Prati nas

Nema predaje

Ukratko o 2018.

Godina u kojoj su (opet) izdani umirovljenici

I prije no što smo ušli u 2018. godinu znali smo da nam ona neće donijeti pravednije mirovine i život kakav umirovljenici zaslužuju. Podsjetimo, u prvim danima godine koju ispraćamo ministar mirovinskog sustava Marko Pavić najavio je adekvatan mirovinski sustav.

Objavljeno

|

Marko Pavić kao Grigorij Potemkin (foto: Sandro Bura)

I prije no što smo ušli u 2018. godinu znali smo da ona neće donijeti pravednije mirovine i život kakav umirovljenici zaslužuju. Podsjetimo, u prvim danima godine koju ispraćamo ministar mirovinskog sustava Marko Pavić najavio je adekvatan mirovinski sustav. „Svjesni smo da su mirovine male i moji roditelji me svaki nedjeljni ručak pitaju kad ću im povisiti mirovine“, kazao je Pavić za Novu TV. Što im je odgovorio na to pitanje, javnosti je ostalo nepoznato.

No javnost je u Ipsosovom istraživanju ministru poručila da ne želi raditi do 67. godine. Rekla je i da očekuje, provede li se reforma, još gori standard. Pesimista je bilo čak 63%. No prema krivom izračunu Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), strah je bio izlišan – jer Hrvatska je već ionako raj za umirovljenike. Umirovljenici u Nizozemskoj dobiju 101 posto onoga što su zaradili za radnog vijeka, Turci ostvare 102 posto, dok Hrvati kroz mirovine dobiju čak 129 posto, objavio je OECD. Kako je došao do ovakvih brojki ni danas nikome nije jasno.


No ako su brojke krive, ne znači da ih se ne može koristiti u političkom marketingu. „Ne treba zaboraviti da je samo 19% umirovljenika odradilo puni radni staž pa naši umirovljenici kroz mirovine dobiju 126% onoga što su zaradili. S jedne strane imamo jako male mirovine, a s druge strane, dugo godina ih isplaćujemo“, špotao je protivnike svoje reforme ministar. Nije izravno rekao da je ovakav zastarjeli mirovinski sustav predviđen za puno radnika, a malo onih koji će mirovinu doživjeti i u njoj dugo uživati. Ali to već ionako sami znamo.

Iste mirovine za sve?

Eureka! Rješenje problema sinulo je šefu HSS-a Kreši Beljaku koji je predložio – mirovinsku uravnilovku. “To bi bilo oko 2500 tisuće kuna svima. To je čisti matematički proračun. Kad bi uzeli novac koji se izdvaja za mirovine i podijelili s brojem umirovljenika, dobije se taj iznos. Danas 82 posto ljudi prima manje od toga”, objasnio je svoju jednostavnu matematiku ovaj stranački prvak.

Krešo Beljak (foto: MojeVrijeme.hr)

Osim dezinformacijama iz OECD-a, vladajući su se hvalili i da je 2017. godina bila najbolja po usklađivanju mirovina. „To je notorna neistina. Ukupno su plaće porasle za 5,30% posto, a mirovina je porasla za samo 2,85%. Jasno je da je riječ o perfidnoj krađi umirovljenika“, odgovorio im je Milan Tomićić iz Sindikata umirovljenika upozorivši na loše formule usklađivanja mirovina. Bilo je to na Praznik rada i većina umirovljenika je sindikalni maksimirski prosvjed gledala sa sigurne udaljenosti. Jedući Bandićev grah.

Protiv reforme se prosvjedovalo i gotovo pola godine kasnije na zagrebačkom Europskom trgu. Prosvjed su organizirali radnički sindikati, a podržao ga je i Sindikat umirovljenika Hrvatske pod parolom I tebe se tiče, doživi mirovinu.

foto: Sandro Bura

Ali uzalud! Reforma je prihvaćena, zahvaljujući Bandićevu klubu saborskih prebjega koji su HDZ-u čuvali kvorum. Radit ćemo duže, a kažnjavat će nas više, ako ranije odemo u mirovinu. Postojećim umirovljenicima refroma neće donijeti skoro ništa, a budući će ostati bez štednje iz drugog mirovinskog stupa, požele li uživati u famoznih 27%. O nasljeđivanju mirovine preminulog partnera nije se ozbiljno ni progovorilo.

Država povlaštenih umirovljenika

No to nije sve. U svojem Izvješću za Hrvatsku, Europska komisija (EK) je oštro kritizirala socijalnu politiku vlade Andreja Plenkovića (HDZ). EK tako piše da je socijalna zaštita starijih osoba u Hrvatskoj relativno neefikasna te upozorava na lošu distribuciju socijalnih prava. Onima kojima najviše treba, ne pomaže se, dok se istovremeno privilegiraju ratni veterani.

Kako do lažne mirovine?
foto: Pixabay/MV

Nadalje, u Izvješću stoji da je vlada proširila povlastice branitelja i njihovih obitelji, što je rezultiralo dodatnim dizanjem njihovih ionako visokih primanja. Doslovno citirano, kroz braniteljske mirovine, vlada je podignula mirovinski strop. Mi dodajemo da je, usprkos višem stropu, većina “običnih” umirovljenika ostala u mirovinskom podrumu.

No barem netko može odahnuti! 2018. je donijela olakšanje lažnim invalidima. Ustavni sud je ukinuo tri članka Zakona o mirovinskom osiguranju. Zato Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje neće više moći u svakom trenutku provoditi kontrolu mirovina koje su stečene na temelju invalidnosti. Revizija se može obaviti samo u roku 365 dana. Sve ostalo bi, misli Ustavni sud, bila pravna nesigurnost.

Kažimo i to da je zahvaljujući takozvanom Medvedovom zakonu u prvih osam mjeseci ove godine prema podacima Ministarstva branitelja podneseno je 9.716 novih zahtjeva za stjecanja statusa ratnog vojnog invalida.

Plati ili umri

Ni zdravstvo nam nije išlo na ruku. Prije točno godinu dana ministar Milan Kujundžić objavio je da je našao lijek za predug popis nesretnika čije zdravlje ovisi o propusnosti hrvatskog zdravstvenog sustava. Pojasnio je da će kroz pilot-projekt obiteljski liječnik imati informatičku mogućnosti pacijentu osigurati u roku od tri dana pregled kod specijalista, a specijalist ako potvrdi sumnju u ozbiljnu bolest, u roku dva do četiri tjedna ima mogućnost “riješiti sve dijagnostičke i terapijske oblike”. Koliko je sustav „prohodao“ govori podatak da se u ovom trenutku milijun građana nalazi na nekoj od listi čekanja.

Koliko se čeka na pregled?
foto: Mojevrijeme.hr

Mjesec dana kasnije na rang-ljestvici od ukupno 149 država svijeta, čiji stupanj blagostanja već više od desetljeća mjeri londonski Institut Legatum, Hrvatska se našla na 43. mjestu, a u sektoru zdravstva na niskom 55. mjestu, među najgorih pet država Europske unije. Lošije od Hrvatske u pogledu zdravstvene skrbi stoje Latvija, Litva, Bugarska i Rumunjska. Skandale koji su potresali zdravstvo nećemo ni nabrajati.

Žohari, prljavština…

Kakav odnos imamo prema starima i nemoćnima? Objavljene su i stravične fotografije snimljene u osječkom Centru “JA kao i TI“, domu koji skrbi o za 32 korisnika – osobe s mentalnim oštećenjima te starije i teško bolesne osobe. Od njih je 15 potpuno ovisno o tuđoj pomoći i njezi, a 17 djelomično ovisno, brine se u dnevnoj smjeni jedna medicinska sestra, a u noćnoj jedna njegovateljica. Ne želimo se ni sjetiti što su fotografije zabilježile.

Stari i nemoćni
foto: Pixabay

I pučka pravobraniteljica Lora Vidović u svojem izvješću Stanje ljudskih prava u Hrvatskoj za 2017. godinu objavila je istinu o stanju u domovima za stare i nemoćne. Jedna štićenica joj je rekla: „Rado bih ustala iz kreveta, sjela u kolica i izašla van na sunce. Ali sestrica u Domu ima toliko malo, jako su zaposlene i nemam ih srca zvati da me posjednu. A sama ne mogu ustati. Ma, ne žalim se ja na njih, stvarno ih je malo, vidim da stalno nešto rade. I tako onda stalno ležim u krevetu. I čekam.“ Na svjež zrak nije izašla pet godina. Nakon ovoga, uslijedio je val poskupljenja smještaja u gradskim i županijskim umirovljeničkim domovima.

Muke po uzdržavanju

Zbog alimentacije za troje unuka djed i baka iz Sesveta ovršeni su. Dug od 68.700 kuna za uzdržavanje troje unučadi narastao je od 2013. s kamatama i troškovima 30-ak tisuća kuna. Slučaj je jedinstven jer njihov sin nije otišao od svoje djece i zanemario brigu o njima, već je poginuo. „Rastuće siromaštvo u Hrvatskoj, uz sve češće ovrhe nad bakama i djedovima, za slučaj nemogućnosti plaćanja dosuđenog uzdržavanja, dovodi i do mogućnosti gubitka prava vlasništva jedine nekretnine u kojoj stanuju. No, nije problem samo to što ih se financijski opterećuje, pa i ugrožava, već se psihološki negativno djeluje na njih i na njihovo zdravstveno stanje“, poručio je Sindikat umirovljenika. Osim toga, tužbe unutar obitelji trajno uništavaju odnose unuka, baka i djedova.

Smiju li baka i djed razmaziti unučad?
foto: BigStock

Istovremeno je Općinski sud u Čakovcu presudio da starijem bračnom paru iz jednog međimurskog sela njihovo šestero djece mora mjesečno plaćati svako po 200 kuna za uzdržavanje.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”. 

.

Nema predaje

Jasna A. Petrović: Za reviziju sam svih povlaštenih mirovina, nacionalna naknada za starije će se uvesti

Što predsjednica SUH-a misli o novom ministru mirovinskog sustava i zašto zastupa uvođenje takozvane nacionalne mirovine? Što je važnije; obiteljska mirovina ili nasljeđivanje dijela mirovine pokojnog partnera?

Objavljeno

|

Nezaustavljiva snaga umirovljeničke scene Jasna A. Petrović već godinama glasno i jasno zastupa interese umirovljenika i starijih građana u pregovorima i sukobima sa svim vladajućim garniturama. I to bez stranačko-političkog angažmana, jer ona je predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske (SUH), nevladine udruge koja djeluje kroz sindikalne načine borbe.

Prije manje od tjedan dana o gorućim umirovljeničkim problemima izvijestila je i novog ministra mirovinskog sustava Josipa Aladrovića. No to je tek formalni povod ovom razgovoru o svemu onome što se posljednjih mjeseci spominjalo u kontekstu mirovina i starenja u Hrvatskoj.


Krenimo od najaktualnijeg. U svakodnevnim razgovorima svi traže više socijalne države, no kad se progovori o nacionalnoj mirovini, većina umirovljenika zalaže se za model prema kojem svatko dobiva samo ono što je zaradio. Kako to?

Kad nešto ima pogrešan naziv, stvara zabunu među ljudima. Zamolili smo ministra mirovinskog sustava Josipa Aladrovića da u javnim nastupima kaže da je riječ o nacionalnoj naknadi za starije osobe. Dakle, riječ je o mjeri protiv siromaštva starijih osoba koja će se isplaćivati iz državnog proračuna, a ne iz mirovinskog sustava.

Drugi glavni problem je iznos te nacionalne naknade. Procijenjena je na 1.000 kuna. Kad znate da je 1.019 kuna najniža mirovina za 15 godina rada, to sve ispada nerealno. Već i sad minimalna zajamčena socijalna naknada za starije od 65 godina iznosi 920 kuna.

Znači, treba tražiti veće mirovine, a ne sprječavati uvođenje te socijalne naknade?

Sve je to previše sabijeno jedno uz drugo, ali da, problem je u preniskim mirovina, a ne u jednoj dobroj mjeri. To govori koliko su stari zanemareni i podcijenjeni. Kad imate prosječnu mirovinu od 2.445 kuna, a linija siromaštva je 2.496 kuna, postavlja se pitanje kako je moguće da postoje tako niske mirovine utemeljene na radu.

Može li takva nacionalna mirovina ili naknada stimulirati nerad? Neki ekonomski stručnjaci kažu da se boje toga.

Nikako! To je neoliberalni pristup poznate ergele znanstvenika koji su uvijek na strani banaka i bogatih. Kao što se prije govorilo da će se proširenjem prava rada umirovljenika spriječiti mlade da rade ili ih otjerati iz zemlje, tako se i sada pogrešno govori o nacionalnoj naknadi. Riječ je o mjeri protiv siromaštva koju imaju gotovo sve države EU, samo u različitim formatima.

Međunarodna organizacija rada propisuje uvođenje te mjere, a Europska komisija, pa čak i Svjetska banka, ponavljaju nam da trebamo uvesti takvu naknadu. Razlog je taj da je samo 64 % građana starijih od 65 godina pokriveno starosnim mirovinama. U Sloveniji je to 96 %, a u Austriji 99 %. Ili smo civilizirana socijalna država ili nismo.

Ako do takozvane nacionalne mirovine dođe, valja još jednom naglasiti da neće biti isplaćivane iz mirovinskog sustava.

Do tih nacionalnih naknada će svakako doći. Progurali smo to u Strategiju za socijalnu skrb starijih osoba 2016. godine. Isplaćivat će se od 2021. godine neovisno od toga tko će biti na vlasti. Ljudi ne smiju biti gladni u ovoj zemlji. Istina je i da bi trebali imati i duplo veće mirovine.

I o braniteljskim mirovinama se puno raspravlja pa ih mnogi navode kao primjer socijalne nepravde. Mirando Mrsić, predsjednik Demokrata, u zadnje vrijeme glasno traži razdvajanje na ono zarađeno radom i ostatak koji bi se braniteljima isplaćivao iz proračuna.

Naš stav o takozvanim povlaštenim mirovinama je godinama jasan. Od početka tražimo razdvajanje i transparentnost. Mrsić je kao ministar rada i mirovinskog sustava prihvatio dugogodišnje prijedloge umirovljeničkih udruga o odvajanju posebnih i radom stečenih mirovina. Ali je htio biti… i kriv i nevin.

Nije se usudio to provesti na razinu pojedinca što bi rezultiralo revizijom svih povlaštenih mirovina. Rezultat toga jest taj da danas samo znamo da se na mirovine po posebnim propisima troši šest milijardi kuna godišnje. No njegov sadašnji prijedlog je posve opravdan. Zbrka u mirovinskom sustavu mora se riješiti do individualne razine. Vjerujemo da bi novi ministar to mogao započeti. Nije u tom prijedlogu vidio nikakve poteškoće.

Ali HZMO tvrdi, s obzirom na to da isplata mirovina nije moguća bez ubacivanja novca iz proračuna, da je to obmanjivanje javnosti te da braniteljske mirovine ne ugrožavaju radničke mirovine.

Zanimljivo je kako je mirovinska institucija bez političkih ingerencija dobila zadatak biti zaštitnica branitelja pa i pripadnika HVO-a. S obzirom na to da sam članica Upravnog vijeća HZMO-a, problematizirat ću i to. HZMO bi trebao shvatiti da su oni izvor krivih podataka da se radničke mirovine ne pokrivaju uplatama u mirovinski sustav. Pokrivaju se.

Kada od potrebne 41 milijarde kuna odbijete šest milijardi kuna za mirovine po posebnim propisima i devet milijardi kuna tranzicijskog troška, ostane vam 26 milijardi kuna. A iz doprinosa se prikupi 27 milijardi. Dakle, dovoljno je. Zagovaratelji katastrofičnih prikaza mirovinskog sustava su ljudi iz HZMO-a, bankari i znanstvenici bliski bankama.

U komentarima pod ovim razgovorom sigurno će se naći i oni koji ne žele “kopanje” po braniteljskim mirovinama. Obično tada tvrde da u partizanske mirovine nitko ne želi dirati. Zagovarate li i reviziju partizanskih mirovina koje se uvijek stavljaju nasuprot braniteljskih, kao da se radi o dvije neprijateljske vojske?

Zagovaramo reviziju svih mirovina po posebnim propisima. I partizanskih i ustaških i braniteljskih… Ona je nužna. Nama se putem naše Facebook stranice “Pokret protiv siromaštva starijih osoba” javljaju brojni branitelji i njihove supruge koji otvoreno kažu da imaju najnižu moguću braniteljsku mirovinu, dok brojni ljudi koji nisu nikada ni bili na frontu hodaju zdravi s visokim braniteljskim mirovinama.

Je li u pravu Tuđman koji je rekao da je Hrvatsku obranilo 250.000 branitelja ili je u pravu ministar branitelja Tomo Medved koji tvrdi da ih je bilo 550.000, a moguće će ih biti i 600.000? To treba razjasniti kako bi prestalo biti izvor kontinuiranog nezadovoljstva velikog dijela građana, među njima i brojnih branitelja.

Godinama slušamo da su partizanske mirovine podložne nasljeđivanju s koljena na koljeno, no nitko tko iznosi te teze ne barata konkretnim primjerima i imenima. A zapravo je riječ o sve manjem broju mirovina koje primaju udovice. I sami kvartalno objavljujemo analize na tu temu, ali uzalud. Taj mit, usprkos svim dokazima, nikako da umre.

Navodno je svojevremeno postojalo jedno invalidno dijete koje je primalo partizansku mirovinu pokojnog oca. Ali invalidno dijete bi i po općem zakonu imalo pravo dobiti mirovinu oca. Taj primjer je izuzetak.

Osim toga, borci NOR-a su se imali pravo oženiti mlađim ženama. Zar netko branitelju od 70 godina može zabraniti da oženi ženu od 40 godina i da dobije dijete? Treba jednostavno prestati fantazirati i prestati proizvoditi te priče.

Jasna Petrović (foto: Siniša Bogdanić)

Za saborske zastupnike više nema povlaštenih mirovina?

Evo, Silvano Hrelja vrlo pompozno kaže da nema. Ali ima. Oni mogu ranije ići u mirovinu. Želimo revidirati i na taj način beneficirane mirovine.

Nasljeđivanje dijela mirovine umrlog partnera čini se dalekim snom. Hoće li sadašnje generacije mlađih umirovljenika to doživjeti?

Duboko vjerujem da hoće. To je trend u velikom dijelu članica EU. Kod nas se trenutno može naslijediti 70 % partnerove mirovine, ali uz gubitak vlastite. Mislimo da vlastitu mirovinu treba ostaviti, a ovisno o imovinskom statusu treba omogućiti nasljeđivanje 20-50 % mirovine preminulog partnera ili partnerice.

Sada ima tvrdnji da su važnije obiteljske mirovine. To je kao da raspravljamo je li važnije mlijeko ili kruh, voda ili meso. Svi trebaju i jedno i drugo.

Neki dan ste, zajedno s predsjednicom Matice umirovljenika Hrvatske Višnjom Fortunom, bili na dugom sastanku s novim ministrom mirovinskog sustava Josipom Aladrovićem. Usporedite li komunikaciju s bivšim ministrom Pavićem, jeste li optimistični?

Vrlo sam optimistična. Čim je postao ministar, nazvao je kolegicu i mene, dogovorili smo sastanak. 12. rujna smo mu donijele listu prioriteta i razgovarali smo što se može i kada napraviti. Pavić je ignorirao sve socijalne partnere i umirovljenike. Ako ne čujete, ne možete ni razumjeti. S ovim ministrom sam imala iskustva u HZMO-u. Zato što je mlad, ambiciozan je i pokušava napraviti više od nekoga kome je to politički zadatak. Mislim da ima dobru volju i entuzijazam. Iznenadio me tvrdnjom da ako ne bude nacionalne naknade za starije osobe, on neće biti ministar. To mi je razlog za optimizam.

Što ste dogovorili?

Inzistirali smo da on izravno razgovara s ministrom zdravstva i ministrom financija u vezi dvije stvari. Prva je problem besplatnog dopunskog zdravstvenog osiguranja. Zbog cenzusa koji nije mijenjan 15 godina, par tisuća umirovljenika izgubi to pravo kod svakog usklađivanja mirovina. Predlažemo da taj cenzus bude na liniji siromaštva koja se utvrđuje godišnje. Sada iznosi 2.496 kuna za samce. Tako bi se brojni siromašni umirovljenici vratili u državno subvencionirani sustav dopunskog zdravstvenog osiguranja. To je naš uvjet za daljnje razgovore.

Također smo tražili promjene za umirovljenike koji još uvijek plaćaju krizni dodatni zdravstveni doprinos na mirovine uveden prije deset godina. Ili da im se taj doprinos uvede kao doprinos na razliku iznad prosječne plaće, ili da se ukine svima. Zašto se to ukinulo samo braniteljima, a ne i drugim građanima?

Ministru je pao vrući krumpiru krilo jer, čini se, da izlazimo na referendum. O radu do 67. godine puno smo čuli. Neki kažu da bi se isplatilo raditi i te dvije godine duže kada bi mirovine bile dostatne za dostojanstven život. SUH i dalje podupire raspisivanje referenduma?

Naravno! Pomagali smo organizacijski i na sve druge načine. Postigli smo da više od 60 % potpisa čine potpisi starijih osoba. To je referendum solidarnosti. Imamo kontraprijedlog i ne znamo zašto se nije primijenio. Ako se željelo povećati prosječan staž, trebalo je samo uvesti da je za mirovinu uvjet 20 godina staža, umjesto sadašnjih 15. Pogotovo kada se uvede nacionalna naknada za starost kada će ta kategorija biti donekle zaštićena.

Mislimo da se referendum mora održati i da će proći. Vjerujemo da je toga svjestan i novi ministar. Kao što vidite, svugdje naglašava da će nacionalna naknada za starost biti za one starije od 65 godina.

Ipak, čini se da stare i siromašne društvo želi pospremiti daleko od oka. Dosta ste glasni oko pokušaja gušenja jednodnevnog turizma na Jadranu. Što biste poručili gradonačelnicima i načelnicima koji razmišljaju o zabrani ulaska autobusa s jednodnevnim turistima u priobalna mjesta?

Ne samo njima, već i premijeru i ministru turizma. Te prizemne diskriminacije su na granici ludila. Na Općinskom vijeću Malinske-Dubašnice rekli su da im je “dosta tih starih prdonja i baba koje dolaze samo prljati more i jesti sendviče.” Pokušali su na sve načine uvesti da ti stari ljudi poginu hodajući do plaže po najvećoj vrućini, ostavljeni kilometrima izvan mjesta. Oni sada žele samo elitni turizam. Pokondirene tikve! Zbog toga im se i smanjio priljev turista ove godine.

I za kraj, najistaknutiji politički predstavnik umirovljenika Silvano Hrelja (HSU) istaknuo je ambiciju ulaska u izvršnu vlast. Vidite li ga kao ministra mirovinskog sustava? Zapravo, vidite li ga kao dobrog ministra?

Uopće ga ne vidimo kao ministra. On je vješt trgovac. I sam naglašava da je na nagovor istarske podružnice SUH-a bio predložen na listu i da je SUH odradio cijelu kampanju. Ali prvo što je napravio jest da je otpustio sve te ljude, jer je počeo trgovati s raznim političkim opcijama. Neću ga optužiti da je korumpiran, jer nemam za to konkretnih dokaza. Ne bih htjela da se to tako shvati. Ali on je promijenio već sette bandiere.

Ne može biti dobar ministar jer nema senzibilitet za siromašne, odbija sve prijedloge umirovljeničkih udruga, čak je bio protiv podizanja najniže mirovine za samo 3,13 %. Poručivao je da to nije zarađeno. Osim toga, vrlo je blizak bankama i sklon obveznim mirovinskim fondovima. I to u trenutku kada je i maloj bebi jasno da je riječ o velikoj financijskoj prijevari, kada od nje odustaju Poljska, Bugarska, Rumunjska, Slovačka, a Slovenija i Češka nisu ni uvele drugi mirovinski stup.

Jasno je da u ovom trenutku inozemne banke i obvezni mirovinski fondovi rade pritisak da se krene u privatizaciju javnog sektora, privatizaciju vode i struje, a on ih i dalje podržava. Ne shvaća da je to razlog niskim mirovinama, sadašnjim i budućim. Nadam se da mu se ta ambicija neće ostvariti.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP