Prati nas

Mozaik

Mitovi i legende

A zašto, zapravo, umirovljenike ne pustimo da rade, ako to žele?

Bilo bilo bi normalno pustiti one koji žele raditi da rade i da uplaćuju doprinose i poreze kako bi svima drugima, uključujući i onima koji žele uživati u miru mirovine, bilo bolje.

Siniša Bogdanić

Objavljeno

|

foto: Alev Takil/Unsplash

Svaki put kada se netko zauzme da se umirovljenicima, umjesto sadašnja 4 radna sata, omogući rad na puno radno vrijeme uz zadržavanje mirovine, pokrene se lavina negativnih komentara. Na meti se nađu predstavnici udruga i političari koji se zalažu za ukidanje diskriminacije umirovljenika na tržištu rada.

U raspravu se podmeće i niz lažnih argumenata, poput: “Trebalo bi se boriti za veće mirovine, a ne za rad u mirovini.” Kao da jedno isključuje drugo pa se po toj izvitoperenoj logici borba za pravo na rad tumači kao borba protiv mirovina dostatnih za život. U nastavku smo se pozabavili najčešćim zabludama kada se govori o ovoj temi.


“Stari će oteti posao mladima”

Iako je tržište rada već gotovo godinu dana (na pola radnog vremena) otvoreno umirovljenicima, pokazalo se da su se na njega vratili tek malobrojni. Naime, zadnjeg dana 2018. godine radilo je 5.138 umirovljenika, dok ih je 21. rujna bilo 13.829. Iz toga možemo zaključiti da je mirovinska reforma motivirala svega 8.891 umirovljenika na rad u okvirima zakonski dopuštenoga.

Ilustracije radi kažimo da je krajem rujna Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje isplaćivao 1.240.266 mirovina pa ispada da je mirovinska reforma na rad potaknula svega 0.7% primatelja hrvatskih mirovina. S obzirom na iznesene brojke i činjenicu da hrvatski poslodavci ističu koliko im je teško otvorena radna mjesta popuniti kvalitetnim radnicima, priča o umirovljenicima koji ugrožavaju potencijalne mlade radnike jednostavno je – šuplja.

“Starima treba zabraniti rad, jer nam se mladi iseljavaju”

Još jedna zabluda. Istraživanje koje je provedeno na novim iseljenicima u Njemačku pokazali su da novac i posao nisu priroritet. “Nemoral političkih elita, pravna nesigurnost, nepotizam i korupcija svakako su među glavnim razlozima za iseljavanje”, kazao je dr. Tado Jurić koji je ispitao 1.200 iseljenika. Čak 55% ispitanika je imalo posao prije iseljavanja.

“Stari su potrošeni”

“Stari nemaju ništa za ponuditi i trebaju se maknuti da mladi imaju mjesta.” Ovo je samo jedan od mora sličnih komentara koji otvoreno diskriminiraju prema dobi. Kada stariji diskriminiraju starije, onda to nazivamo internaliziranim ageizmom. Osim toga, tvrdilo se da su stariji ljudi bolesni i iscrpljeni radnim vijekom te da se ne mogu nositi s fizičkim zahtjevima novih poslova.

Za očekivati je da takve komentare, iz vlastite vizure, daju ljudi koji su zaista teško fizički radili i koji objektivno ne mogu više raditi. No postoje i drugačiji umirovljenici kao što je i ponuda poslova puno šira od teškog manualnog rada. U mirovini su i brojni intelektualni radnici, profesori, znanstvenici, umjetnici, arhitekti, liječnici, novinari i inženjeri čije iskustvo je nezamjenjivo i koji svojim radom mogu i dalje pridonositi društvu. Jednostavno, bilo bi ih se glupo odreći.

Upravo njih pronalazimo u podacima da je 2018. godine najviše zaposlenih umirovljenika bilo u znanstvenim, stručnim i tehničkim djelatnostima. Najmanje je umirovljenika radilo u građevinarstvu i turizmu. U 2019. godini zamjetan je porast oglasa kojim se traže zaštitari i čuvari, što je idealna niša za umirovljene policajce i vojnike.

foto: Pixabay

“Stari će zatrpati državne službe”

Neće. Postoje propisi prema kojima se umirovljuju osobe u državnim i javnim službama. S druge strane postoji privatni sektor koji nije podložan tim propisima. Sjetite se slučaja uglednog neurokirurga Josipa Paladina kojega se javna ustanova odrekla zbog njegove dobi za umirovljenje. U isto vrijeme, privatne bolnice i klinike otimale su se za njegove stručne ruke. Zašto bi itko morao birati između punog radnog vremena i mirovine, svojeg otplaćenog osiguranja za starost?

“U normalnim državama umirovljenici idu na krstarenja”

Zapravo, u normalnim državama umirovljenici velikim dijelom rade da bi išli na krstarenja. Osim ako nisu radili u izdašno plaćenim branšama pa sada imaju zavidnu štednju i skupo plaćena mirovinska osiguranja.

Prema podacima njemačkog Ministarstva rada 2016. godine u Njemačkoj je radilo čak 943.000 umirovljenika. Taj je broj od tada samo rastao pa njemački mediji javljaju da u toj zemlji više od 3 milijuna umirovljenika obavlja povremene takozvane mini-poslove na kojima mogu mjesečno zaraditi do 450 eura bez oporezivanja.

Nizozemski think tank Netspar u svojem istraživanju “Rad poslije umirovljenja” iz 2016. godine navodi da različiti narodi različito poimaju rad u mirovini. Istraživanje je obuhvatilo 16 zemalja, a među njima, nažalost, nije Hrvatska. “Dok je rad u mirovini nešto neuobičajeno u Španjolskoj (3%), Sloveniji (3%), Poljskoj (5%) i Francuskoj (5%), relativno je čest među umirovljenicima Estonije (22%), Švedske (21%), Švicarske (20%) i Danske (14%)”, navodi Netspar. U Hrvatskoj, izračunali smo to iz gore navedenih podataka, samo 1% umirovljenika sudjeluje na tržištu rada.

I Sjedinjene Države bilježe sve više onih koji žele raditi nakon 70. rođendana. Prema službenim podacima, njihov se broj u posljednjih 20 godina podigao s manje od 10% na gotovo 15%.

foto: PAnnie Gray/Unsplash

“Ne želim umrijeti na poslu”

Često govorimo kako su gimnasticiranje, boravak u prirodi, čitanje i rješavanje križaljki ključni za održavanje fizičkog i psihičkog zdravlja u starosti. No jednako je dobar i rad u poticajnoj okolini. Često tako čujemo od ljudi koji su umirovljeni kako se osjećaju isključenima iz društva i nepotrebnima, zatvaraju se u kuću i stare suprotno od onoga što bismo nazvali aktivnim starenjem.

Čak i neki povremeni posao vraća im smisao, održava društvene kontakte i blagotvorno djeluje na zdravlje. Istraživanje koje je provedeno na Sveučilištu Oregon pokazalo je da rad nakon 65. rođendana može produžiti život za više od desetljeća, dok samo jedna godina rada nakon 65. rođendana može smanjiti rizik od smrtnosti za čak 11%.

Znate li da ni među umirovljenicima nema pravice?

Hrvatski ratni vojni invalid koji je invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti ostvario prema posebnom zakonu kojim se uređuju prava hrvatskih branitelja od 1.1. 2019. godine, može raditi uz invalidsku mirovinu na puno radno vrijeme uz smanjenje mirovine (mirovinski faktor 0,6667, odnosno smanjenje mirovine za oko 1/3). Uz to, umirovljeni vojni i policijski službenici mogu birati puno radno vrijeme s pola mirovine ili pola radnog vremena s punom mirovinom.

S druge strane, korisnicima obiteljske mirovine, a zapravo socijalno ugroženim ženama, nije dana nikakva mogućnost zaposlenja bez obustave isplate mirovine. Protiv ovih nepravdi se zahtjevom za ocjenom ustavnosti pobunio i Sindikat umirovljenika Hrvatske.

Glasni su oni koji ne žele raditi, iako ih nitko na to ne tjera

Uz sve navedeno, jasno je da protivnici rada u mirovini nemaju argument te da svoje neutemeljene stavove pokušavaju nametnuti neistomišljenicima. A zapravo, bilo bi normalno pustiti one koji žele raditi da rade. Pri čemu bi trebalo težiti tomu da rade zato što žele, a ne zato što moraju. I da tako uplaćuju doprinose i poreze kako bi svima drugima, uključujući i one koji opravdano žele uživati u miru mirovine, bilo bolje.

.

Mozaik

‘Mi ćemo koronavirus preživjeti, ali naš brak neće!’

U izvanrednoj situaciji, ljudi se ponašaju izvanredno, no to nije uvijek dobro. Hoće li brakovi i općenito odnosi nakon ovog iskustva postati čvršći ili se raspasti? Kako koji…

Ksenija Habunek

Objavljeno

|

Žali mi se neki dan prijateljica preko telefona. Kaže da ju muž izluđuje. Otkako je počela epidemija, ne prestaje kopati po nekim opskurnim portalima i tražiti alternativna objašnjenja ovoga što se događa. Ne vjeruje, kaže, ni Vladi, ni Nacionalnom stožeru, ni Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. Svi su oni, uvjeren je, potkupljeni u cilju potlačivanja masa i organiziranja novog svjetskog poretka.

“Ja ću izluditi! Kaže da su se kompletna znanstvena zajednica, svi epidemiolozi na svijetu i sve vlade svijeta organizirale kako bi nas podjarmile (kao da im je za to trebao nekakav virus) i da će novi svjetski ustroj biti nešto posve drugo. Uzalud mu ja objašnjavam da sve svjetske vlade najčešće ne mogu dogovoriti niti zajednički stav o tome koji danas dan, a kamoli da bi uspjeli organizirati nešto ovako komplicirano i sveobuhvatno. On i dalje pili po svome! Uopće ne znam gdje mu je nestao sav razum! Kad ovo i jednom završi, ne znam hoću li ga ikada više moći gledati na isti način”, gotovo u dahu mi govori prijateljica.


Jedna druga prijateljica ima jednako neugodan, ali posve suprotan problem. Njezin je muž pomahnitao od silnog nastojanja da se zaštiti od virusa.

“Stalno sve dezinficira. Po nekoliko puta dnevno alkoholom briše sve kvake, ključeve, mobitele… Natjerao nas je da cipele ostavljamo na stubištu, a vrećice iz dućana i sve kupljene namirnice brišemo dezinfekcijskim maramicama. Kad sam mu rekla, u šali, da zašto nije tako puno pospremao i čistio i ranije, izderao se na mene da je stvar ozbiljna i da nije trenutak za zezanje. I dok je samo čistio, sve je bilo OK, ali sad nam je počeo braniti da uopće izlazimo iz kuće, u trgovinu idemo najviše dva puta tjedno, a vešmašina non-stop radi jer on stalno prokuhava zaštitne maske. Kuća nam izgleda kao bolnica.”

No nisu malo skrenuli samo muževi. Susjeda ima problema s – mamom. Gospođa, iako je već u poznim godinama, uopće ne mari za savjete liječnika i nimalo se ne pazi. Kaže da ako je preživjela dva rata, smrt muža i karcinom, onda će preživjeti i ovo. Uopće neće slušati kad joj se objašnjava da upravo zbog tog preboljenog karcinoma i poznih godina, pripada rizičnoj skupini.

“Poludit ću s njom! Ali nije samo to što se svađamo, nego sam sad i stvarno zabrinuta. Evo, jučer je išla do prijateljice na kavu. Poslije je malo prošetala do placa i jako se naljutila što je sve zatvoreno. Kad joj kažem da će ju policija vratit kući kad već neće slušati epidemiologe, onda počne psovati i političare, i Plenkovića, i Beroša, i sve. Ponaša se kao malo dijete. Ali ne mogu ja svoju mamu stavit u kaznu i zabranit joj izlaske”, priča mi susjeda.

Kad čujem ove priče, postanu mi jasna sva ona upozorenja psihologa da će koronavirus ostaviti teške psihičke posljedice čak i ako uspijemo zaobići zarazu. Mnogi od nas sada po prvi puta vide kako naši bližnji reagiraju na izvanrednu situaciju, a mnoge od tih reakcija nimalo nam se ne sviđaju.

U Kini je doista zabilježen povećan interes za razvodima brakova sad kad je kriza s virusom polako jenjala. Neće biti drugačije niti kod nas, a mnogim odnosima koji su se otprije klimali, koronavirus će zabiti posljednji čavao u lijes.

Ipak, ako želite moje mišljenje, trebali biste još malo pričekati prije nego nekog zauvijek otpišete. Imajte na umu da su u izvanrednoj situaciji i reakcije ljudi izvanredne. Jednom kad epidemija prođe, kad se svijet vrati u normalu, a mir u vaše živote, možda pronađete novo razumijevanje za sve ludosti vaših muževa, žena, mama, baka i susjeda. A možda jednostavno i zaboravite i pravite se kao da se ništa nije dogodilo.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP