom načinu života”, zaključuje Jasna Krstović.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP