Prati nas

Nema predaje

Ukratko o 2018.

Godina u kojoj su (opet) izdani umirovljenici

I prije no što smo ušli u 2018. godinu znali smo da nam ona neće donijeti pravednije mirovine i život kakav umirovljenici zaslužuju. Podsjetimo, u prvim danima godine koju ispraćamo ministar mirovinskog sustava Marko Pavić najavio je adekvatan mirovinski sustav.

Objavljeno

|

Marko Pavić kao Grigorij Potemkin (foto: Sandro Bura)

I prije no što smo ušli u 2018. godinu znali smo da ona neće donijeti pravednije mirovine i život kakav umirovljenici zaslužuju. Podsjetimo, u prvim danima godine koju ispraćamo ministar mirovinskog sustava Marko Pavić najavio je adekvatan mirovinski sustav. „Svjesni smo da su mirovine male i moji roditelji me svaki nedjeljni ručak pitaju kad ću im povisiti mirovine“, kazao je Pavić za Novu TV. Što im je odgovorio na to pitanje, javnosti je ostalo nepoznato.

No javnost je u Ipsosovom istraživanju ministru poručila da ne želi raditi do 67. godine. Rekla je i da očekuje, provede li se reforma, još gori standard. Pesimista je bilo čak 63%. No prema krivom izračunu Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), strah je bio izlišan – jer Hrvatska je već ionako raj za umirovljenike. Umirovljenici u Nizozemskoj dobiju 101 posto onoga što su zaradili za radnog vijeka, Turci ostvare 102 posto, dok Hrvati kroz mirovine dobiju čak 129 posto, objavio je OECD. Kako je došao do ovakvih brojki ni danas nikome nije jasno.


No ako su brojke krive, ne znači da ih se ne može koristiti u političkom marketingu. „Ne treba zaboraviti da je samo 19% umirovljenika odradilo puni radni staž pa naši umirovljenici kroz mirovine dobiju 126% onoga što su zaradili. S jedne strane imamo jako male mirovine, a s druge strane, dugo godina ih isplaćujemo“, špotao je protivnike svoje reforme ministar. Nije izravno rekao da je ovakav zastarjeli mirovinski sustav predviđen za puno radnika, a malo onih koji će mirovinu doživjeti i u njoj dugo uživati. Ali to već ionako sami znamo.

Iste mirovine za sve?

Eureka! Rješenje problema sinulo je šefu HSS-a Kreši Beljaku koji je predložio – mirovinsku uravnilovku. “To bi bilo oko 2500 tisuće kuna svima. To je čisti matematički proračun. Kad bi uzeli novac koji se izdvaja za mirovine i podijelili s brojem umirovljenika, dobije se taj iznos. Danas 82 posto ljudi prima manje od toga”, objasnio je svoju jednostavnu matematiku ovaj stranački prvak.

Krešo Beljak (foto: MojeVrijeme.hr)

Osim dezinformacijama iz OECD-a, vladajući su se hvalili i da je 2017. godina bila najbolja po usklađivanju mirovina. „To je notorna neistina. Ukupno su plaće porasle za 5,30% posto, a mirovina je porasla za samo 2,85%. Jasno je da je riječ o perfidnoj krađi umirovljenika“, odgovorio im je Milan Tomićić iz Sindikata umirovljenika upozorivši na loše formule usklađivanja mirovina. Bilo je to na Praznik rada i većina umirovljenika je sindikalni maksimirski prosvjed gledala sa sigurne udaljenosti. Jedući Bandićev grah.

Protiv reforme se prosvjedovalo i gotovo pola godine kasnije na zagrebačkom Europskom trgu. Prosvjed su organizirali radnički sindikati, a podržao ga je i Sindikat umirovljenika Hrvatske pod parolom I tebe se tiče, doživi mirovinu.

foto: Sandro Bura

Ali uzalud! Reforma je prihvaćena, zahvaljujući Bandićevu klubu saborskih prebjega koji su HDZ-u čuvali kvorum. Radit ćemo duže, a kažnjavat će nas više, ako ranije odemo u mirovinu. Postojećim umirovljenicima refroma neće donijeti skoro ništa, a budući će ostati bez štednje iz drugog mirovinskog stupa, požele li uživati u famoznih 27%. O nasljeđivanju mirovine preminulog partnera nije se ozbiljno ni progovorilo.

Država povlaštenih umirovljenika

No to nije sve. U svojem Izvješću za Hrvatsku, Europska komisija (EK) je oštro kritizirala socijalnu politiku vlade Andreja Plenkovića (HDZ). EK tako piše da je socijalna zaštita starijih osoba u Hrvatskoj relativno neefikasna te upozorava na lošu distribuciju socijalnih prava. Onima kojima najviše treba, ne pomaže se, dok se istovremeno privilegiraju ratni veterani.

Kako do lažne mirovine?
foto: Pixabay/MV

Nadalje, u Izvješću stoji da je vlada proširila povlastice branitelja i njihovih obitelji, što je rezultiralo dodatnim dizanjem njihovih ionako visokih primanja. Doslovno citirano, kroz braniteljske mirovine, vlada je podignula mirovinski strop. Mi dodajemo da je, usprkos višem stropu, većina “običnih” umirovljenika ostala u mirovinskom podrumu.

No barem netko može odahnuti! 2018. je donijela olakšanje lažnim invalidima. Ustavni sud je ukinuo tri članka Zakona o mirovinskom osiguranju. Zato Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje neće više moći u svakom trenutku provoditi kontrolu mirovina koje su stečene na temelju invalidnosti. Revizija se može obaviti samo u roku 365 dana. Sve ostalo bi, misli Ustavni sud, bila pravna nesigurnost.

Kažimo i to da je zahvaljujući takozvanom Medvedovom zakonu u prvih osam mjeseci ove godine prema podacima Ministarstva branitelja podneseno je 9.716 novih zahtjeva za stjecanja statusa ratnog vojnog invalida.

Plati ili umri

Ni zdravstvo nam nije išlo na ruku. Prije točno godinu dana ministar Milan Kujundžić objavio je da je našao lijek za predug popis nesretnika čije zdravlje ovisi o propusnosti hrvatskog zdravstvenog sustava. Pojasnio je da će kroz pilot-projekt obiteljski liječnik imati informatičku mogućnosti pacijentu osigurati u roku od tri dana pregled kod specijalista, a specijalist ako potvrdi sumnju u ozbiljnu bolest, u roku dva do četiri tjedna ima mogućnost “riješiti sve dijagnostičke i terapijske oblike”. Koliko je sustav „prohodao“ govori podatak da se u ovom trenutku milijun građana nalazi na nekoj od listi čekanja.

Koliko se čeka na pregled?
foto: Mojevrijeme.hr

Mjesec dana kasnije na rang-ljestvici od ukupno 149 država svijeta, čiji stupanj blagostanja već više od desetljeća mjeri londonski Institut Legatum, Hrvatska se našla na 43. mjestu, a u sektoru zdravstva na niskom 55. mjestu, među najgorih pet država Europske unije. Lošije od Hrvatske u pogledu zdravstvene skrbi stoje Latvija, Litva, Bugarska i Rumunjska. Skandale koji su potresali zdravstvo nećemo ni nabrajati.

Žohari, prljavština…

Kakav odnos imamo prema starima i nemoćnima? Objavljene su i stravične fotografije snimljene u osječkom Centru “JA kao i TI“, domu koji skrbi o za 32 korisnika – osobe s mentalnim oštećenjima te starije i teško bolesne osobe. Od njih je 15 potpuno ovisno o tuđoj pomoći i njezi, a 17 djelomično ovisno, brine se u dnevnoj smjeni jedna medicinska sestra, a u noćnoj jedna njegovateljica. Ne želimo se ni sjetiti što su fotografije zabilježile.

Stari i nemoćni
foto: Pixabay

I pučka pravobraniteljica Lora Vidović u svojem izvješću Stanje ljudskih prava u Hrvatskoj za 2017. godinu objavila je istinu o stanju u domovima za stare i nemoćne. Jedna štićenica joj je rekla: „Rado bih ustala iz kreveta, sjela u kolica i izašla van na sunce. Ali sestrica u Domu ima toliko malo, jako su zaposlene i nemam ih srca zvati da me posjednu. A sama ne mogu ustati. Ma, ne žalim se ja na njih, stvarno ih je malo, vidim da stalno nešto rade. I tako onda stalno ležim u krevetu. I čekam.“ Na svjež zrak nije izašla pet godina. Nakon ovoga, uslijedio je val poskupljenja smještaja u gradskim i županijskim umirovljeničkim domovima.

Muke po uzdržavanju

Zbog alimentacije za troje unuka djed i baka iz Sesveta ovršeni su. Dug od 68.700 kuna za uzdržavanje troje unučadi narastao je od 2013. s kamatama i troškovima 30-ak tisuća kuna. Slučaj je jedinstven jer njihov sin nije otišao od svoje djece i zanemario brigu o njima, već je poginuo. „Rastuće siromaštvo u Hrvatskoj, uz sve češće ovrhe nad bakama i djedovima, za slučaj nemogućnosti plaćanja dosuđenog uzdržavanja, dovodi i do mogućnosti gubitka prava vlasništva jedine nekretnine u kojoj stanuju. No, nije problem samo to što ih se financijski opterećuje, pa i ugrožava, već se psihološki negativno djeluje na njih i na njihovo zdravstveno stanje“, poručio je Sindikat umirovljenika. Osim toga, tužbe unutar obitelji trajno uništavaju odnose unuka, baka i djedova.

Smiju li baka i djed razmaziti unučad?
foto: BigStock

Istovremeno je Općinski sud u Čakovcu presudio da starijem bračnom paru iz jednog međimurskog sela njihovo šestero djece mora mjesečno plaćati svako po 200 kuna za uzdržavanje.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”. 

.

Nema predaje

Umor, valunzi, smanjena spolna želja? Dr. Krnić kaže da ste možda ušli u andropauzu

‘Mnogim je muškarcima još uvijek neugodno razgovarati o smetnjama u spolnom životu, prvo sa svojim obiteljskim liječnikom, koji je, nota bene, danas najčešće ženskog roda, a onda i sa specijalistom odgovarajuće struke.’

Objavljeno

|

Kronični umor, poremećaj koncentracije i spavanja, smanjen spolni nagon, razdražljivost, valunzi… Ako ste ove simptome odmah povezali s menopauzom, niste baš puno pogriješili. Jer doista se radi o simptomima menopauze – no oni su prisutni i kod muškaraca.

I muškarci imaju “svoju menopauzu” koja se zove andropauza. Naime, i žene i muškarci oko pedesete godine prolaze kroz hormonalnu promjenu uslijed koje njihov organizam počne lučiti manje hormona što dovodi do raznih promjena u tijelu.


Sama riječ “andropauza” dolazi od grčkih riječi andras (muškarac) i pause (prestanak). Ova promjena naziva se i “muška menopauza”, “muški klimakterij”, “androkliza”, “smanjenje androgena u starijih muškaraca”, “sindrom starećeg muškarca”, “hipogonadizam kasnoga nastupa”, itd. i nipošto se ne treba brkati s krizom srednjih godina.

I dok je menopauza kod žena malo naglija pa su i simptomi izraženiji, andropauza kod muškaraca nastupa postupno pa često prođe “ispod radara”. Osim toga, s obzirom da andropauza dovodi i do određenih poteškoća na seksualnom planu, muškarci o tome nerado govore.

No andropauzu nipošto ne treba zanemarivati jer se radi o promjeni kroz koju prolaze svi muškarci. Zato smo porazgovarali s doktorom Mladenom Krnićem, endokrinologom iz KBC-a Split koji nam je pojasnio o kakvoj je promjeni riječ, kako je prepoznati i, u konačnici, kako kroz nju što bezbolnije proći.

Dr. Mladen Krnić (screenshot: Dedal/Youtube)

O menopauzi se govori, iako možda ne toliko koliko bi trebalo, no o andropauzi se ne govori uopće. Prolaze li baš svi muškarci kroz promjenu?

Svima se postupno smanjuje razina testosterona. Između 40. i 70. godine života, ukupni i slobodni testosteron u serumu smanjuju se približno 1.2% godišnje. Dvanaest posto muškaraca starijih od 50 i gotovo 50% muškaraca starijih od 80 godina imaju nisku razinu ukupnog testosterona. Ne doživljavaju, međutim, svi muškarci jednaki pad, a i vrlo različito reagiraju na, načelno, jednaki pad testosterona.

Može li se govoriti o nekoj određenoj dobi kad nastupa andropauza ili je to individualno?

Starenjem, mijenja se proizvodnja više hormona, što dovodi do disharmonije cijelog endokrinog sustava. Ove hormonske promjene imaju različite utjecaje na tjelesne funkcije, a točan nastup simptoma nije predvidiv. Tradicionalno se dob iznad 50. godine života označava kao vrijeme kad započinju promjene, ali to je zaista krajnje individualno, a i primjetne su promjene u kronobiologiji ljudi pa se starija dob sve više “pomiče”. Moraju biti prisutni i simptomi i razina testosterona ispod određene razine da bi se posegnulo za liječenjem.

Koji su najčešći simptomi andropauze?

Simptomi su mnogobrojni. Na prvom mjestu su naravno smanjenje libida (spolnog nagona) i potencije, smanjenje kvalitete orgazma, volumena ejakulata (sperme) ali i čitav niz nespecifičnih promjena kao što su kronični umor, lako umaranje, smanjena fizička snaga, smanjenje tjelesne dlakavosti, anemija, poremećaji koncentracije, pamćenja, spavanja, manjak inicijative, razdražljivost, depresivnost, promjene raspoloženja, ponekad i “fumade” (valunge) u blažem obliku. Ukratko, simptomi dosta slični onima u perimenopauznih žena.

Obraćaju li se muškarci liječniku zbog andropauze? Što kažu, što ih najviše muči?

Moglo bi se reći da raste svijest o ovom problemu, ali vrlo sporo. Mnogim je muškarcima još uvijek neugodno razgovarati o smetnjama u spolnom životu, prvo sa svojim obiteljskim liječnikom, koji je, nota bene, danas najčešće ženskog roda, a onda i sa specijalistom odgovarajuće struke (andrologijom se bave endokrinolozi i urolozi). Dobar dio muškaraca probleme koje osjećaju jednostavno prihvaća kao neumitni danak dobi, a često su ovi problemi potisnuti u drugi plan drugim, po život opasnijim bolestima (vlastitim ili partneričinim). Relativno je niska razina svijesti o deficitu testosterona i među liječnicima koji se ne bave usko ovom problematikom pa se zaboravlja da nije samo spolna funkcija ta koja je pogođena manjkom testosterona, već se, barem dijelom, i drugi problemi (anemija, osteoporoza, neuropsihološke tegobe…) javljaju kao posljedica manjka testosterona.

Mislite li da je smanjenje seksualne funkcije možda jedan od razloga zašto muškarci šute o svom klimakteriju?

Sigurno je da jest. O tome bi više mogli reći psiholozi koji se bave spolnim životom, ali jasno je da postoji nelagoda, zazor i sram kod velikog broja ljudi kad treba govoriti o spolnom životu. Puno ovisi i o partnerici (ili o partneru – ne treba zaboraviti da u andropauzu ulazi i homoseksualna populacija). Motivacija za postavljanjem dijagnoze i liječenjem vrlo često dolazi upravo s te strane. Partnerica nezainteresirana za spolni život često znači i da će pogođeni muškarac biti demotiviran da potraži pomoć.

Kod žena imamo menopauzu, kod muškaraca andropauzu, no postoji i nešto što se zove “andropauza kod žena”. O čemu je riječ?

Muški spolni hormoni su normalno prisutni i kod žena, kao, uostalom, i obratno – ženski hormoni u muškaraca. U znatno manjim koncentracijama, naravno. Ti hormoni su i kod žena (uz estrogene) odgovorni za spolni nagon, mišićnu snagu, krvnu sliku, lijep ten pa i osjećaj dobroga zdravlja. Starenjem, bolestima hipofize, ali i kirurškim uklanjanjem jajnika ili nadbubrežnih žlijezda gdje se ovi hormoni proizvode, dolazi do pada njihove koncentracije i izostanka spomenutih učinaka. Nadoknada ovih hormona kod žena još je predmet diskusije, iako su preparati DHEA(S) u Americi dostupni i bez recepta.

Kad se govori o muškim spolnim hormonima uvijek se spominje testosteron. No ima ih još, zar ne?

Regulacija proizvodnje muških spolnih hormona polazi od dijela mozga koji se zove hipotalamus. Tu se proizvodi hormon ili čimbenik koji regulira proizvodnju dvaju hormona u hipofizi. On se zove GnRH ili oslobađajući čimbenik gonadotropina. Gonadotropini su, naime, ova dva hormona iz hipofize – LH i FSH. LH (luteinizirajući hormon) u testisima pokreće oslobađanje jedne bjelančevine (akutni regulatorni protein steroida), a ova pak unosi kolesterol u stanice i započinje sintezu testosterona preko niza međuproizvoda. Testosteron se u ciljnim tkivima djelovanjem jednog enzima (5-alfa-reduktaze) pretvara u DHT (dihidro-testosteron) koji je, iako prisutan u 10 puta manjoj koncentraciji, odgovoran za većinu androgenih učinaka.

Tu su još i androstendion i DHEA koji se proizvode u nadbubrežnoj žlijezdi i koji imaju važnu ulogu u nastanku erektilne disfunkcije. Ne treba zaboraviti ni SHBG –protein koji na sebe veže spolne hormone i čija koncentracija značajno utječe na dostupnost slobodnih hormona organizmu.

Može li se andropauzu prolongirati? Ili barem ublažiti simptomi?

Može. Vrlo originalnim postupcima – vježbanjem, zdravim navikama i prehranom. Osobito je preporučljivo ne pušiti. Umjerena konzumacija alkohola, osobito crnog vina (a to znači do 2.5 dl dnevno) može biti korisna, ali sve više od toga je štetno. Kod prehrane, osim općih naputaka o mediteranskoj prehrani i kontroli težine, postoje i namirnice koje djeluju kao  prirodni anti-estrogeni (višak estrogena negativno djeluje na razinu slobodnog testosterona), a to su kupus, cvjetača, brokula, kelj, kineski kupus, prokulice. Unošenje dovoljno kolesterola iz kojega se testosteron stvara također je bitno, a naravno i minerala i vitamina (cink, selen, omega-3 masne kiseline, vitamin D, kalcij (riba, orašasti plodovi).

Nisu dobre preslatke i preslane namirnice, previše kofeina. Nije dobro, ni u ovom smislu, imati višak kilograma. Tu su i kseno-estrogeni iz plastične ambalaže, zagađenja, neorganski uzgojenog mesa i slično, pa je izbjegavanje ovih spojeva također preporučljivo. Nadalje, preporučljivo je smanjenje razine stresa što je više moguće. Hormoni stresa, naime, djeluju negativno na testosteron. S druge strane, fizička aktivnost pomaže tijelu da proizvodi  testosteron. Zato treba ostati aktivan što duže, a preporučuje se 30 minuta intenzivne tjelesne aktivnosti dnevno. Na koncu, ali ne i najmanje važno, dovoljno sna ima nezaobilaznu ulogu u osiguravanju optimalne proizvodnje i ritma izlučivanja hormona. Testosteron se proizvodi najviše za vrijeme tzv. REM faze spavanja pa je važno osigurati dovoljno vremena za punih osam sati spavanja.

Postoji rana menopauza. Postoji li i rana andropauza?

Naravno. To je javljanje opisanih simptoma, praćenih niskim razinama androgena ranije nego što bi se očekivalo. Ovdje nema jasno definirane dobi jer nema ni jasne granice iza koje andropauza nastupa, ali je sasvim jasno da je pojava andropauze, u primjerice 40-godišnjaka preuranjena. Ponekad je i uzrok sasvim očigledan, kao odstranjenje testisa zbog tumora ili neke druge bolesti.

Postoje li hormonalni nadomjesci za muškarce kao što postoje oni za žene? U kojim slučajevima se oni preporučuju, a kad ih je bolje zaobići?

Ima više oblika nadoknade testosterona (gel, injekcije, tablete, a izvan Hrvatske i flasteri i preparati za primjenu preko sluznice usta). Dakako, postoje kriteriji, odnosno indikacije i kontraindikacije za primjenu testosterona. Kriteriji su razina testosterona i prisutnost simptoma (o potrebi i trenutku za primjenu kod stari(ji)h muškaraca se dosta raspravlja), a kontraindikacije su karcinom prostate, karcinom muške dojke, sklonost embolijama, popuštanje srca. Cilj je postići fiziološke (ne pretjerane) koncentracije testosterona bez nuspojava, kojih može biti.

Imaju li i muškarci određene hormonalne cikluse kao što žene imaju mjesečne cikluse? Radi li se i kod muškaraca o mjesečnim ciklusima ili možda tjednim, dnevnim… godišnjim? 

Postoje tzv. cirkadijani i cirkaanualni ritmovi izlučivanja. Već smo spomenuli da se testosteron najviše izlučuje za vrijeme REM faze spavanja, ali postoje i razlike tijekom godine. Testosteron se najviše izlučuje u jesen, iako nisu sve studije konzistentne po ovom pitanju. No valja napomenuti i da se ta ritmičnost postupno gubi starenjem.

Ako neki muškarac posumnja da je ušao u andropauzu, što mu je činiti? U kojem trenutku bi trebao posjetiti liječnika?

Ako se prepoznaje u opisanim simptomima, trebao bi se javiti svome liječniku i zatražiti provjeru hormonskog statusa. Ukoliko ima i simptome i niske razine testosterona – to je onda andropauza.

Jedan prijatelj kojemu je pedesetak godina kaže da je kod sebe primijetio da je smireniji, više se ne uzrujava kao prije, samo bi gledao serije i jeo. Spada li i to u opis andropauze? 

Moglo bi biti. Neka posjeti svog liječnika i zatraži provjeru hormona. Ipak, ako bude htio pričati o tome, upitajte ga i za spolni život. To će najbolje govoriti o tome.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP