‘I suprug i ja u penziji radimo na crno, bijelo i sivo, ali i dalje smo siromasi’

Naša čitateljica, umirovljenica Jasna, ne osjeća se kao da je u mirovini jer je primorana i dalje raditi, dok god bude mogla – od mirovine koja sada iznosi 350 eura, a bila je i niža, nije mogla živjeti.

“Radila sam u tvornici boja i lakova i s 33 godine se otrovala kemikalijama, pa su me, već tada kao invalida rada, iz laboratorija premjestili raditi u knjigovodstvo. Imala sam, naime, osim kemijske, završenu i ekonomsku školu te sam mogla raditi i taj posao. Međutim, ubrzo mi je plaća s 5.000 kuna (664 eura) bila skinuta na 2.000 (265 eura). Iako sam imala 13 godina staža, stavili su mi status pripravnice”, objasnila nam je svoje nezavidne okolnosti koje su je snašla u tvrtki u kojoj je nekad radila.

Nakon pobune – otkaz

Ona se na to, razumljivo je, glasno pobunila. Zbog toga je, tvrdi, na kraju dobila i otkaz. “Nakon toga radila sam razne poslove, koje sam mogla, trebalo je preživljavati. Kad je došlo vrijeme da mogu u mirovinu, ona je iznosila 900 kuna (119 eura). U vrijeme Račanove vlade to mi je podignuto na duplo. S povišenjima sam dogurala do današnjih 350 eura”, opisala je nadalje.

Kako ističe, ni suprug nije prošao bolje od nje – prošao je, po svemu sudeći, sramotno loše. “Suprug je u trenutku ulaska u mirovinu imao 40 godina radnog staža, tri godine bio je u ratu. Za sve to prima mirovinu od 370 eura”, otkrila nam je gospođa Jasna.

Na rubu siromaštva

S tim primanjima, ističe naša čitateljica, žive na rubu siromaštva, pa i dalje pronalaze poslove da barem malo poboljšaju kućni budžet.

“I on i ja radimo i na crno i na sivo i na bijelo, a i dalje živimo na rubu siromaštva. Meni to i nije teško jer sam i odrasla u siromaštvu, ali me boli nešto drugo. Boli me što me bogatiji od mene – pa čak i neki iz moje obitelji – gledaju kao propalicu koja nije uspjela u životu”, povjerila nam je za kraj gospođa Jasna.