Prati nas

Nema predaje

Ukratko o 2018.

Godina u kojoj su (opet) izdani umirovljenici

I prije no što smo ušli u 2018. godinu znali smo da nam ona neće donijeti pravednije mirovine i život kakav umirovljenici zaslužuju. Podsjetimo, u prvim danima godine koju ispraćamo ministar mirovinskog sustava Marko Pavić najavio je adekvatan mirovinski sustav.

Objavljeno

|

Marko Pavić kao Grigorij Potemkin (foto: Sandro Bura)

I prije no što smo ušli u 2018. godinu znali smo da ona neće donijeti pravednije mirovine i život kakav umirovljenici zaslužuju. Podsjetimo, u prvim danima godine koju ispraćamo ministar mirovinskog sustava Marko Pavić najavio je adekvatan mirovinski sustav. „Svjesni smo da su mirovine male i moji roditelji me svaki nedjeljni ručak pitaju kad ću im povisiti mirovine“, kazao je Pavić za Novu TV. Što im je odgovorio na to pitanje, javnosti je ostalo nepoznato.

No javnost je u Ipsosovom istraživanju ministru poručila da ne želi raditi do 67. godine. Rekla je i da očekuje, provede li se reforma, još gori standard. Pesimista je bilo čak 63%. No prema krivom izračunu Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), strah je bio izlišan – jer Hrvatska je već ionako raj za umirovljenike. Umirovljenici u Nizozemskoj dobiju 101 posto onoga što su zaradili za radnog vijeka, Turci ostvare 102 posto, dok Hrvati kroz mirovine dobiju čak 129 posto, objavio je OECD. Kako je došao do ovakvih brojki ni danas nikome nije jasno.


No ako su brojke krive, ne znači da ih se ne može koristiti u političkom marketingu. „Ne treba zaboraviti da je samo 19% umirovljenika odradilo puni radni staž pa naši umirovljenici kroz mirovine dobiju 126% onoga što su zaradili. S jedne strane imamo jako male mirovine, a s druge strane, dugo godina ih isplaćujemo“, špotao je protivnike svoje reforme ministar. Nije izravno rekao da je ovakav zastarjeli mirovinski sustav predviđen za puno radnika, a malo onih koji će mirovinu doživjeti i u njoj dugo uživati. Ali to već ionako sami znamo.

Iste mirovine za sve?

Eureka! Rješenje problema sinulo je šefu HSS-a Kreši Beljaku koji je predložio – mirovinsku uravnilovku. “To bi bilo oko 2500 tisuće kuna svima. To je čisti matematički proračun. Kad bi uzeli novac koji se izdvaja za mirovine i podijelili s brojem umirovljenika, dobije se taj iznos. Danas 82 posto ljudi prima manje od toga”, objasnio je svoju jednostavnu matematiku ovaj stranački prvak.

Krešo Beljak (foto: MojeVrijeme.hr)

Osim dezinformacijama iz OECD-a, vladajući su se hvalili i da je 2017. godina bila najbolja po usklađivanju mirovina. „To je notorna neistina. Ukupno su plaće porasle za 5,30% posto, a mirovina je porasla za samo 2,85%. Jasno je da je riječ o perfidnoj krađi umirovljenika“, odgovorio im je Milan Tomićić iz Sindikata umirovljenika upozorivši na loše formule usklađivanja mirovina. Bilo je to na Praznik rada i većina umirovljenika je sindikalni maksimirski prosvjed gledala sa sigurne udaljenosti. Jedući Bandićev grah.

Protiv reforme se prosvjedovalo i gotovo pola godine kasnije na zagrebačkom Europskom trgu. Prosvjed su organizirali radnički sindikati, a podržao ga je i Sindikat umirovljenika Hrvatske pod parolom I tebe se tiče, doživi mirovinu.

foto: Sandro Bura

Ali uzalud! Reforma je prihvaćena, zahvaljujući Bandićevu klubu saborskih prebjega koji su HDZ-u čuvali kvorum. Radit ćemo duže, a kažnjavat će nas više, ako ranije odemo u mirovinu. Postojećim umirovljenicima refroma neće donijeti skoro ništa, a budući će ostati bez štednje iz drugog mirovinskog stupa, požele li uživati u famoznih 27%. O nasljeđivanju mirovine preminulog partnera nije se ozbiljno ni progovorilo.

Država povlaštenih umirovljenika

No to nije sve. U svojem Izvješću za Hrvatsku, Europska komisija (EK) je oštro kritizirala socijalnu politiku vlade Andreja Plenkovića (HDZ). EK tako piše da je socijalna zaštita starijih osoba u Hrvatskoj relativno neefikasna te upozorava na lošu distribuciju socijalnih prava. Onima kojima najviše treba, ne pomaže se, dok se istovremeno privilegiraju ratni veterani.

Kako do lažne mirovine?
foto: Pixabay/MV

Nadalje, u Izvješću stoji da je vlada proširila povlastice branitelja i njihovih obitelji, što je rezultiralo dodatnim dizanjem njihovih ionako visokih primanja. Doslovno citirano, kroz braniteljske mirovine, vlada je podignula mirovinski strop. Mi dodajemo da je, usprkos višem stropu, većina “običnih” umirovljenika ostala u mirovinskom podrumu.

No barem netko može odahnuti! 2018. je donijela olakšanje lažnim invalidima. Ustavni sud je ukinuo tri članka Zakona o mirovinskom osiguranju. Zato Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje neće više moći u svakom trenutku provoditi kontrolu mirovina koje su stečene na temelju invalidnosti. Revizija se može obaviti samo u roku 365 dana. Sve ostalo bi, misli Ustavni sud, bila pravna nesigurnost.

Kažimo i to da je zahvaljujući takozvanom Medvedovom zakonu u prvih osam mjeseci ove godine prema podacima Ministarstva branitelja podneseno je 9.716 novih zahtjeva za stjecanja statusa ratnog vojnog invalida.

Plati ili umri

Ni zdravstvo nam nije išlo na ruku. Prije točno godinu dana ministar Milan Kujundžić objavio je da je našao lijek za predug popis nesretnika čije zdravlje ovisi o propusnosti hrvatskog zdravstvenog sustava. Pojasnio je da će kroz pilot-projekt obiteljski liječnik imati informatičku mogućnosti pacijentu osigurati u roku od tri dana pregled kod specijalista, a specijalist ako potvrdi sumnju u ozbiljnu bolest, u roku dva do četiri tjedna ima mogućnost “riješiti sve dijagnostičke i terapijske oblike”. Koliko je sustav „prohodao“ govori podatak da se u ovom trenutku milijun građana nalazi na nekoj od listi čekanja.

Koliko se čeka na pregled?
foto: Mojevrijeme.hr

Mjesec dana kasnije na rang-ljestvici od ukupno 149 država svijeta, čiji stupanj blagostanja već više od desetljeća mjeri londonski Institut Legatum, Hrvatska se našla na 43. mjestu, a u sektoru zdravstva na niskom 55. mjestu, među najgorih pet država Europske unije. Lošije od Hrvatske u pogledu zdravstvene skrbi stoje Latvija, Litva, Bugarska i Rumunjska. Skandale koji su potresali zdravstvo nećemo ni nabrajati.

Žohari, prljavština…

Kakav odnos imamo prema starima i nemoćnima? Objavljene su i stravične fotografije snimljene u osječkom Centru “JA kao i TI“, domu koji skrbi o za 32 korisnika – osobe s mentalnim oštećenjima te starije i teško bolesne osobe. Od njih je 15 potpuno ovisno o tuđoj pomoći i njezi, a 17 djelomično ovisno, brine se u dnevnoj smjeni jedna medicinska sestra, a u noćnoj jedna njegovateljica. Ne želimo se ni sjetiti što su fotografije zabilježile.

Stari i nemoćni
foto: Pixabay

I pučka pravobraniteljica Lora Vidović u svojem izvješću Stanje ljudskih prava u Hrvatskoj za 2017. godinu objavila je istinu o stanju u domovima za stare i nemoćne. Jedna štićenica joj je rekla: „Rado bih ustala iz kreveta, sjela u kolica i izašla van na sunce. Ali sestrica u Domu ima toliko malo, jako su zaposlene i nemam ih srca zvati da me posjednu. A sama ne mogu ustati. Ma, ne žalim se ja na njih, stvarno ih je malo, vidim da stalno nešto rade. I tako onda stalno ležim u krevetu. I čekam.“ Na svjež zrak nije izašla pet godina. Nakon ovoga, uslijedio je val poskupljenja smještaja u gradskim i županijskim umirovljeničkim domovima.

Muke po uzdržavanju

Zbog alimentacije za troje unuka djed i baka iz Sesveta ovršeni su. Dug od 68.700 kuna za uzdržavanje troje unučadi narastao je od 2013. s kamatama i troškovima 30-ak tisuća kuna. Slučaj je jedinstven jer njihov sin nije otišao od svoje djece i zanemario brigu o njima, već je poginuo. „Rastuće siromaštvo u Hrvatskoj, uz sve češće ovrhe nad bakama i djedovima, za slučaj nemogućnosti plaćanja dosuđenog uzdržavanja, dovodi i do mogućnosti gubitka prava vlasništva jedine nekretnine u kojoj stanuju. No, nije problem samo to što ih se financijski opterećuje, pa i ugrožava, već se psihološki negativno djeluje na njih i na njihovo zdravstveno stanje“, poručio je Sindikat umirovljenika. Osim toga, tužbe unutar obitelji trajno uništavaju odnose unuka, baka i djedova.

Smiju li baka i djed razmaziti unučad?
foto: BigStock

Istovremeno je Općinski sud u Čakovcu presudio da starijem bračnom paru iz jednog međimurskog sela njihovo šestero djece mora mjesečno plaćati svako po 200 kuna za uzdržavanje.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”. 

.

Mozaik

Što god da pisalo, garancija vam vrijedi dvije godine!

‘Često imamo situacije da se potrošače zavarava vezano za trajanje jamstva. Kad se kaže da imaju jamstvo od samo godinu dana, to nije točno jer zakonski vrijedi rok od dvije godine za reklamaciju bilo kojeg uređaja.’

Objavljeno

|

“Taman je istekla garancija i mašina se pokvarila. Evo, pet godina i par mjeseci je prošlo otkako smo je kupili. Majstor je rekao da je crkla elektronika i da se to ne popravlja. Sad kupujemo novu. Ma dobro smo i prošli. Evo susjedu krepala nakon tri godine. U redu, njegova je još bila pod garancijom, ali ipak. Problem je to i nepotrebna komplikacija. A prije – prije si kupio mašinu i imao si je čitav život. Danas mi se čini da su stvari baš tako dizajnirane da se pokvare kad istekne garancija”, govori Branko Šimić (68) umirovljeni grafičar iz Zagreba.

Vjerujemo da su se mnogi susreli s ovakvim problemom, iako nije do kraja jasno radi li se samo o dojmu ili su današnji uređaju doista tako “programirani” da se pokvare taman kad istekne jamstvo. Bilo kako bilo, Europski parlament usvojio je Izvješće o produljenju trajanja uređaja kojim se zabranilo programirano kvarenje, ugradnja vitalnih dijelova koji se nakon kvara više ne mogu zamijeniti, a usvojen je i prijedlog o većoj dostupnost rezervnih dijelova i uvođenja minimalnog trajanja električnih aparata.


No bez obzira na akcije Europskog parlamenta, i u okviru već postojećih propisa, prava potrošača su u nekim slučajevima veća – samo što to mnogi kupci ne znaju. Da – opet se radi o malim slovima na ugovorima i jamstvenim listovima koji, barem u ovom slučaju, nezadovoljnom potrošaču idu na ruku.

Porazgovarali smo s Dunjom Maletić, pravnom savjetnicom iz područja zaštite potrošača koja nam je otkrila neke od dobro čuvanih tajni koje bi kupci morali znati.

Dunja Maletić (foto: privatni album)

“Često imamo situacije da se potrošače zavarava vezano za trajanje jamstva. Kad se kaže da imaju jamstvo od samo godinu dana, to nije točno jer zakonski vrijedi rok od dvije godine za reklamaciju bilo kojeg uređaja da se ostvari pravo na besplatni popravak ili zamjenu uređaja. Znači, to je prvo: zavarava se kupce vezano uz duljinu trajanja roka za reklamaciju”, otkriva nam Maletić.

Važno je znati i da, barem u prvo vrijeme, imate pravo birate želite li pokvareni uređaj popravljati ili uzeti novi. “Drugo je – i to potrošači trebaju znati – ako kupe uređaj i u prvih šest mjeseci dođe do kvara, oni imaju pravo predati u tih prvih šest mjeseci uređaj na servis da bi se ustanovilo postojanje kvara, ali u prvih šest mjeseci mogu birati žele li popravak ili novi uređaj. Nakon protoka tih šest mjeseci, ide se na popravak, ali unutar tih šest mjeseci kupac bira hoće li popravak ili zamjenu. Ako je popravak nemoguć, onda ide zamjena. To vrijedi općenito za sve električne uređaje koje je kupila fizička osoba. Dakle, ne ako je kupljen preko firme ili obrta već ako ga je kupila fizička osoba.”

Otpremanje uređaja na servis također je zadaća trgovca, nastavlja Maletić: “Treba naglasiti još jedan detalj kojeg potrošači često nisu svjesni. Oni ne moraju uređaj slati na servis o svom trošku, nego je trgovac kod kojeg je uređaj kupljen dužan poslati uređaj na servis i vratiti ga nazad potrošaču. Hoće li za to vrijeme potrošač dobiti zamjenski uređaj nije regulirano zakonima i propisima već to ovisi o dobroj volji trgovca. Treba naglasiti i da mnogi trgovci kažu da uređaj može biti na servisu 45 dana, no to ne propisuje ni jedan zakon već smatramo da bi razumni rok za popravak trebao biti mnogo kraći. Tako da kad netko kaže potrošaču da je rok 45 dana, ovaj mora znati da to nije tako propisano već da se radi o subjektivnom tumačenju.”

Oko nekih rokova ipak valja biti oprezan, kaže Maletić: “Kad se neki uređaj, recimo mobitel ili tablet, kupi u poslovnici, trgovac nije dužan odobriti zamjenu u roku od 14 dana ako taj uređaj nema nedostatka. To je također korisno znati. Znači, za uređaje kupljene u poslovnici ne vrijedi onaj rok od 14 dana kao kod ugovora sklopljenih na daljinu, preko telefona ili interneta.”

Za kraj, Maletić savjetuje koji je najbolji način za upućivanje prigovora: “Jedini ispravni način je pisani način. Dakle, prigovor trgovcu se uvijek mora uputiti pisanim putem – e-mailom ili regularnom poštom – kako bi postojao pisani trag o reklamaciji, ali i zbog još jedne važne stvari. Naime, na pisani prigovor je trgovac dužan odgovoriti u roku od 15 dana, dok se u razgovoru osobno u poslovnici ili preko telefonom stvari mogu unedogled odugovlačiti. Znači, prigovor uvijek treba upućivati pisanim putem.”

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP