Brojni naši čitatelji razočarani su načinom usklađivanja mirovina pa odbijaju činjenicu da je ono, po samoj svojoj naravi, postotno povećanje postojećih iznosa i jedini način očuvanja realne vrijednosti mirovine. Umjesto toga, redakciju nam zasipaju prijedlozima kako smanjiti razlike među onima koji dobivaju više i onima koji dobivaju manje.
U tim komentarima nižu se razrađeni prijedlozi i osobne teorije; od logičkih i matematičkih konstrukcija do fiskalnih intervencija i elaboriranih moralnih sustava; kojima se nastoji opravdati ideja da bi male mirovine iznosom trebale sustići, ako ne i prestići, one natprosječne. Rješenja se kreću od svojevrsne soft uravnilovke do boljševičkih prijedloga da se veće mirovine ukinu ili bar smanje. Ono što im je zajedničko jest odbacivanje načela na kojem počiva sustav: da se visina mirovine, unutar fiskalnih mogućosti, određuje prema uplaćenim doprinosima i duljini radnog staža.
Tako nam Nada iz Belice piše: “Svota koja je određena za povećanje mirovina treba se podijeliti jednako na sve umirovljenike jer svakom korisniku određena je mirovina, a svaki umirovljenik nakon umirovljenja više ništa ne uplaćuje u mirovinski fond.” Nada bi tako svako buduće povećanje mirovina odvojila od nekadašnjih uplata doprinosa i godina staža.
Jedna mirovina za sve
Korak dalje ide Ivan iz Gospića. “Svi umirovljenici trebaju imati istu mirovinu bez obzira na staž i visinu plaće. Oni koji su duže radili i imali dobre plaće mogli su uštedjeti sve te godine za starost, a oni koji su radili za minimalac ili su izbačeni s posla nisu mogli ništa uštedjeti za mirovinu. To bi bilo pošteno i socijalno pravedno rješenje”, navodi.
Vlado iz Zagreba na našoj društvenoj mreži predlaže originalno rješenje. “Usklađivanje bi trebalo biti u fiksnom iznosu, jednako za sve, jer je svima isto poskupjelo. Recimo, sto eura mjesečno povećanja mirovine”, piše.
Sanja iz Senja pak misli da je usklađivanje nepoštena rabota jer stalno povećava velike mirovine za koje kaže da su “uglavnom nezarađene”. “Mislim da bi najveća mirovina trebala biti najviše deset posto veća od najmanje. Trebalo bi usklađivati samo male mirovine dok se ne približe najvećima, a onda se mogu usklađivati sve”, opisuje svoju viziju sretne mirovine. Uz to, Sanja je uvjerena da je svatko tko ne misli kao ona “podmazan od strane HDZ-a”.
Mirovina samo prema godinama staža
Da bi mirovine trebalo određivati samo po godinama staža kaže nam Igor iz Pitomače. “Tko je plaćao veće doprinose imao je od čega plaćati i treba biti solidaran s drugima. U mirovini smo svi jednaki i svi imamo jednake potrebe. Sindikat bi trebao izboriti da se mirovina računa samo prema stažu te da se svake godine povećava vrijednost godine staža. Tada bi političari i gospoda iz raznih kancelarija bili bliži malom čovjeku koji ih je hranio cijeli život.” Zanimljivo, i on, baš poput Sanje, misli da protiv ovakve ideje mogu biti samo oni koji podržavaju vladajuću stranku.
I umirovljenica Jagoda misli da mirovine ne bi trebale biti vezane uz doprinose, a ni godine. staža. “Ima i onih koji nisu mogli dobiti posao jer nisu imali potrebne veze pa su morali raditi na crno, preko studentskog servisa ili pak sezonski. Tada si bio sretan da imaš bilo kakav posao. Zar ovima koji su bili zaposleni nije bilo bolje jer su znali da će svaki mjesec dobiti plaću?” pita jago da ističe “nepravdu”: “Primali ste plaće, a sada imate i veće mirovine i bolje usklađivanje.”
Zašto su svi ovi umirovljenici u krivu?
Kako smo to već puno puta objasnili, valuta u usklađivanju nisu euri u apsolutnim iznosima, nego ono što se za njih može kupiti i udio u prosječnoj plaći u zakonom definiranom odnosu.
Najjednostavnije je pokazati to na primjeru pojednostavljenog stopostotnog usklađivanja na temelju inflacije. Naš imaginarni umirovljenik Jure prima 700 eura mirovine, a njegov prijatelj Hrvoje 1.000 eura. Prema izračunu portala Koliko.HR i Hrvatske udruge za zaštitu potrošača, temeljna prehrambeno-higijenska košarica za samca stoji 250 eura.
Prije poskupljenja Jure može kupiti 2,8 košarica, Hrvoje četiri. Razlika je 1,2 košarice. Posve sigurno, Hrvoje je u boljem položaju, ali smisao usklađivanja nije da Jure može kupiti više, nego da obojici osigura jednaku kupovnu moć i nakon što cijene porastu. Jednostavno rečeno, usklađivanje nije povišica u smislu realne vrijednosti; ni za Juru, ni za Hrvoja.
Usklađivanje po inflaciji
Zamislimo inflaciju od pet posto. Košarica sada košta 262,5 eura. Skuplja je 12,5 eura. Ako se mirovine usklade za pet posto, Jure dobiva 35 eura više (ukupno 735), Hrvoje 50 eura više (ukupno 1.050). Na papiru je Hrvoje opet dobio više, ali u dućanu mu kupovna moć ostaje ista: Jure i dalje može kupiti 2,8 košarica, Hrvoje četiri. Razlika je opet 1,2 košarice. Tu je ključna razlika između usklađivanja i povišice. Idealno provedeno usklađivanje samo vraća mirovine na vrijednost prije poskupljenja. Kupovna moć se čuva, ništa više i ništa manje.
Usklađivanje po prosječnoj plaći
Ako se mirovine usklađuju s prosječnom plaćom, stvar je ista, gleda se njihov udio u plaći. Kada prosječna plaća poraste s 1.000 na 1.200 eura, riječ je o povećanju od 20 posto. Jure, koji je s mirovinom od 700 eura imao 70 posto prosječne plaće, dobiva 140 eura više i stiže na 840 eura; i dalje 70 posto prosjeka. Hrvoje, s 1.000 eura mirovine, dobiva 200 eura više i dolazi na 1.200 eura; i dalje točno 100 posto prosječne plaće.
Prije povećanja, razlika između njihove dvije mirovine iznosila je 300 eura, odnosno 30 posto tadašnje prosječne plaće. Nakon povećanja, razlika je 360 eura, ali i dalje 30 posto nove prosječne plaće. Drugim riječima, iako su iznosi u eurima veći, njihovi omjeri u odnosu na plaću ostaju nepromijenjeni. To bi bila i svrha ovakvog usklađivanja.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
