Prati nas

Zdravlje

Maske razdora

Kirurške maske propuštaju koronavirus, no znanstvenica misli da možda od njih i ima neke koristi

SZO i hrvatske zdravstvene vlasti nisu preporučile opće nošenje maski, navodeći između ostalog da kriruške maske treba mijenjati svakih par sati te da one izravno propuštaju zrak sa strane, budući da ‘ne dihtaju’.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

foto: Anastasiia Chepinska/Unsplash

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) u kontekstu koronakrize preporučuje držanje fizičkog razmaka svima i nošenje maski zdravim osobama samo u slučajevima kada se brinu za drugu inficiranu osobu. Maska se preporučuje i onima koji kašlju i kišu kako bi se u slučaju eventualne Covid-19 infekcije zaštitilo zdrave.

Stalno se naglašava da je nošenje maske jedino djelotvorno u kombinaciji s propisanim higijenskim mjerama te propisanim odlaganjem isluženih maski. Većina država naredila je držanje dvometarskog razmaka među osobama, budući da je dokazano da se virus širi iskašljanim kapljicama uz pretpostavku da će se većina kapljica osušiti i pasti na tlo u neposrednoj okolini osobe koja ih je izbacila.


No BBC javlja da su istraživači Instituta tehnologije u Massachusettsu (MIT) koristeći posebne kamere otkrili što se dogodi kada osoba zakašlje i kihne. Utvrđeno je da se u takvim situacijama formira mali, ali brzi oblak plina koji može sadržavati kapljice različite veličine te da najmanje među njima mogu biti prenesene na respektabilne daljine.

U laboratorijskim uvjetima izmjerili su da kašalj može potjerati kapljice na daljinu od 6 metara, dok se ta daljina u slučaju kihanja kreće čak do 8 metara. Voditeljica istraživanja Lydia Bourouiba, stručnjakinja za dinamiku fluida, kaže da je zabrinuta zbog propisane fizičke distance. “Ono što izbacujemo kašljanjem ili kihanjem je plinski oblak koji zarobljava kapljice različitih veličina i nosi ih kroz prostoriju. Ta ideja sigurnosti zbog razmaka od metar ili dva i vjerovanja da će kapljice pasti na tlo u tom perimetru nije potvrđena onim što smo mi kvantificirali i izmjerili”, kaže.

Lydia Bourouiba smatra da u nekim situacijama, pogotovo u interijerima i loše ventiliranim prostorima, maska može smanjiti rizik od zaraze. Primjerice, kada susretnete nekoga tko je zaražen, maska može skrenuti struju njihovog daha od vaših usta. Tanke kirurške mase ne štite od najmanjih čestica, jer ne pružaju takvu vrstu filtracija. Ali možda mogu postrance skrenuti taj oblak, sugerirala je Bourouiba za BBC.

Ovaj scenarij, naglasimo, u obzir uzima situaciju u kojoj se zaražena osoba nalazi točno ispred bolesne osobe. Uz to, zanemaruje činjenicu da virus ulazi i kroz oči. Istraživanje i zaključak imaju isključivo “mehanički” pristup kojeg još trebaju valorizirati epidemiolozi primjenom svojih znanja.

Podsjetimo, SZO i hrvatske zdravstvene vlasti nisu preporučile opće nošenje maski, navodeći između ostalog i da kriruške maske treba mijenjati svakih par sati te da one izravno propuštaju zrak sa strane, budući da “ne dihtaju”. “Kada bi se pretpostavilo da je značajan dio stanovništva zaražen i da ima blaže simptome, tada bi nošenje maski koristilo. Jer onda bi manje izlučivali viruse prema van. Za osobe koje su zdrave i nose maske, manja je šansa da će se zaraziti kapljicama zaraženih soba. Ali problem s maskama je taj da ih morate stalno popravljati. Ako nemate čiste ruke, samo ćete još prstima na lice, oči i nos nanijeti viruse. Zato smo malo skeptični prema univerzalnoj preporuci nošenja maske”, kazao je za HRT voditelj Epidemiološke službe HZJZ-a Bernard Kaić.

.

Zdravlje

Štitnjača se često agresivno liječi, čak i kada ne postoji stvarna opasnost za zdravlje

Agencija za rak Svjetske zdravstvene organizacije provela je istraživanje koje upućuje na to da je velika većina dijagnoza karcinoma štitnjače posljedica pretjerane dijagnostike te da, zapravo, nije potrebna.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Prava epidemija predijagnosticiranja karcinoma štitnjače zahvatila je svijet te je ta bolest u tridesetak zemalja dijagnosticirana kod više od milijun osoba, izvijestila je Agencija za rak Svjetske zdravstvene organizacije ( WHO), piše Jutarnji.hr.

Istraživanje je vodio Salvatore Vaccarella s EACR-a koji je rekao da rezultati studije upućuju na to da je velika većina dijagnoza karcinoma štitnjače posljedica pretjerane dijagnostike.


Predijagnosticiranje neke bolesti je situacija kad se ljudima bez ikakvih tegoba dijagnosticira neki problem, zatim se ta bolest liječi, ponekad čak i vrlo agresivno kao u slučaju dijagnoze karcinoma štitnjače, iako ne postoji visoki rizik za zdravlje.

Zbog predijagnosticiranja dolazi do uklanjanja kompletne štitnjače ili se oboljelima propisuju lijekovi koje, nerijetko, moraju uzimati do kraja života, iako bi s bolešću mogli neometano nastaviti živjeti.

Između 2008. i 2012. godine je u 26 zemalja svijeta dijagnozu karcinoma štitnajče dobilo 830.000 žena i 220.000 muškaraca, a procijenjeni udio koji se može pripisati nepotrebnoj dijagnostici je oko 93 posto u Južnoj Koreji, 91 posto u Bjelorusiji, 87 posto u Kini, 84 posto u Italiji i u Hrvatskoj te 83 posto u Slovačkoj i Francuskoj.

Znanstvenici preporučuju da se ne radi dijagnostika eventualnog raka štitnjače kod osoba koje nemaju nikakve simptome.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP